Može li hrvatski kapital uopće konkurirati protuhrvatskim medijima u RH?

U predizbornoj smo godini. U tijeku je pozicioniranje pojedinih političkih opcija koje ispituju kako pristupiti pojedinim slojevima društva, na koji način kapitalizirati akumulirano nezadovoljstvo određenih društvenih grupacija, jednom riječju što valja poduzeti da se dobije dovoljan broj glasača kako bi se zadržala/osvojila vlast. U tome naravno ključnu ulogu igraju mediji koji imaju mogućnost dnevnog utjecaja na kreiranje javnog mišljenja. Ono što oni ne zabilježe „nije se ni dogodilo", pa adekvatno tomu ono što se doista dogodilo i o čemu se po kuloarima govori ostaje na razini „rekla kazala", dakle nema nikakvu društvenu i političku težinu i relevantnost. U koliko se pak takvo što ipak ne može zaobići onda se traži način kako kompromitirati i kriminalizirati nepoželjan događaj. Prosječan birač, uz deficitarno znanje, nema ni volje, a niti vremena sustavno pratiti kretanja u društvu i oslanja se u većini na ono što mu medijsko tržište servira.

Ideja o formiranju banke hrvatskih branitelja i dijaspore

Prošli tjedan, u četvrtak 12. svibnja 2011. godine, u zagrebačkom Lisinskom se održala svečana Akademija hrvatske braniteljske udruge „Zavjet" u povodu prve obljetnice osnutka te organizacije. Uz nazočnost ministra Tomislava Ivića, koji je održao i pozdravni govor, bili su tu i neki drugi državni dužnosnici kao i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić. U „hrvatskim" nadziranim medijima niti slova o događaju koji je uspio tog radnog četvrtka okupiti respektabilan broj branitelja iz Hrvatske, BiH i dijaspore.

Očito da im koncept „Zavjeta" o rješavanju gospodarske, političke i moralne krize u RH ne odgovara, tako je zasigurno i jedan od najvažnijih zaključaka skupa naime, "... odluka da se pristupi formiranju banke hrvatskih branitelja i dijaspore, kao financijske institucije koja treba objediniti kapital dijaspore i braniteljskih fondova kao jedini mogući pokretački mehanizam za izlazak iz ove teške gospodarske, moralne i duhovne krize u kojoj se našla ne samo braniteljska populacija..." politički neprihvatljiva i „nepodobna" te ne smije biti javno promovirana jer bi eventualno mogla biti široko podržana u ovo predizborno vrijeme ali istovremeno je sasvim sigurno i vrlo iritantna za interese stranih banaka u Hrvatskoj. (Za razliku od medijski besplatno reklamirane srpske „Tesla" banke koja se upravo osniva u Hrvatskoj!?) Ovo navodim samo kao najsvježiji primjer za način funkcioniranja „slobodnih" i „nezavisnih" medija u Hrvatskoj. Neki će reći da takva praksa postoji i drugdje, barem u tranzicijskom svijetu i neokolonijalističkim dominionima.

Protuhrvatski mediji

Točno, doista ni po čemu unikatno i jedino za Hrvatsku karakteristično ili nešto po čemu bi mi odudarali od ostalih porobljenih nacija. Mediji su u cijelosti unificirani i, slično poput banaka, više od 90% su u vlasništvu stranaca. Gotovo u istom postotku ih uređuju, pišu političke kolumne i komentare, školovani agenti nekadašnjih jugo – obavještajnih službi za koje se već odavno zna, kako je to točno ustvrdio Ivan Miklenić u zadnjem broju Glasa koncila, tko su (čak i njihova kodna imena), što su i čiji su. Dodati samo valja kako s tim „vučjim čoporom" danas uglavnom koordinira jedna strana obavještajna služba koja ima zadaću nadzirati i utjecati na procese u Hrvatskoj, „dekroatizirati" (detuđmanizirati) ju u što većoj mjeri te trasirati joj put za nove balkanske asocijacije.

Dugogodišnji „reality shaw" oko ispunjenja/neispunjenja uvjeta za ulazak RH u EU jest samo jedan od mehanizama kako obuzdati, ukrotiti i djelotvorno utjecati na Hrvatsku da pristane na potpunu kapitulaciju u smislu odricanja od svojih temeljnih nacionalnih i državnih interesa. Pojednostavljeno rečeno - da „dragovoljno" pristane na podaničko ropstvo u nekakvoj jugo - balkaniji!

Sprega medija i kapitala

Sprega medija i kapitala je već davno poznata i manje više normalna stvar, ne samo u Hrvatskoj. Analizirajući medije u Hrvatskoj neminovno se mora doći i do poražavajuće činjenice kako preostali, ne medijski, kapital u Hrvatskoj nadzire, njime raspolaže i upravlja sloj ljudi koji je iz istog svjetonazorskog i političko – obavještajnog legla kao i oni koji pokrivaju medijski prostor. I u identičnom odnosu spram „međunarodnih centara moći"! Već sam svojevremeno negdje pisao, a sada valja ponoviti, kako to nenormalno i neprirodno stanje najslikovitije opisuje razgovor Mesićevog savjetnika za sigurnost Saše Perkovića i Vladimira Zagorca u Beču, naime Perković prenosi poruku Mesića kako će se Zagorcu sve srediti sa Bajićem i uopće s pravosuđem pod uvjetom da on ne financira „desnicu" (u Hrvatskoj se pri tome misli na suverenističke domoljube). Sugerira se, pače insistira, da većinsko suverenističko domoljublje ne smije doći u doticaj sa neophodnim kapitalom kako se ne bi politički ostvarilo i tako, ne daj Bože, došlo na vlast! Želi se stvoriti lažna percepcija o razlozima zbog kojih Hrvatska ne smije biti „pretjerano" hrvatska jer da time nanosi „štetu" sebi samoj unoseći „strah" kod svih običnih pojedinačnih stranih ulagača, što dakako nije istina, već se naravno radi samo o opravdanoj zebnji onih koji su otvoreno usmjereni na uništenje temeljnih hrvatskih nacionalnih, prije svega gospodarskih, interesa!?

Potreba za hrvatskim kapitalom

Jedini iznad prosječno bogat Hrvat u RH, a koji se prema stavovima koje u javnosti zastupa ne uklapa u ovaj kliše, jest splitski poduzetnik i gradonačelnik, Željko Kerum. Već i sam naćin na koji ga „hrvatski" mediji tretiraju mogao (morao) ga je motivirati da uđe svojim novcem u medijski prostor RH i tako popuni ogromnu prazninu na medijskom prostoru za čitatelje suverenističko – domoljubne i liberalno - konzervativne orijentacije. Doista je začuđujuće kako se nije upustio u takav poduhvat iako za to postoje fenomenalni tržišni uvjeti. Doslovce preko noći bi mogao složiti ekipu respektabilnih novinara koji bi bili u stanju odraditi onaj profesionalan dio posla. Na medijskom tržištu je otvoren ogroman prostor za politički nacionalni dnevnik spomenute orijentacije. Jamačno bi ovakav medijski projekat bio ne samo politički isplativ i s njegovim javno iskazanim svjetonazorom uskladiv, već bi zasigurno bio i financijski profitabilan. Zbog čega se Željko Kerum ne upušta u takav izazov, koji u sebi nema nekakvog velikog financijskog rizika, pitanje je na koje samo on može odgovoriti!? Pogotovo u kontekstu njegovih političkih ambicija i na nacionalnoj razini. Odgovor koji se sam od sebe nameće mogao bi biti jedino u realnoj mogućnosti da možda i s njim, poput generala Zagorca, nije „uvjerljivo" razgovarao netko iz strukture koja se brine da Hrvatska ne bude doista hrvatska!? Ili?

Zato opravdano pitanje – postoji li u Hrvatskoj uopće hrvatski kapital i/ili barem jedan hrvatski bogati poduzetnik (može i iz dijaspore) koji ima osjećaj odgovornosti prema svojoj naciji i državi, a da je pri tom istovremeno dovoljno odvažan uložiti u posao koji će prema svim analizama neminovno biti i poslovno unosan? Ako postoji, a nije mu dozvoljen ulazak na medijsko tržište, onda treba doista temeljito razmisliti i preispitati sve mogućnosti o primjeni novih metoda borbe za očuvanje ustavnog poretka , nezavisnosti i suvereniteta hrvatske države, a bez čega nema budućnosti kako za našu generaciju tako pogotovo za one koje dolaze iza nas! Gospodarskom, medijskom, političkom ropstvu i nasilju valja se brzo i efikasno suprotstaviti. I to odmah, dok smo mi, koji smo stvarali i branili hrvatsku državu, još pri punoj mentalnoj i fizičkoj snazi!

Ninoslav Mogorović