Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
„Ustaša" Tvrtko Jakovina – za Jugosferu spreman!
Gospodine Jakovina, svi Vaši javni istupi su čisto politikantskog karaktera, puni predrasuda, subjektivni iznad one najviše mjere intelektualne tolerantnosti, povjesničaru potpuno neprimjerene i nedozvoljene razine, protkani ideologijom, prije svega onom jugoslavenstva, jugo -'socijalizma' (koji po logici stvari morate braniti braneći 'opravdanost' i 'neminovnost' postojanja druge Jugoslavije, jer nekakva demokratska J. iz 101 razloga nije mogla niti može nastati, pa prema tome ni opstati), doista, vrlo jednostavno strukturirana, da ne kažem jeftina i primitivna protu hrvatska promidžba očigledno stranog agenturskog karaktera.
Nadam se da taj Vaš subverzivni rad protiv RH i temeljnih interesa hrvatskog naroda Vaši nalogodavci dobro plaćaju! Tako bi se moglo barem ponešto (osobno) korisno, 'logično' i 'pošteno'pronaći u Vašim (od 'nekog') isforsiranim i protežiranim javnim nastupima, postojao bi nekakav racionalan motiv i objašnjenje za Vaše protuhrvatsko djelovanje, a koje je i inače kod nas dosta rašireno prije svega kod 'lijevih' i 'liberalnih' intelektualaca i političara, tzv. 'realista' i 'pragmatičara' manje više proizašlih iz jugorežimskih praxisovih i poletarskih polit- inkubatora i obavještajnih službi ili pak obiteljski tako orjunaški odgojenih! Kada bi netko imao živce i želudac temeljitije se pozabaviti Vašim javnim radom zasigurno bi mogao pronaći stotine do apsurda iskrivljenih, ne znanstvenih, vlastitom svjetonazoru prilagođenih protu hrvatskih teza . Spomenut ću Vam samo dvije od njih jer jednostavno nemam ni volje ni vremena prekopavati po Vašem gotovo dnevno izbacanivanom ' znanstvenom', a zapravo politikantsko - promidžbenom otpadu i baviti se njime!
U srpskim Novostima Vi između niza 'bisera' izrekoste i ovaj: 'Društvo je "u džepovima" ustašizirano i danas. Ponajviše po šutnji, odmahivanju rukom, suđenjima i privođenjima tek uz organe prisile i televizijske kamere. U odnosu na stanje devedesetih, sve je ipak puno bolje. Problem je nastao kad se dopustilo svaku hrvatsku državu smatrati dobrom, pa i ustašku državu, i to bez ostatka. Temeljni su problem mnogima u društvu Srbi. Postoji, usudio bih se reći, strah, pa i fascinacija, koju prema Srbima osjećaju najžešći hrvatski nacionalisti. Ona onemogućava racionalno razmišljanje.' (intervju sa T. Jakovinom, Novosti, tjednik SNV, broj 462. )!?
Ponajprije što Vam uopće znači 'ustašizirano' društvo? Tko su ustaše, koji su im bili ciljevi, te što bi konkretno trebalo po Vama biti i/ili jest 'ustašizirano' u suvremenoj RH? (pazite pri odgovoru jer Vi biste trebali biti znanstvenik kod kojeg bi moj najmlađi sin, nedaj Bože, za dvije godine, silom prilike, trebao studirati).
Zatim teza da se 'dopustilo' (tko je ovlašten to činiti!?) 'svaku hrvatsku državu smatrati dobrom' (!?). Gdje ste pobogu čuli da je itko na svijetu izrekao takvu, oprostite na izrazu, ali doista nema primjerenijeg izraza, kretensku konstataciju za bilo koju nacionalnu državu!? Je li egipatska država loša zbog toga jer u njoj vlada Mubarakov režim? Imaju li Čileanci pravo na vlastitu državu bez obzira što je tamo svojevremeno vladao diktator Pinochet? Hoće li Kubanci imati pravo na državu i onda kada sa vlasti odu braća Castro? Ili Venezuela nakon Huge Chaveza? Postoji li za Vas razlika između države(prava svakog naroda na nju) kao trajne kategorije i prolaznog režima, vlasti? Zar po Vama Nijemci, Talijani, Japanci, Norvežani, Francuzi, Mađari, Slovaci, Rumunji, Ukrajinci, Srbijanci, Slovenci, Albanci, Rusi, Bugari, Španjolci, Portugalci, Kinezi ...ne bi smjeli imati pravo na svoju državu samo zato jer su na vlasti imali antidemokratske,totalitarne, jednostranačke i diktatorske režime, recimo između 1922./1933./1939... i 1941./1945./1989....!?!?!
Naravno da se države, u slučajevima postojanja više ili manje prisilnih, višenacionalnih tvorbi, poput Belgije, Španjolske, Velike Britanije, mogu smatrati lošim ako ih tako doživljavaju neki od naroda koji u njima žive! To je razlog zbog kojeg bi se one objektivno mogle i u 21. stoljeću, prije ili kasnije, raspasti na nacionalne države!
Zatim kažete - 'temeljni su problem nekima Srbi'!? Nisu Srbi temeljni problem nikome mentalno zdravom u Hrvatskoj već je samostalna Hrvatska problem mnogim Srbima koji u njoj žive! Zašto? Među ostalim i zbog toga što je Hrvatska kao nacionalna država uspostavljena sa izvjesnim povijesnim zakašnjenjem pa je na području svoje realizacije zatekla već oblikovane identitete koji podmeću tvrdnju kako se ona tiče samo etničkih Hrvata. 
Ti 'drugi' građani se, koji ne odgovaraju političkom narodu i naciji, ponašaju kao da su se u RH sasvim slučajno zatekli tako da ih se uopće ne tiče 'ova država'. Potpuno je suludo i apsurdno da je u Hrvatskoj sve što je građansko u pravilu usmjereno protiv nacionalne države!? Želi se nametnuti tvrdnja kako je nacija nešto protivno demokraciji, kao da se radi o nekoj objektivnoj datosti, kao da je nacija gens ili etnos, a ne demos. No, kada je riječ o nacionalnim manjinama i njihovim pravima onda se 'argumentacija' iz temelja mijenja. Tu se sve posloži 'kako treba' pa i više od toga, u igru se ubacuje i 'pozitivna diskriminacija', namjerno se stvara 'paralelno društvo', čini se sve kako bi se oslabila hrvatska nacionalna država i Hrvati u njoj koji bi trebali postati, za razliku od manjinaca, isključivo građani, ne i pripadnici hrvatskog naroda. Itd.
Ustaški pokret je bio samo jedan od stotina u svijetu poznatih nacionalističkih pokreta koji se bore(io) za samostalnu državu, u pravilu tražeći moćne vanjske saveznike koji bi ih pri realizaciji te svoje nakane bili spremni pomoći . Ni više ni manje. Pavelić se vezao za Sile Osovine kojima je do kraja ostao vjeran, što je naravno bilo krivo, pače tragično i pogubno za hrvatski narod. Ali recite Vi meni postoji li neka načelna, principijelna, temeljna razlika između njega i Vas na primjer? Mislim da postoji razlika jedino u odabiru vanjskih 'saveznika'. Vi ste, kao jugo(srbo)fil i anglofil, ni više ni manje nego jedan suvremeni 'ustaša' sa jasno odabranim vanjskim saveznicima koji bi trebali pomoći 'riješiti' hrvatsko 'pitanje' u nekoj novoj jugosferi! U čemu se Vi konceptualno razlikujete od ustaše dr. Ante Pavelića? Ili ovi koji 'bez alternative' (što u životu nema alternative izuzev njegove negacije, smrti!?) vide EU kao jedinu hrvatsku budućnost pa bezuvjetno i do kraja igraju isključivo na tu 'kartu'!?
Za razliku od Vas, povjesničar i državnik dr. Franjo Tuđman na primjer, nije bio te vrste ustaša ili 'ustaša' i to iz vrlo jednostavnog ali odlučujuće važnog razloga - on nije bio spreman sa nikim zajedno 'tikve saditi' tko nije uvažavao temeljne hrvatske nacionalne i državne interese! Zato mu na pogreb nisu došli svi oni koji zbog sebe, odnosno vlastitih interesa preferiraju i više vole 'ustaše' raznih profila kako na političkoj i medijskoj sceni u Hrvatskoj tako i onoj intelektualno - edukativnoj, zapravo bespogovorne poslušnike, 'saveznike' i sluge! Tuđman je bio u pravu, a svi koji su nakon njega vodili RH u krivu! To bi barem trebalo danas biti jasno svakom 'Dudeku'. Da bi ropski mentalitet jednog stoljećima neslobodnog naroda nestao potrebne su barem dvije generacije, ali bojim se da će se, uz ovakve prosvjetare kakav ste Vi gospodine Jakovina, ropski mentalni sklop hrvatskih političkih, medijskih i intelektualnih (etabliranih) 'elita' reproducirati i puno dulje u budućnosti! Na žalost!
Pozdrav
Ninoslav Mogorović
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
- Udruga pravnika Vukovar uputila pismo Milanoviću .................(24. svibnja 2012.)
- Karamarko: HDZ osniva vladu sjeni; Ante Sanader kooptiran u Predsjedništvo .................(24. svibnja 2012.)
- HDSSB: Vlada ruši mostove hrvatskog jedinstva .................(24. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Uostalom, mislim da Filozofski fakultet u Zagrebu treba zatvoriti!
..pa me pomalo sramota..grdč.R onko ga obožava..ha,ha. ..cijela mu je obitelj već stoljeće "jugounitaristi čka" i "j-nostalgičars ka"..dobrih ovih skoro 20 godina!..pok.To mislav Pečur,ga je odlično okvalificirao.. " ta mala komunjara"MFP!
I slažem se sa Cetinom, FF Zagreb, i još neki fakulteti su hrvatska promašena investicija, produciraju skoro sve same hravtoždere. Pogledajte tko sve ne predaje npr na Povijesti. A gdje nam ono odgaja mlade naš dični Puhovski, pa Goldstaeini i neki drugi?
sa ovim orjunašima, jugosferašima i svaja Vam je na mjestu.
Ali mislim da takove tipove treba ignorirati - i ne pridavati im važnosti:
Sa njima je iluzorno polemizirati, ne mijenjaju se!
Treba u hrvatskom medijskom i kulturnom prostoru tražiti saveznike:
PozdravIstri!!
Mentore Tvrtka Jakovine nije teško prepoznati u već zaboravljenom napisu prof. Ive Biondića u Vjesniku od 5. studenoga 2002. godine:
Europsko-hrvatski identitet bez nacionalne države? Ne, hvala!
Hrvatska ulazi u dramatičnu završnu etapu nacionalne identifikacije, jer bi se na predstojećim izborima »mogla dogoditi konfrontacija revolucionarnih nacionalista i različitih oblika građanske Hrvatske«.
Riječ je o prognozi koju, u vezi s obilježavanjem 30. obljetnice hrvatskog proljeća, izriče predsjednica HNS-a - Vesna Pusić (»Za HSLS bi koalicija s HDZ-om bila samoubojstvo«, Vjesnik, Panorama, 15. prosinca 2001.).
Središnja točka toga sučeljavanja, međutim, i dalje ostaje prosudba Domovinskog rata i, s tim u vezi, proturječne sudbine hrvatske nacionalne integracije.
Naime, nasuprot većinskoj poziciji i opoziciji, Pusić-Čačićev HNS robusno tvrdi da je devedesetih hrvatska nacionalna država nastala na zločinu.
Prema tome, nova »koalicija lijevog centra«, koju najavljuje HNS, treba izvesti konačni zaokret »od nacionalne države do države građana«, odnosno dovršiti projekt »druge republike - Hrvatske«. S obzirom na to, spomenuta je obljetnica, tvrdi V. Pusić, »išla za neku vrstu izgrađivanja i proslave političkog identiteta i ove zemlje i ove stranke« (HNS).
Budući da je Erasmus Gilda, koju su uz Sorosov support utemeljili V. Pusić i S. Goldstein, intelektualni stožer za kriminalizaciju Domovinskog rata i, s tim u vezi, likvidaciju nacionalne države, držim da bi spomenuta koalicija, osim izvorišta za daljnje dramatično političko sučeljavanje, vodila izravno u samoubojstvo Hrvatske. Ukratko, o kojem je političkom identitetu riječ?
Nakon rasapa Jugoslavije, na političku pozornicu Goldstein-Gotov čevi liberali nastupaju bez projekta nacionalne države. Naime, kada je od prof. Miroslava Brandta, njegov »nekadašnji asistent, Ivo Goldstein« (koji je »potpise prikupljao u ime svojeg oca, Slavka Goldsteina«), tražio pristupnicu za liberalnu stranku, bio je odbijen jer ta stranka »u svoj program uopće nije unijela formiranje samostalne hrvatske države«.
Zato su, tvrdi Miko Tripalo, »u Hrvatskoj na izborima 1990. dobile na utjecaju izrazito nacionalističke snage«, koje su na »najagresivniji način« radile na programu stvaranja suverene nacionalne hrvatske države, čijoj su »pobjedi pridonijeli neki drugi faktori, osobito Katolička crkva«.
Naime, nastavljajući »tradiciju Starčević - Kvaternik - Pavelić apsolutizacije hrvatskog identiteta«, domeće senior Eugen Pusić, »unutar HDZ-a i izvan njega« jačali su oni elementi koji su odgovorni za stvaranje hrvatske nacionalne države.
Na prvom erazmičkom okruglom stolu »Srbi i Hrvati« u Mimari (Zagreb, studeni 1993.), tragom poznate Bančeve historiografske teze »o uzajamnoj isključivosti nacionalnih ideologija«, u igru je prvi put uvedena kategorija vjersko-etničko g sukoba, odnosno građanskog rata. Štoviše, prema naknadnom priznanju, među »hrvatskim« delegatima, Ivo je Goldstein postigao prešutan dogovor »da se ne postavlja pitanje granica i pitanje odgovornosti za rat 1991.-1995. godine«. Dakle, u jednom presudnom povijesnom trenutku (više od četvrtine Republike Hrvatske bilo je okupirano, o čijem se vojnom oslobođenju još nije moglo pomišljati), zauzet za stradanje vlastita etniciteta, junior Goldstein prešućuje genocid hrvatskog naroda, što je ne samo neprofesionalan nego i izrazito veleizdajnički čin.
Polazeći od »simetrije« krivnje za građanski rat, s onu stranu nacionalne države, Hrvatska je stavljena pred dilemu: konfederalizaci ja Hrvatske, uz novi srpsko-hrvatski sporazum, unutar neoliberalnoga jugoslavenskog saveza ili amputacija okupiranih područja.
Međutim, nakon erazmičkog okruglog stola »Muslimani i Hrvati« (Sarajevo, lipnja 1994.), na kojem su, prema Bancu, »dominirali Gotovac i Miko Tripalo«, Hrvatska je jasno i glasno obilježena kao agresor na drugu državu.
Uz Banca i Ivu Goldsteina, središnja je oblikovateljica te teze bila Vesna Pusić (1994.). Naime, tražeći »novi društveni ugovor« i »prepoznavanje nacionalizma«, ona tvrdi da se »Hrvatska uplela u rat u Bosni i Hercegovini«, odnosno da je riječ »o sudjelovanju Hrvatske u agresiji na Bosnu i Hercegovinu i u komadanju te države«.
S tim u vezi, osim što je erazmička petorka (I. Banac, K. Cviić, S. Goldstein, V. Gotovac, V. Pusić i O. Žunec) tražila Tuđmanovu demisiju, »mirotvorno« se razvijala teza o odbacivanju potrebe za vojno-redarstve nom (osloboditeljsk om) akcijom i, shodno tome, uspostavljanje hrvatske nacionalne države.
Prema tome, erazmički krug sustavno je širio defetizam i kapitulantstvo, što je posebno pokazala rasprava »Rat ili mir u Hrvatskoj« (Zagreb, 1993.).
Zbog »trajne inferiorne strategije (započete još 1990.)«, drži Martin Špegelj, »Hrvatska nema svoju vojnu koncepciju, strategiju ni doktrinu, nužnu za tekuće vrijeme, ali ni za dugoročno čuvanje opstojnosti hrvatske države na ovim vjetrometinama« .
S obzirom na to, Miko Tripalo smatra »da će Hrvatska vrlo teško povratiti područja pod sadašnjom srpskom okupacijom«, jer »ovaj rat mi na vojnom polju ne možemo dobiti«.
Na posljetku, dometnut će S. Goldstein: »Hrvatska kao država građana ne može izrasti iz novoga rata«, pa zato treba »objaviti Srbima u istrgnutim područjima da se pojavila "druga" Hrvatska s privlačnijim licem, pred kojim stari strahovi od reintegracije postaju neumjesni«.
Osim da je »agresor u Bosni i Hercegovini«, prema erazmičkom scenariju, oslobođenje okupiranih teritorija i uspostava nacionalne države unaprijed su osuđeni kao crimen. Ukratko, u vezi s ključnom historiografsko m tezom (svaka je hrvatska politika »unaprijed osuđena na propast«, koja bi, uz ostalo, htjela Srbe pretvoriti u »političke Hrvate«), nakon poznatih oslobodilačkih akcija, I. Banac (1996.) registrira projekt katoličke i etnički čiste Hrvatske.
Na temelju »nacionalnog inženjeringa i asimilacije«, zaglavljuje Banac, stvorena je »jednonacionaln a hrvatska država«.
Dapače, krestićevski on domeće, čitava je država genocidna, jer se, osim vladajuće i »velike oporbene stranke, znatan dio inteligencije i većina katoličkih djelatnika (kleričkih i laičkih) prešutno slažu s tim programom« (jedinstvene hrvatske nacionalne države).
Teza o građanskom ratu i, štoviše, o Hrvatskoj kao agresoru na vlastiti teritorij, međutim, »verificirana« je u »Izvještaju međunarodne komisije za Balkan« (Nedovršeni mir, 1996.). Prema svemu sudeći, iz njega je jednostavno prepisana optužnica za generala Gotovinu.
Naime, u izvješću expressis verbis stoji da je »nakon vojne akcije Zagreba, uslijedila kampanja etničkog čišćenja srpskog stanovništva u Krajini«, tako da je »pobjeglo oko 200 tisuća ljudi, što je možda najveća seoba Srba u povijesti«.
Kao strateški dokument tzv. međunarodne zajednice za preuređenje Balkana, to izvješće (koje je, prema Bancu, »tako jezgrovito ušlo u uzroke i tijek ratnih sukobljavanja na Balkanu« i dalo naputak »za izlaz iz sadašnjeg kriznog stanja«) ovjerovili su stručnjaci za srpsko-hrvatsku povijest Veselin Đuretić i Milorad Ekmečić (akademici SANU i jedni od pisaca njena Memoranduma, 1986.) i Slavko Goldstein (zabilježen kao »povjesničar i urednik časopisa Erasmus«). S tim u vezi, polazeći od kolonijalnog imperativa »Balkanu se ne možete oduprijeti« i držeći da »hrvatsko pitanje nije riješeno«, Banac podupire taj izvještaj koji promiče težnju izdvajanja Hrvatske iz njena srednjoeuropsko g uljudbeno-kultu rnog okružja i njeno nepovratno uvrštavanje na »zapadni Balkan«. Gdje je izvor te teze?
Dosljedno na tragu bivših klerika i jugoslavenskog masona Viktora Novaka (koji razlikuje »pozitivno jugoslavenstvo« i »genocidno pravaštvo«), standardna hrvatsko-jugosl avenska historiografija , pa tako i erazmički krug (Eugen Pusić, 1994.), prosuđuje naše nacionalno-inte gracijske ideologije.
Naime, okomica Starčević - Kvaternik - Frank predstavlja »ekstremni hrvatski nacionalizam« koji, nasuprot integrativna smjera Gaj - Strossmayer - Trumbić (ilirstvo - južnoslavenstvo ), polazi »od učvršćenja separatnih nacionalnih identiteta« i čija je politika »ili se pokloni ili se ukloni«.
U tom smjeru, s onu stranu hrvatske nacionalne države, Vesna Pusić i »njena obitelj, pa i obitelji mnogih ljudi u stranci, dugo je radila na izgradnji europsko-hrvats kog identiteta«. O kojem i kakvu je identitetu riječ?
Smatrajući da svaka od tih okomica nosi neka važna određenja hrvatskog političkog bića, koji su u prošlosti odredila nacionalnu sudbinu Hrvata, Tihomil Maštrović (1996.) ih razmeđuje na sljedeći način: »Prva je okomica svehrvatska i hrvatsko državotvorna, druga je sveslavenska, ili pak južnoslavenska. Prva, dakle, ideja hrvatske političke i državne samostalnosti, u novije doba napokon je ostvarena u suverenoj Republici Hrvatskoj.
Druga, unitaristička politička i nacionalna opcija, koja se od 1918. u dvije Jugoslavije ostvarivala bratstvom i jedinstvom s ostalim slavenskim narodnim i državnim zajednicama, dovela je Hrvate pred biološki nestanak, i stoga je, uspostavom Republike Hrvatske, napokon završila na ropotarnici povijesti«.
Međutim, erazmičari očevidno misle drukčije i politički djeluju suprotno. Naime, marksizam i liberalizam, koji su amalgamirani u temelju erazmičke strategije, svaki iz svoje pozicije, iz svojih univerzalističk ih razloga onemogućavaju stvaranje, odnosno nastoje prevladati nacionalne države. Oni vide nepomirljivu suprotnost između nacionalne i građanske države, tako da V. Pusić postavlja hamletovsku dilemu »demokracija ili nacija«.
Međutim, posve je pogrešno govoriti o nekoj čistoj građanskoj državi bez nacionalnoga identiteta i nacionalnog u sklopu građanskog, jer nacionalno uvijek predstavlja žarište političkog samoodređenja i političkog identiteta.
Sama činjenica da nacionalno može postati ekstremno, šovinističko i ksenofobično, drugi je red stvari. Zato nedovoljno promišljanje tog pitanja između građanskoga i nacionalnog, te potrebi njihova dijalektičkog jedinstva, bez obzira na napetost između tih dvaju pojmova (procesa), šteti razvoju hrvatske demokracije i pogoduje ideološkoj, upravo dramatičnoj, polarizaciji hrvatskog društva.
Zbog svega toga, kriminalizacija Domovinskog rata i, s tim u vezi, hrvatske nacionalne države, kako to robusno čini Pusić-Čačićev HNS, ozbiljno je političko pitanje koje, uz jasnu političku artikulaciju, valja što prije rasplesti. Štoviše, držim da je to presudni uvjet da Hrvatska izađe iz jedne duboko frustrirane polarizacije i okrene se, doista, važnim pitanjima unutarnjeg razvoja i prosperiteta. To je skroman doprinos tim nastojanjima.
Riječju, da »europsko-hrvat skom identitetu« bez nacionalne države, koji nam agresivno nameće Pusić-Goldstein ova erazmička sljedba, možemo gromko reći - ne hvala!
Autor je doktor znanosti i profesor na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu
Možda bi bilo bolje da svom najmlađem sinu sugerirate da upiše Hrvatske studije,tamo će mu barem predavati Jurčević ili Nazor i neće doći u priliku da ga indoktriniraju povjesničari kojima je procesuiranje antifašističkih zločina toliko antifašistički čin da na njega niti ne pomišljaju ili likovi poput Goldsteina koji su se u tako kratkom periodu specijalizirali za tolika povijesna razdoblja da ni sami ne znaju pričaju li o Krbavskoj bitki ili operaciji Weiss.
Baš ste me oraspoložili:)
--
Godine 2002. dotiskan je i predstavljen jednosveščani Hrvatski enciklopedijski rječnik (HER) u izdanju Novoga libera iz Zagreba. Rječnik sadrži preko sto tisuća riječi (110.000) hrvatskoga jezika. Uređivački odbor činili su prof. dr. Vladimir Anić, dr. Dunja Brozović Rončević, Ljiljana Cikota, prof. dr. Ivo Goldstein, Slavko Goldstein, mr. Ljiljana Jojić (glavna urednica), prof. dr. Ranko Matasović (glavni urednik) i prof. dr. Ivo Pranjković. Ocjenjivaći (recenzenti) su bili prof. dr. August Kovačec, prof. dr. Marko Samardžija i prof. dr. Josip Silić.(...)
Ustaški jezik − što je to?
Posebno nakon sloma NDH i uspostave socijalističke (komunističke) Jugoslavije došli su pod udar tobožnji ustaški pogledi na hrvatski jezik, a postale su zazorne mnogobrojne riječi koje su bile vrlo frekventne u doba Nezavisne Države Hrvatske. U vojsku (u Jugoslavensku armiju) ponovno se uvodi srpsko vojno nazivlje, a istiće se jedinstvenost hrvatskoga i srpskoga jezika. Brojni hrvatski nazivi iz doba NDH zamijenjeni su tuđicama, najčešće tzv. međunarodnim nazivima, a niz hrvatskih riječi uvršten je u nekakav ustaški jezik, tj. u jezik koji tobože nije hrvatski nego je politički umjetno stvoren samo zato da jezično, a onda i na drugim područjima, odvoji Hrvate od Srba. U takvoj jezičnoj patološkoj atmosferi hiljada je bila povlaštenija od tisuće, a januar od siječnja. Brojne hrvatske riječi kao što su npr. redarstvo, časnik, veleposlanstvo, putovnica, promidžba i sl. niste smjeli uporabiti ni u snu, a nekim tzv. hrvatskim nacionalistima, koji su osuđeni na robiju, u optužnicama se, između ostaloga, navodilo da se služe "ustaškim" riječima. Ustaškim jezikom proglašavane su riječi koje su bile ili službene ili najfrekventnije u doba Nezavisne Države Hrvatske. Zanimljivo je da gotovo ni jedna od tih proskribiranih riječi nije imala nikakve sveze s ustašama.
To su zapravo bile riječi koje su zbog povijesnih i političkih okolnosti bile izbačene iz hrvatskoga leksika, a ustaše su ih na neki način rehabilitirale. No, ustaše su (tome usprkos) novim komunističkim i socijalističkim jugovlastima dobro poslužile kao izlika da te vlasti ponovno zavedu unitarističku srpskohrvatsku jezičnu politiku, koja je kulminirala novosadskim književnim dogovorom 1954. i zajedničkim pravopisom Matice srpske i Matice hrvatske 1960., ali je dovela i do konačne hrvatske nacionalnojezič ne reakcije izražene poznatom Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika godine 1967.
Jesu li brzoglas i samovoz ustaške novotvorenice iz 1941.?
Vraćam se sada na riječi brzoglas i samovoz koje su u HER-u označene kao novotvorenice iz 1941., dakle kao "ustaške" riječi, što se očito nameće na temelju svega što sam dosad rekao. Naime, ako je točno da su riječi brzoglas i samovoz (ideološki) neologizmi iz 1941., kao što se kaže u HER-u, onda bi te dvije riječi mogle doista biti paradigma za "ustaški" jezik, a komunistička jugoslavenska (ili velikosrpska) stajališta o postojanju nekakva ustaškog jezika dobila bi svoju potvrdu u jednom enciklopedijsko m hrvatskom rječniku koji je, nota bene, tiskan kad je Hrvatska već desetak godina bila samostalna država i kad se ne bi smjelo sumnjati u vjerodostojnost i objektivnost takve vrsti rječnika.
Međutim, ni brzoglas u značenju telefon, ni samovoz u značenju automobil nisu ustaški neologizmi iz 1941. iako su obje te riječi bile u doba NDH tako reći u službenoj uporabi i službeno vrlo frekventne, a bile su frekventne i u neslužbenoj, privatnoj uporabi. Obje te riječi u istom značenju zabilježio je u III. izdanju svoga znamenitog Rječnika hrvatsko-talija nskog davne godine 1901. hrvatski leksikograf Dragutin Antun Parcić. Parcić brzoglas tumači talijanskom riječju telefono, a samovoz talijanskom riječju carro automobile.
Drugim riječima, u doba Nezavisne Države Hrvatske nisu izmišljene riječi brzoglas i samovoz, već su one samo preuzete iz Parcićeva rječnika, kao što su iz istoga toga rječnika od preko devedeset tisuća riječi tada preuzete i desetine (možda i stotine) hrvatskih riječi koje su nakon Drugoga svjetskog rata bile nepočudne i nasilno izbačene iz hrvatskoga jezika. Na temelju te činjenice treba zaključiti da nikakvoga ustaškog hrvatskog jezika nije bilo pa prema tome ni riječi kao što su brzoglas i samovoz ne mogu biti primjeri za takav izmišljen jezik. (…)
Već u svojoj gramatici iz godine 1873. Parcić objavljuje 36 hrvatskih složenica-novot vorenica koje naziva "složenice iz nekih znanosti i suvremenih izuma".
Tu su riječi kao brzojav, dalekozor, glasovir, kišobran, kolodvor, parobrod, perovodja, prirodopis, sitnozor (mikroskop), toplomjer, svjetlopis (fotografija), zemljopis, zemljovid i dr., dakle uglavnom riječi koje su se u dobrom dijelu zadržale do danas. O toj Parcićevoj gramatici pisao je prof. Vjekoslav Čosić i upozorio na spomenute složenice. U hrvatsko-talija nskim i talijansko-hrva tskim rječnicima Parcić donosi velik broj riječi za koje su brojni neupućeni mislili da potječu iz doba NDH. Ja sam u novinama Vjesnik (Ustaški jezik − što je to?) upozorio na Parcićeve riječi brzoglas i samovoz reagirajući na tumačenje tih riječi u Rječniku hrvatskog jezika Vladimira Anića (1992.), gdje se također kaže da su to ideološki neologizmi iz 1941., a što je očito preuzeo i HER. Akademik Mirko Tomasović također je u Vjesniku (Dostojan sljedbenik Šuleka) 1992. upozorio na vrlo zanimljivu Parcićevu složenicu samoper (u rječniku iz 1901.) u značenju lavanderìa a màcchina, dakle strojna praonica rublja, što bi odgovaralo našoj današnjoj perilici ili (kako neki kažu) vesmasini!
U vezi s Parcićem nameću se dva zaključka: 1. jezična politika u doba NDH ne može se objektivno i svestrano proučavati bez Parcićevih rječnika; 2. ne može se napisati cjelovit i pouzdan rječnik hrvatskoga jezika a da se ne uzme u obzir golemo, raznoliko i svestrano hrvatsko jezično blago sadržano u Parcićevim rječnicima, osobito u III. izdanju njegova Rječnika hrvatsko-talija nskog iz 1901., odnosno pretiska 1995. (…)
Julije Derossi, HRVATSKO SLOVO, 21. veljače 2003.
Ako ne volite TV-sapunice onda pročitajte nekoliko misli akademika Pečarića:
(…) A pročitati istinu o sebi je doista bolno. Tako već u uvodnoj napomeni moje knjige «Brani li Goldstein NDH» pišem: «Malo ozbiljnija raščlamba knjige 'Holokaust u Zagrebu' pokazuje da iz mnogih njenih djelova izvire šovinizam prema hrvatskom narodu i to onaj svojstven ljudima jugokomunističk og svjetonazora.» Uvijek nam je bilo čudno zašto je pisanje protiv jugokomunista – antisemitizam. Sada je jasno: Antisemitizam je pisanje protiv Iva Goldsteina.
Goldstein laska sebi kada kaže da sam ja «umislio da nešto znam o povijesti». Pa ja sam samo polemizirao s dr. Milanom Bulajićem (knjige: Srpski mit o Jasenovcu 1 i 2) i dr. Ivom Goldsteinom (knjiga: Brani li Goldstein NDH?). A za polemiku s Bulajićem i Goldsteinom doista ne treba znati puno iz povijesti. Dovoljno ih je čitati i ismijavati njihov tekst. To je doista zabavno i lako.
Naime, dr. Ivo Goldstein nije doktorirao u Zagrebu. Zašto? Njegov mentor prof. dr. Miroslav Brandt (Život sa suvremenicima, str. 190-191.) piše kako su mu «SK i njegovi eksponenti na odsjeku nametnuli jednoga tek završenoga studenta [I. Goldstein] veoma marljivog, ali i krajnje ambicioznog, a također štićenika glavne suradnice i miljenice prof. Sidaka, M.[irjana] G.[ross]. (...) Nije se, poslije godinu dana, vratio u Zagreb s dogotovljenom radnjom, pa sam mu izobilno pomagao u prerađivanju njegova preliminarnog teksta. Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji uopće ne postoje niti su ikad postojali. Na moj prigovor odgovorio je: Tako to rade svi, pa zašto ne bi i ja! To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falcificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.»
Logično je onda bilo otići u Beograd. Pa Goldstein itekako zna za ono Matoševo: Lažu Srbi i to im je od boga dano. Vratio se u Zagreb i tezu preradio u knjigu «Bizant na Jadranu» (Zagreb, 1992) za koju Anton Zakarija tvrdi da je «iskonstruirana , sklepana i nedozrela». Potom je Goldstein napisao novu knjigu 'Hrvatski rani srednji vijek' Novi Liber' (Zagreb, 1995.), za koju je današnji dekan Filozofskog fakuleta prof. Neven Budak napisao u časopisu svog fakulteta:
«Veliki broj metodičkih grešaka ponovo pokazuje da autor znanstvenom radu pristupa površno i neoprezno. Po znanost je najopasnija njegova navika da tamo gdje nema izvora izmišlja, a onda na temelju takvih fikcija izvodi daljne zaključke. Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobrađenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.»
A kao što smo vidjeli pisati ovako o Ivu Goldsteinu je antisemitizam.
Istina moram mu se zahvaliti na tvrdnji da sam u vrijeme Domovinskog rata bio «žestoki desničar» jer to kod njega znači da sam se «žestoko borio za slobodu hrvatskog naroda i hrvatske države».
(…)
Goldstein svoju priču zašto me treba kazneno goniti završava ovako: „... već laže da ja širim tezu o genocidnosti Hrvata, a ja godinama u zemlji i inozemstvu pobijam tu tezu. Primjerice, u mojoj knjizi o hrvatskoj povijesti „Croatia. A history“, objavljenoj u Londonu i Montrealu, u poglavlju koje nosi naslov „Mit o genocidnoj prirodi Hrvata“ razlažem kako je u srpskoj javnosti taj mit stvoren. Treba li bolji dokaz da Pečarić laže?“
Pa ni Bulajić nikada nije rekao da je u Jasenovcu bilo 700.000 žrtava, a ipak svi znamo kako je on taj mit potpomagao, dapače bio mu glavnim promicateljem. Naravno, da ni profesor Zagrebačkog sveučilista neće izravno tvrditi da su Hrvati genocidni narod već će izrijekom tvrditi suprotno. Ali kao jugokomunista činit će sve drugo kako bi taj mit i dalje postojao. Zato Goldstein, iako je sam napisao kako imam puno članaka i knjigu koju ne spominje, nikada ne polemizira s mojim tekstovima. Naime, u njima iz analize njegovih tekstova dolazim do zaključaka. Goldstein nije dorastao takvim tekstovima pa nastupa Bulajičevski.
A koliko sam u pravu pokazuje Goldstein i u samom intervjuu kada kaže npr. „Genocid nad Židovima, Srbima i Romima u NDH je bio planiran.“ Naime, Goldstein po običaju prikriva činjenice koje mu ne odgovaraju. U svojoj knjizi praktično negira četnicku pobunu u NDH. A „dokazuje“ planiranje genocida nad Židovima tako što ne spominje svjedočanstvo Ulricha von Hassella (12.11.1881.- 8.9.1944.) koji je bio profesionalni diplomat, 1930.-1932. poslanik u Beogradu, 1932.-1938. veleposlanik u Rimu. Pripadao je urotnicima protiv nacizma, uhićen 29.7.1944. i strijeljan 8.9.1944. (povodom atentata na Hitlera 20.7.1944.).
Na stranici 250 (dnevnik od 5.5.1941.; Die Hassell-Tagebue cher 1938-1944 : Aufzeichungen vom Andern Deutschland, Zweite Auflage 1989.) spominje: Edmund-a Glaise von Horstenau, Austrijanca, kojega je Hitler 12.travnja 1941. imenovan opunomoćenim generalom u Zagrebu/Hrvatsk oj. Hassell u svom dnevniku Hitlera naziva zakrabuljeno "Schickert" i kaže:
[Glaise-Horsten au] je iznio (ispričao) mnoštvo karakteristični h Schickert-ovih (Hitler-ovih, J.P.) izjava, na primjer o židovskom pitanju u Hrvatskoj: Tamo su novi gospodari htjeli poduzeti mjere samo protiv novodoseljenih Židova, ali im je on rekao, da moraju postupiti radikalno, jer da novac imaju upravo starosjedioci!
A bilo mi je jasno da ću postati antisemitom ako pišem protiv nekoga tko nije bio Židov od svog rođenja, već je to postao naknadno, pa mu je to postalo profesija. Drugačije je s Židovima koji su Židovi cijeli svoj život. S njima imam preko stotinu znanstvenih radova, tri knjige itd. Oni su doista znanstvenici i nemaju pretenzije da kazneno gone svoje neistomišljenji ke. Židovi su a ne jugokomunisti. (…)
Akademik Josip PEČARIĆ, SD 15. srpnja 2002.
HRT oglašava za ovaj tjedan emisiju s prof.dr. Ivom Goldsteinom.
dakle, Goldstein je spomenuo kako je njegov istomišljenik Žarko Puhovski, govoreći o 90oj i početku "sukoba" u Hrvatskoj, kolovođe ustanka opisao kao "seoske đilkoše" koji su "nesvjesni što zapravo čine", započeli sukob...
Ova teza, izrečena iz usta Goldsteina mladjeg, a očito promicana u krugovima, danas "jedinih povjesničara s pravom da nam tumače istinu", izuzetno je opasna.
Ona naime stvara i promovira istinu, kako su uzrok sukoba, ZBOG raspada drage im YU tvorevine, nekakvi đilkoši s prezomenima Martić i Babić, koji zapravo nisu niti bili svijesni što čine ! Dakako, oni su krivci rata, treba ih osuditi i tu "priča prestaje".
Ni riječi o stoljetnom velikosrpskom planu i piunima - "đilkošima", koji su plan zdušno provodili, niti riječi o nalogodavcima, među koje se "promovira jedino Milošević" ! A Milošević je u provedbi PLANA; bio samo "seoski đilkoš" koji je odradio svoju dionicu !
Nalogodavci svih ratova "na Balkanu", kroz cijelo XX.stoljeće, su i opet, do danas, izostavljeni s liste KRIVACA !
Pa i Haagu su, sa srpske strane, ponuđeni za igrokaz "pisanja povijesti" Regiona, ponuđeni i isporučeni samo "đilkoši" s Miloševićem i Šešeljem na čelu.
Organizatori zločinačkog poduhvata (kojeg "međunarodna zajednica" ne želi niti imenovati kao ZLOČINAČKI poduhvat, a kamo li dovesti na osuđeničku klupu sa protagonistima iz Beograda), ovih dana se po POZORIŠTU slikavaju na premijeri Krležine predstave. Uz reflektore i naricanja o "bratstvu i jedinstvu, socijalnoj nepravdi klasnog društva, te moralnom dnu "kapitalističke , dekadencijje ...".
Kako je samo KRLEŽA prikladan za jugonostalgičar ske trendove regionskog udruživanja !
I svo blještavilo publike, ove predstave, na udarnom terminu HRTa, sa "kremom" Beogradskog pašaluka, uz neizostavnu "nostalgiju" za vremenom zajedničkog života!!!!
Ide nam se Josipović - agnostik, "pomoliti" na doručku s Obamom i "regionskom bratijom", pošto su kapitulanski skrojili BiH ! Samo da Haag izreče svoje višestoljetne kazne "kolovođama" zločinačkog poduhvata (krivcima za konačni raspad YU !)
Sramotno br. I. !!!!
Ah da, ukalpa se u tu priču i "lov na vještice komunizma" - zločince koji su ili pomrli ili su "izvan RH", ili toliko onemoćali da do suđenja doći niti neće !
One mlađe, sa provedenim zadacima KOS-UDBA i pojedinačinim ubojstvima - još "ne dolaze na red". A mogli bi ih vrlo brzo naći, ima ih i u okolišu bivšeg-sadašnje g Predsjednika
Sramotno br. II. !!!
Izbori su blizu,zar ne ?
Neka igre započnu! - rekao bi Neron !
Jakovina, Goldstein, Budak, Roksandić, da dalje ne nabrajam. Žalosno izgledaju ta predavanja a i ispiti koji izgledaju tako da vi ponavljate ono što su vam oni napisali. Užasno vas to ponižava kao osobu jer ste potpuno bespomoćni. U polemiku se s njma ne može upuštati, a žaliti se na njih u trenutno “okupiranoj” Hrvatskoj posve je uzaludno.
Jedino dobro u svemu je što znate da kada jednom dobijete svoju diplomu, imate priliku rušiti njihove mitove i poput prof. Jurčevića raditi za dobrobit Hrvatske.
koji su svjesni da ih njihovi profesori odgajaju u suprotnosti sa svim normalnim zakonima, da im njihovi mentori falsificiraju povijest.
Takova je , nažalost situacija i na drugim fakultetima napr. FPZ gdje se nažalost odgajaju budući novinari.
Uopće se ne čudim da su nam mediji danas
takovi.Ali nije svaka sila do vijeka ...
Ova teza, da se je, zapravo radilo o nesporazumumu, slučajno započetom sukobu što je poslije prerastao u rat, omiljena je u Beogradu, uz konstataciju da su Hrvati isključivi krivci. Svaki Srijemski Hrvat može posvjedočiti da je bilo posve suprotno. Naime, već 80-ih godina napravljen je ilegalni popis hrvatskih kuća i imanja u Srijemu, uredno fotografirane kuće, a svi ti podaci korišteni su u vrijeme protjerivanja hrvatskoga pučanstva iz Srijema. Još 1986. godine (memorandumska godina) svi su Srbi izvan zagrebačke županije znali da će se uskoro rješavati pitanje njihove države, te da će od stare Jugoslavije ostati samo Srbija, mala Hrvatska i isto takva Slovenija. Ovo može potvrditi svaki seljak iz Srijema, budući su to bile aktualne teme u vrijeme dok su se svađali jugoslavenski komunisti na Titovoj ostavštini. Tko onda uopće može bilo što vjerovati Goldsteinu ili Jakovini? Ja sam sve to doživio izravno i nema toga profesora ili udžbenika povijesti koji me može uvjeriti da nije istina ono što sam vidio vlastitim očima!
Radi se ovdje o nečemu drugom. Sad treba oprati svoje životopise, budući su večina ovih "uglednika" s gnjušanjem gledali na stvaranje Hrvatske, znajući da će tako izgubiti privilegije i utjecaj, a sad je prilika za reviziju povijesti. HKV i slični portali (mediji uopće) najveća su smetnja toj reviziji i zato treba neprestance govoriti i pisati!
Kada će to javno izgovoriti neki naš političar?
Mi trebamo hrvatskog Orbana! Pod hitno!