Otvoreno pismo ministru pravosuđa Draženu Bošnjakoviću

Poštovani Ministre!

U utorak 19. listopada, izjavili ste kako imate 'potpuno povjerenje u hrvatske suce' te ustvrdili kako oni 'svoje odluke donose neovisno o politici' (Hina)! Nikako ne mogu dokučiti na osnovu čega ste došli do takvog zaključka pa Vas najuljudnije molim, da mi odgovorite, kojim ste se mjerilima, pri formiranju takvog izričitog stava, rukovodili, kako bih se i ja konačno riješio svojih možebitnih zabluda i krivih procjena!? Naime ja još uvijek mislim dijametralno suprotno od Vas i Vašeg stranačkog kolege Šeksa! Zato ću biti slobodan iznijeti Vam činjenice na kojima se temelji moj stav naime, da je pravosuđe potpuno u rukama politike i to neovisno koja je stranka na vlasti! Nastojati ću biti što sažetiji kako Vam ovim dopisom ne bih uzurpirao previše Vašeg dragocjenog vremena.

Sigurno Vam je dobro poznato što hrvatska javnost misli o našem pravosuđu zato samo konstatacija kako je u svim relevantnim anketama o korupciji i kriminalu u Hrvatskoj, od osamostaljenja pa do danas, pravosuđe na samom vrhu te piramide zla. No, dozvoljavam, možda ti podaci ne odgovaraju stvarnom stanju, možda narod 'ne razumije problem'! Ili pak možda te ankete nisu pouzdane, jer nisu vođene dovoljno stručno i profesionalno. Ali koliko je meni poznato gotovo istovjetan stav imaju i u Bruxellesu, u EU. Zato, na koncu, i zapinju pregovori oko XXIII. poglavlja, zar ne? Uzmimo da i ti birokrati imaju iskrivljenu sliku o stvarnom stanju pravosuđa u nas - možda su krivo obaviješteni od onih koji ne žele vidjeti Hrvatsku bez balkanske 'pratnje' u svojem društvu!? I to je moguće, zar ne? Jer sve su te teze u sferi teoretskog špekuliranja, može biti, ali ne mora!

Kada bih raspolagao jedino s ovim pretpostavkama, moram priznati da Vam se uopće ne bih našao ponukanim pisati ovo Otvoreno pismo. No, ono što je neupitno, što je ipak lako dokaziva empirijska činjenica jest da je pravosuđe doista u RH potpuno u rukama politike. Takva tvrdnja se može potkrijepiti dokazima koji nedvojbeno ukazuju da u pravosuđu, nakon osamostaljenja i demokratskog preustroja Hrvatske, nije došlo do nikakvih promjena naime, preuzeti su gotovo do jednoga svi oni koji su činili 'pravosuđe' jednostranačkog, totalitarnog, diktatorskog i zločinačkog režima bivše države u 'novi' pravosudni sustav! A način na koji su ti ljudi bili postavljani (u bivšem režimu) i sa kojim su metodama rada bili (morali biti) suglasni ne treba posebno elaborirati jer je to i te kako dobro poznato. Ovdje je, u kontekstu teme o kojoj je riječ, samo bitno napomenuti da su oni svoju karijeru u jugo – pravosuđu mogli započeti isključivo uz odobrenje politike (i njihovih obavještajnih službi, naravno)! Pod pretpostavkom i pod uvjetom da trajno priznaju njezin (politike) primat. Drugačije nisu mogli biti u tom i takvom 'pravosudnom' sustavu, nadam se da ćete se s time složiti!?

Početkom demokratskih promjena neki suci su bili prilično uznemireni - tako se jedan, tada, mlađi sudac i meni osobno obratio sa zamolbom ako bih mogao reći kakvu dobru riječ za njega vrhu nove vlasti!? To stanje je međutim vrlo kratko trajalo jer je brzo uspostavljena struktura koja je stvar regulirala tako da mi se taj sudac više nije trebao obraćati osim kiselim pozdravom kod slučajnih i rijetkih susreta 'u prolazu'! Šeks i drugovi su stvar postavili tako da u Hrvatskoj nije sucem mogao biti nitko tko nije 1995. godine imao deset godina sudačkog staža! Dakle tko nije bio sudac u bivšem sustavu nije mogao to biti niti u demokratskoj Hrvatskoj (po sličnom obrascu je Manolić 'odradio' obavještajni sustav i policiju, a Račan nakon 2000. godine USKOK) ! Moram priznati da sam u to vrijeme takav razvoj događaja smatrao nužnošću uvjetovanu politikom pomirbe pokojnog Predsjednika dr. Franje Tuđmana koju sam tada svim srcem podržavao (i što je možda apsurdno, podržavam i danas)! Ali kako je vrijeme odmicalo sve je vidljivije postajalo kako se 'oni' ne žele uopće sa 'nama', koji nismo bili dio bivšeg sustava, pomiriti i zajednički krenuti dalje u interesu razvoja i svekolikog prosperiteta, nakon mnogih stoljeća, obnovljene nam Države. (Moram priznati da je jedino u Domovinskom ratu odnos 'njih' prema 'nama' bio koliko toliko korektan i to prije svega na bojišnici!) 'Oni' su većim dijelom, bili orijentirani samo na zauzimanje i/ili osiguravanje pozicija u društvu, od gospodarstva do kulture i naravno pravosuđa koje im je jedino moglo jamčiti 'miran san' legalizacijom kriminala prilikom privatizacije, a koje je uz to, već za vrijeme A. Markovića, ozakonilo pretvorbu! 'Mi' smo uglavnom sve to mogli samo gledati, a nakon krvavog rata opet otići u 'bijeli svijet' ili dići ruku na sebe što je učinilo oko 1700 ratnika (gotovo do jednoga 'naših'), a da to gotovo nije od 'njih' ni primijećeno! (to je isto kao kada bi suicid u SAD-u izvršilo oko 160.000 veterana!!!) Pravosuđe je po inerciji iz bivšeg režima i dalje funkcioniralo po obrascu 'ja sam te postavio, zaštitio i omogućio, a ti ćeš slušati ili ćemo te izbaciti iz sustava, odnosno strukture'! Vidite i kod suđenja za ' ratne zločine' pravosuđe je, po naputcima politike, odradilo za 'njih', a protiv 'nas'! Koji je bivši oficir JNA u RH optužen i osuđen, svi su 'naši' (u BiH je možda mrvicu drugačije)! I to je još jedan pokazatelj 'nezavisnosti' hrvatskog pravosuđa od politike!

Gospodine ministre Bošnjakoviću, to što sam Vam naveo su činjenice, dokazive činjenice! Na Vrhovnom sudu RH imate, do jednoga, sve suce koji su bili suci u bivšoj totalitarnoj državi. Slično je i na drugim sudovima u RH, a mlađi suci koji se zapošljavaju su uglavnom probrani iz tog istog miljea iako, objektivnosti radi, ima tu i tamo poneki 'zalutali' 'naš'.

Ukazujem na taj središnji problem našeg društva i države već podulje vrijeme, ali nitko ne reagira nema ni naznaka za kvalitativni pomak. Meni i ne preostaje drugo nego se svim dozvoljenim sredstvima boriti da se u pravosuđu napravi nužan zaokret odnosno temeljita reforma (lustracija) kako bismo postali normalna, samosvjesna i prosperitetna država.

Da zaključim – nitko normalan i demokratski orijentiran ne može povjerovati da su se baš svi suci (i ostali u pravosuđu) preko noći promijenili - svoj svjetonazor, formirani karakter (i to se je trebalo imati kada se sudilo za delikt mišljenja, 'neprijateljsku propagandu', ugrožavanje teritorijalnog integriteta SFRJ, klerikalizam, 'nacionalizam', vrijeđanje imena i djela JBTita npr., itd.) i 'poseban odnos' s onima sa kojima su bili umreženi u bivšem režimu. Teško se je mijenjati kada netko, politički i gospodarski moćan, previše toga zna pa i o raznim 'marifetlucima' koje se želi rado sakriti. Zato Vas molim ne pravite više od svojih građana 'Dudeke' koji 'teško shvaćaju, ali zato brzo zaboravljaju' jer se bliži trenutak kada ćemo svi mi izgubiti i ono malo živaca koji su nam još preostali. Nastojite ne doprinositi stvaranju atmosfere kaosa u ovim teškim vremenima za RH, stvaranju umjetnih i nepotrebnih podjela u društvu već gledajte da doista napravimo pomak u stvarnoj pomirbi, da doista omogućimo svima jednakost u životnim prilikama tako da kvaliteta i sposobnost dođu do izražaja, a ne nepotizam i podobnost. Lustracija u pravosuđu pogođenima neće ni u čemu naškoditi osim što više neće moći biti dio pravosudnih tijela, a i onako većina ih ima uvjete za mirovinu. Dvadeset godina je sasvim dovoljno da se pravosuđe oslobodi tog balasta prošlosti i da prestane biti kočnica društvenog razvoja i prosperiteta! Ako mogu Rumunji i Makedonci zašto ne bismo i mi!?

U nadi da ćete mi odgovoriti na ovaj moj dopis bilježim se sa dužnim poštovanjem!

Ninoslav Mogorović