Je li don Grubišićev magarac doista krepao?

Crkva tuče po magarcu koji je već krepao, po komunizmu, umjesto po ljudima koji su odgovorni

(Don Ivan Grubišić)

Uvijek sam se suprotstavljao simplificiranju problema definicije one strukture koja je do 1990. upravljala Hrvatskom, te u sklopu Jugoslavije, a za interes očuvanja njezine teritorijalne cjelovitosti, bila sastavnim dijelom totalitarističkog sigurnosnog i represivnog aparata temeljenog i usmjerenog isključivo na potpuni nadzor ljudi i prostora! (Obavještajni sustav bivše države uopće ne poznaje npr. 'industrijsku špijunažu' koja u drugim državama predstavlja najvažniji segment istog). Na ključnim mjestima su većinom bili postavljani, formalno doista, članovi Saveza komunista ali s druge strane neoboriva činjenica jest da su u ogromnoj mreži doušnika, umreženih od samog vrha države sve do razine gradske četvrti i ulice, prevladavali oni koji to uopće nisu bili.

Neki od njih su 'samo' bili ucijenjeni, za neke nije bilo oportuno biti članom SK jer ne bi mogli doći do informacija o onima koji su režimu bili zanimljivi, a neki su karakterno 'rođeni' cinkeri. U Jugoslaviji je bila važnija jugoslavenska opredijeljenost od one 'socijalističke'! Tako su mnogi integralni 'Jugoslaveni' i bez partijske knjižice mogli napredovati u karijeri, obogatiti se...'udisati' punim plućima slobodu, samo zato jer su potpuno nekritički prihvaćali 'bratstvo i jedinstvo' i tu umjetnu tvorevinu kao nedodirljivu 'svetu kravu'! Ipak najveći dio među njima su bili tzv. 'realisti' ( karijeristi, ali ne samo oni) koji si nisu željeli komplicirati 'ionako kratak život', već su se adaptirali danoj situaciji u koju su, kako su se najčešće pravdali, mimo svoje volje bili 'urođeni'!

Ništa neuobičajeno i za svako drugo društveno uređenje. Komunistička i klasna opredijeljenost nisu slijedom toga uopće bili presudni čak štoviše oni ideološki 'zatucani' su, najkasnije od sredine 70-tih, bili nepoželjni i marginalizirani. Svi oni, dakle, koji su ozbiljno htjeli graditi 'socijalizam kao društvenu etapu na putu u komunizam' bili su jednako suspektni režimu, gotovo kao i ostali njegovi protivnici ili, kako ih se tada zvalo, neprijatelji. Po mojem mišljenju, totalitaristički i diktatorski režim nije nikako bio u funkciji izgradnje 'boljeg i pravednijeg društva' već isključivo podređen čuvanju teritorijalnog integriteta te nakaradne državne konstrukcije! I to ne zbog 'naroda i narodnosti' i njihovog 'bratstva i jedinstva' nego prvenstveno zbog interesa Velike Britanije (i SAD-a) kako bi se onemogućio sovjetski (ruski), potencijalno i njemački, utjecaj na tom važnom području Europe u slučaju raspada te tvorevine, a za vrijeme postojanja bipolarnog svijeta!

Dakako, toga je samo mali broj onih rukovodećih kadrova bio svjestan dok većina to nije uopće vidjela niti su ju takve stvari posebno zanimale. Režim je, naravno, koristio komunističku retoriku i prema vani je tako izgledao ali djelovao je samo jugoslavenski. I ateistički! No, pošto ateizam nije imanentan samo komunističkoj ideologiji već i onoj neoliberalističko - fra - masonskoj on ne mora i ne može biti argument za one koji, pojednostavljeno, izjednačuju isključivo komunizam i ateizam. Na koncu konca, zašto Tito nema na svojem grobu nikakva komunistička obilježja baš kao ni ona vjerska? Mišljenja sam da je borba protiv 'komunizma' i 'komunista' u Hrvatskoj osuđena na neuspjeh sve dotle dok se ne spozna stvarna funkcija, a time i bit, jugo - totalitarističkog i diktatorskog režima. Nitko se od 'drugova' na takve prozivke i floskule ne osjeća prozvanim jer oni to doista uopće i nisu bili! Oni su bili čuvari Jugoslavije, manje - više pobornici diktature, antidemokrati, anacionalni i antinacionalni jugošovinisti, režimlije. ali ne komunisti u ideološkom smislu. Režim koji je vladao u bivšoj državi mogao se komotno zvati i fašistički čak je 'samoupravni model' imao više zajedničkog s talijanskim fašizmom nego sa 'realnim socijalizmom'! Jedino što je nepobitno u cijeloj priči jest to da su oni sebe doista nazivali komunistima i imali organizaciju koja se zvala Savez komunista.

Zato don Ivan Grubišić ima, na prvi pogled, pravo kada kaže da je komunizam krepani magarac no, nije u pravu kada želi sugerirati da se u vrhu HDZ-a i SDP-a, ali i u HNS-u, IDS-u.radi o nekim drugim ljudima, nekima koji su bili nitko i ništa u bivšem sustavu i koji nisu danas iznad stranački i interesno povezani na temelju i zahvaljujući zajedničkoj jugo - prošlosti. Taj svećenik bi trebao, nadam se, ipak priznati totalitaristički i zločinački karakter jugo - režima. Kao sociolog bi pak trebao znati da u sustavima koji se temelje na jednoumlju i diktaturi ne postoji, među ostalim, ni, od zakonodavne i izvršne vlasti, nezavisno sudstvo, odnosno pravosuđe. U Jugoslaviji se je izvršna vlast izravno miješala u pravosuđe i to od samog imenovanja sudaca pa do, od njih izricanih, presuda. Na sudovima nisu mogli biti zaposleni suci koji nisu uvažavali totalitaran karakter režima i njegove, tome podešene, zakone, a koji su zabranjivali slobodu medija, političkog organiziranja, slobodnog izražavanja mišljenja. Dakle kršenja temeljnih ljudskih prava.

Zakon je bio vrlo strog posebice prema onima koji su dovodili u pitanje teritorijalni integritet države, vodili antijugoslavensku i 'antisocijalističku' promidžbu, a za organiziranu aktivnost rušenja 'samoupravne, socijalističke, nesvrstane, federativne republike Jugoslavije' bila je predviđena i smrtna kazna! E sada kada bi, u tom kontekstu, svećenik, sociolog, borac za ljudska prava i slobode...don Ivan Grubišić otvorio stranicu Vrhovnog suda Hrvatske i pogledao životopise svih sudaca, njih 42, morao bi primijetiti da niti jedan nije postao sucem nakon 1990. već da su svi do jednoga sucima postali u jugo-diktatorskom, boljševičko-fašističkom totalitarnom režimu!? Jedan je čak rođen još daleke 1939. godine, nekolicina četrdesetih, a većina pedesetih godina prošlog stoljeća!? Je li kod ovih presudno jesu li oni formalno bili u partiji ili ne? Mislim da nije, štoviše uvjeren sam da nije! Suci spadaju, općenito, u najmračnije likove totalitarističkih sustava ma kako mi te sustave formalno ili stvarno nazivali! Zanimljivo kako u Hrvatskoj nije, još 1995. godine, nitko mogao suditi tko nije imao 10 godina sudačkog iskustva!? Za to se je pobrinuo V. Šeks sa 'drugovima' iako je 80-tih slovio kao 'protivnik jednostranačkog režima'!? Kada je Račanova vlast utemeljila USKOK na njegovom čelu nije mogao biti onaj koji nema barem 20 godina radnog iskustva u policiji!? Dakle tko nije bio i milicajac...!? U pravosuđu je samo napravljena 'rokada, ali struktura je u potpunosti ostala ista kakva je bila i prije 1990. godine!? Tko su danas 'najprominentniji' i najučinkovitiji odvjetnici? Oni koji su današnjim sucima bili kolege u tadašnjem jugo - pravosuđu! Što je radio u bivšem sustavu onaj snagator i nasilnik koji tuče ženu i (tuđu) djecu, a danas je milijunaš u eurima? Ili onaj njegov 150 kilograma težak kolega sa piskavim glasom?

Kritičari i protivnici Franje Tuđmana mu stalno spočitavaju pretvorbu i privatizaciju kao najveći grijeh, svjesno 'zaboravljajući' da je pretvorba započeta još za vrijeme Ante Markovića i da je u svemu tome ključnu ulogu odigralo upravo pravosuđe, odnosno ti i takvi sudovi, a ne Franjo Tuđman koji je u to vrijeme bio primarno okupiran utemeljenjem, međunarodnim priznanjem i obranom (oslobađanjem) Hrvatske! U sjeni, tada, neophodne politike pomirbe, drugovi su legalizirali pljačku svojih, gotovo do jednog, tzv. tehno - menadžerskih i integralno - jugoslavenskih kolega iz bivšeg režima! Pomirbu su 'kvalitetno' izigrali, opljačkavši onaj iseljeni dio hrvatskog naroda, zatvorivši im vrata povratka i investiranja u Hrvatsku i tako uspjeli razbiti jedinstvo hrvatskog naroda oko temeljnih pitanja, a što je pokojni Predsjednik uspješno uspostavio! Zašto? Samo zato da bi održali i osigurali monopol u svim segmentima društva! A za to je, prije svega, nužna gospodarska moć! No, kako je ta neojugoslavenska struktura naučila jedino upravljati i nadzirati ona se u vremenima teške i dugotrajne, do sada nikada viđene i proživljene, krize, koja je zapadnu uljudbu dovela do ivice propasti, naravno ne snalazi i lagano gubi svoju moć i položaj iz razloga što ne zna razvojno razmišljati.

Zbog toga su se drugovi uzbudili, zbog toga reagiraju ekstremno senzibilno i osjetljivo kada se samo spomene mogućnost povratka tuđmanizma u HDZ, jer se boje gubitka monopola koji drže već punih 65 godina! A to vrijeme neminovno dolazi jer drugoga izlaza Hrvatska nema! Bez ponovnog stvaranja jedinstva cjelokupne hrvatske nacije, bez iskrenog, poštenog i čvrstog povezivanja dviju polovica hrvatske nacije, one iseljene s onom u matici zemlji, Hrvatska se ne može i neće moći kvalitetno suprotstaviti izazovima katastrofalne svjetske financijske i gospodarske krize, koja je tek pokucala na vrata. To je zapravo pravi teren na koji se treba usmjeriti ozbiljna javna diskusija i uopće politika, a ne na teoretsko razglabanje o komunizmu i antikomunizmu, o partizanima i ustašama! Katolička crkva treba pomoći da se HDZ otvori, demokratizira i iznova kroatizira jer za sve eksperimente sa malim strankama i glasovanjem za njih (pogotovo bez novaca i karizmatičnih osoba) bojim se da više nemamo vremena! ( male stranke i ugledni pojedinci trebaju između sebe oformiti koaliciju koja bi postizborno koalirala sa HDZ-om koji se je vratio politici dr. Franje Tuđmana i HSS-om, identično kako je Račan došao na vlast) Katolička crkva se treba zauzeti za lustraciju barem u pravosuđu, posebice u ovom trenutku kada se otvara poglavlje 23. u pred pristupnim pregovorima s EU! Zar Hrvatska ne treba učiniti ono što rade Rumunjska i Makedonija npr.?

Ne smijemo dozvoliti da itko eksperimentira sa sutrašnjicom hrvatskog naroda i njegovom državom. Svejedno zovu li se oni Sanaderi, Pusićke, Grubišići, Goldsteini ili Pupovci, Šeksi i ostali koji su većinom samo transmisije nekih stranih interesa na crti politike koju su nekada vodili mađaroni, autonomaši, austrofili, 'Jugoslaveni..! A upravo to sluganstvo i podređenost stranim interesima i jest zapravo, u slučaju Hrvatske, onaj Grubišićev stvarni magarac koji nažalost, još nije krepao!

Udruga "Krasna zemljo"
Ninoslav Mogorović, predsjednik