Službeno i neslužbeno

Godinama uporno pišem, govorim, upirem prstom na konkretne ljude, ali kao da sve to nudim gluhima i slijepima. I pitam se kako je moguće da ne razumiju, kako je moguće da ne čuju, ne vide, ništa ne poduzimaju, ali sam ovih dana shvatio odgovor.

Dževad Mlaćo! Kao svjedok, (zamislite kao svjedok) dao je svoj iskaz glede zločina nad Hrvatima Bugojna, pročitao iz svog rokovnika: "Službeno ne smijemo imati zarobljenih, (Hrvata nap.a.) a tajno ih trebamo likvidirati". I gle čuda – prekinuto je njegovo svjedočenje uz obrazloženje da sebi mora naći odvjetnika kako se ne bi uvalio u nevolje. Dakle, oni koji bi ga trebali tužiti i oni koji bi mu trebali suditi savjetuju ga: "Nađi odvjetnika koji će možda dokazati da ti nisi to pisao u svom rokovniku nego netko drugi". I ne iznenadite se ako se ustvrdi da je to u Mlaćinom rokovniku pisao netko od ubijenih Hrvata, netko koga je Mlaćo poslao u smrt zato što je bio Hrvat. A ja uporno pišem – ne samo on nego i Selmo Cikotić. Majko mila, aktualni ministar obrane! Ali, ipak se obruč oko zločinaca steže.

Što to Čović radi?

Predsjednik HDZ BiH, Dragan Čović, odmah po svom povratku iz Španjolske otišao je u Banja Luku kod Dodika izvijestiti ga o čemu je razgovarao u Španjolskoj. Kao da je Dodik šef UDBA-e. A UDBA-e više nema. Ili se samo tako čini. S Dodikom je dogovorio i potporu zajedničkom kandidatu za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Zato što nije mogao postići dogovor s članovima Kreševske skupine. Jer mu je lakše postići dogovor sa Srbinom nego s Hrvatima. A jer i Dodik voli više Hrvate od svakog predsjednika pet hrvatskih stranaka. Tako misli Čović.

Dakle, Dodik će nagovoriti sve Srbe u Federaciji, kojih je tamo ogroman broj, što nagovoriti, natjerat će ih da na izborima zaokruže kandidata za kojega Čović kaže da je pravi. I tako će skupiti najmanje pet ili šest glasova. Jer je tih pet glasova vrjednije od svih onih glasova tisuća Hrvata koji, iz prosvjeda i nezadovoljstva što Čović nešto dogovara sa Srbima a ne s Hrvatima, ne će izaći na izbore. Jer za razliku od Čovića znaju da se sa Srbima nešto može dogovoriti samo ako je na korist Srba a štetu Hrvata.

Kako bi Čoviću i ostalim članovima Kreševske skupine bilo lakše da prebole to što se, po svemu sudeći ne mogu dogovoriti o zajedničkom kandidatu, evo pjesme poštovanog Tvrtka Gavrana, koja se, gle čuda zove „Nesložna braća".

Nesložna braća

Nesložna braća Slobodu
Nisu ni zaslužila

Nesložna braća Nisu
Zaslužila Ništa
Ni majku.. Ni mlijeko
Ni oca. Ni sestru. Ni brata

Nesložnoj braći umjesto
Dojke. Koprivu treba
Treba ih u jaram

Nek se grče od studen
Nek im je bič vatra
Nek im je zubača ležaj
Nek im je sičan vino
Nek im je čemer kruh

I nek ih nitko ne kune
Toliko su prokleta.

I na koncu, poslije ovoga Čovićeva postupka jadniji su od njega samo oni koji mu daju potporu ili ga čak veličaju!

Poziv u raj

U subotu, 27. ožujka u kino dvorani Doma kulture u Maglaju održana je tribina, predavanje pod nazivom „Poziv u raj o prelascima nemuslimana na Islam". Šira je to akcija a predviđeni nastupi i vjerojatno održani su redom počevši 25. ožujka u Bihaću, 26.u Sanskom Mostu, 28. u Zenici, 29. u Sarajevu, 30. u Travniku, 31. u Tuzli i završno 1. travnja u Tešnju. Gosti tribine bili su, Nijemac Sven Lau i Grk Efstatioss Tsioris koji su prešli na islam. Budući nisam poslušao suprugu koje me molila da ne idem na tu tribinu, evo joj se ovom prigodom javno ispričavam što sam neposlušan muž, ali što ću kada svemu prilazim ozbiljno.

U Maglajskom kinu je 350 sjedećih mjesta i po slobodnoj procjeni jedno dvadesetak stolica je bilo prazno. Naravno, pogađate, od tih oko 330 posjetitelja oko 80% njih su bile bradonje vehabije, a da ih kojim slučajem sretnete na Ozrenu sigurno biste pomislili da su četnici. Ikonografija im je ista. Na skupu su bile i žene s hidžabima ali i četiri njih koje nisu imale nikakvu maramu na glavi, što bi se reklo europski odjevene. O razini predavanja ću samo spomenuti ono što mi je u pola predavanja rekao Ismet Mustabašić, za vrijeme i poslije rata načelnik općine Maglaj: - "Hajdemo napustiti predavanje jer je ovo uvreda za moje intelekt". Mustabašić je odnedavno postao hadžija.

Zanimljivo je da su predavanje o islamu, kao i prelasku držala dva čovjeka koja su, tako se može reći tek od jučer u islamu, a njih 330 koji su, kako kažu od rođenja u islamu ih slušaju. Budući na tribini nije bilo pripadnika drugih religija osim islama, niti pripadnika drugih naroda osim Muslimjana-Bošnjaka (sebe ne računam jer sam tu došao poslom) postavlja se pitanje kome su to oni predavali kako i zašto preći na islam. Bit će da sve nazočne, koji tvrde da su muslimani ne smatraju muslimanima, pa su im zato održali predavanje kako da pređu na islam.

Treba napomenuti da na tribini nije bilo službenih predstavnika Medžlisa IVZ iz Maglaja, a ako je vjerovati Mustabašiću, prije tribine su se nešto posvađali. To što su letke s pozivom na tribinu odnijeli katoličkom župniku u Maglaju i pravoslavnom parohu Mustabašić smatra provokacijom i u pravu je. Nakon svega viđenog netko od muslimanskih-bošnjačkih intelektualaca bi trebao tu tribinu nazvati pravim imenom jer je ona prije poziv u pakao Muslimana-Bošnjaka nego u raj.

Anto Marinčić