Pokušaj asimilacije

Godinama se u medijima protura, i uveliko uspijeva nametnuti priča kako Hrvati u BiH ne žele ovo, ne žele ono, vrše segregaciju u školstvu itd., jer su svi mediji u vlasništvu muslimanske-bošnjačke, političke oligarhije. No, tko uistinu koči sve što bi se dobroga u BiH moglo napraviti, tko koga pokušava asimilirati i još ponešto može se vidjeti iz razgovora koji smo imali s nastavnikom matematike i fizike u srednjoj mješovitoj školi u Žabljaku, na Usori, gospodinom Slobodanom Krajinom. Ukratko, odlukom o uspostavi općine Usora, nakon razgraničenja s općinom Tešanj, Federalna vlada se obvezala napraviti, kao obeštećenje za školu „Kulin Ban“ koja je ostala u općini Tešanj, školu u Žabljaku i za to izdvojila oko milijun i pol maraka. Projekt izgradnje započeo je 1998. i dovršen je 2008. Tada se tu useljava srednja mješovita škola „Stjepan Radić iz Sivše.

Objekt je predan na dvojnu uporabu, jer tu nastavu izvodi i osnovna škola „fra Ivan Frano Jukić“ iz Sivše, a podurčno odjeljenje iz Žabljaka. Problem nastaje s početkom školske 2008/2009 godine, jer ministarstvo obrazovanja Zeničko-Dobojskog kantona nije htjelo registrirati školu za koju je federalna vlada izdvojila milijun i pol maraka. Njihov razlog je taj, da su u nju sada došla i hrvatska djeca iz Tešanjke. A zašto su djeca iz Tešanjke prešla u novu školu? Zato jer su u Tešanjci, koja je u općini Tešanj morali imati obrazovanje po muslimanskom-bošnjačkom programu, a ne po hrvatskom što je njihovo ustavno pravo. Da je to tako potvrdili su u predstavnici OSC-a. Od strane kantonalnog ministarstva ide se dotle da već sedam mjseci ignorira želju roditelja i nastavnika za obrazovanjem njihove djece na svom, hrvatskom jeziku i programu. Do početka ove školske godine, do trenutka kada su pridošla djeca iz Tešanjke, gdje su, ponavljam morala učiti po muslimanskom-bošnjačkom programu, taj novi objekt s 15 funkcionalnih učionica bio je do podne potpuno prazan i neiskorišten.

Tako je izgleda trebalo i ostati po želji ministrice Zdenke Merdžan, koja se deklarira Hrvaticom. Kako bi se situacija u potpunosti razumjela na mjesto ministrice obrazovanja postavila ju je Stranka za BiH, Harisa Silajdžića. Zastupnici u kantonalnom i federalnom parlamentu, gospoda, Iva Tadić i Pero Jukić-Pop tvrde kako s njom imaju više problema nego da je na tom mjestu neki Musliman-Bošnjak. Valjda se ministrica, Zdenka Merdžan želi dokazati tom radikalnom islamisti Harisu Silajdžiću. Roditeljima i čelniištvu općine Usora, ministrica Merdžan, u niz razgovora obećala je kako će od 1. 9. ovdje startati područni odjel i da ne će biti nikakvih problema. Na žalost, sva ta njezina obećanja ni do dana današnjeg nisu ispunjena. „Problem“ su joj školska područja. Međutim da u tom grmu ne leži zec, nego je u pitanju pokušaj asimiliranja Hrvata govori činjenica da istovremeno muslimaska-bošnjačka djeca sa školskog područja Mravića, općina Doboj-Jug idu u školu Šije, u općini Tešanj, ili još drastičnije, muslimanska djeca iz RS, iz mjesta Plane i Makljenovac idu u školu u Matuzićima, općina Doboj-Jug u Federaciji, a spomenuto ministarstvo i ministrica Merdžan im čak plaćaju i prijevoz iako, osim granice školskih područja prelaze i entitetsku granicu.

Ali, kada roditelji muslimanske djece ne žele da im djeca idu u školu u RS i ne uče po srpskom nastavnom planu i programu za ministricu i „Hrvaticu“ Merdžan je to prihvatljivo, kada to isto traže hrvatska djeca, e to nije prihvatljivo, jer ih se onda ne može pokušati asimilirati u dobre Bošnjane kao što je i ona sama. Sve postaje apsurdnije ako se zna da nastavnici Hrvati moraju otići presjediti u praznoj školi na Tešanjci kako ne bi ostali bez radnog odnosa, dok muslimanski-bošnjački nastavnici u toj školi ne rade s djecom a primaju za to plaću. Do sada rečeno potvrđuje nam i gospodin Perica Lujić, predsjednik općinskoga vijeća Usore, dodajući kako jedan dio odgovornosti snosi i predstojnik odjela društvenih djelatnosti na Usori, gospodin Mato Kulaš i općinski načelnik Anto Čičak, koji se dovoljno ne trude kako bi se problem riješio. Dokle će ministarstvo obrazovanja Zeničko-Dobojskog kantona i ministrica Zdenka Merdžan provoditi, u biti najcrnju fašističku politiku, dokle će sve to tolerirati međunarodna zajednica ostaje da se vidi ali jedno je sasvim sigurno, kako cjelokupan hrvatski narod u BiH, tako ni Hrvate Usore ne će uspjeti slomiti niti asimilirati.

Anto Marinčić