Kao što poslije današnjeg dolazi sutrašnji dan tako i svake godine, poslije 11. svibnja dolazi 12- ti, a to znači i dan kada se u Maglaju proslavlja patron župe i slavi sv. Leopold Bogdan Mandić. U sklopu priprema za proslavu, osim duhovnih, na programu su i neke, rekli bi smo, ovozemaljske. Na inicijativu župnika župe, vlč. Jakova Filipovića i akademskog slikara Mladena Ivešića, nastalu još prošle godine, kada su akademski slikari, Mladen Ivešić i Mirjana Pažin – Ivešić, radili na restauriranju slika unutar maglajske crkve, oštećenih ratnim zbivanjima, za proslavu ovogodišnjeg patrona župe predviđena je i slikarska kolonija. Od pozvanih 15 akademskih slikara, pred crkvom sv. Leopolda Bogdana Mandića u utorak 7. svibnja stiglo je njih 12., a radovi koji nastanu do 10. svibnja, kada se završava rad kolonije, ostat će u trajnom vlasništvu svetišta.

Nakana je stvoriti jedan fundus i ne dopustiti njegovo rasipanje kako bi se moglo, eventualno nekada kasnije, napraviti i galeriju. U radu kolonije sudjelovali su; od domaćih maglajlija, Kemo Moravac, Senad Mahmić i Fuad Čiškušić, te Mladen Ivešić iz Novog Šehera, supruga mu Marijana Pažin – Ivešić iz Mostara, Marijana Jelčić iz Mostara, Miljana Ćavar, iz Širokog Brijega, uskoro bi trebala magistrirati, Marijana Skoko, iz Mostara, Braninir Bartulović iz Omiša, predaje mali akt u Širokom Brijegu, Ernest Markota iz Čapljine, vodi muzej-galeriju u Čapljini, Ivan Perak iz Dubrovnika, Vedran Karadza iz Splita i Saša Zečević iz Olova. Svi su akademski slikari, a svoja djela su izlagali, što na samostalnim, što na skupnim izložbama.

Primjera radi, u Pečuhu, u Mađarskoj upravo traje skupna izložba bračnog para Mladena Ivešića i Marijane Pažin-Ivešić u organizaciji Hrvatskog kazališta Pečuh, te izložba gospođe Pažin-Ivešić u Travniku. Kao gost kolonije, jer je tako dogovoreno, 8. svibnja bio je u Maglaju i autor vitraja, «Katarina Kosača», na maglajskoj crkvi, više nego poznati slikar, Josip Botteri – Dini. Rad kolonije posjetio je i maglajski načelnik Mustabašić te učenici maglajskih škola. Dogovorom župnika svetišta, vlč. Jakova Filipovića i općinskih vlasti Maglaja, proslava patrona uvrštena je u obilježavanje 600 – te obljetnice prvog spomena Maglaja. Općinske vlasti, planirajući proslavu 600-te obljetnice, uputile su dopis župniku, pitajući želi li se i na koji način župa uključiti. – Prihvatio sam to – kazuje nam župnik vlč. Jakov Filipović. - Predložio sam ovu likovnu koloniju, prihvatili su je i prihvatili su dane Katarine Kosače, odnosno da simpozij, u listopadu, uđe u sastavni dio proslave. Nadam se kako će općinske vlasti jednim dijelom materijalno pomoći u svemu, ali to nam nije prioritet: i da ništa ne pomognu, mi ćemo to već nekako urediti.

Sve je spremno za proslavu, mi ne čekamo zadnji trenutak. Istina, za svetište koje je u usponu, moralo bi se puno uraditi na reanimaciji svetišta, mislim nakon rata. Za prihvat većeg broja hodočasnika morala bi se riješiti infrastruktura, mokri čvor i ostalo. Sam trg bi trebali obnoviti, parkirališni prostor itd, ali to se ne može uraditi odjednom i to ćemo postupno rješavati Da je sve ovo, više nego potrebno potvrdio je i sam dan proslave. U Maglaj su stigli hodočasnici iz Sesvetskih sela, Odre, župe Resnik Dubrave zagrebačke, Stiglišća, Gornje Stubice, Gunje, Drenovaca, Županje, Vinkovaca, Slavonskog Broda. Među gostima, na proslavi bili su i savjetnik hrvatskog veleposlanika u Sarajevu, gosp. Belanić, ispred ministarstva Regionalnog razvoja RH, gosp. Mario Zeko, zamjenik veleposlanika Španjolske, Hose Ramon Garsija Hernandez, te načelnici općina Žepče i Maglaj,kao i drugi dužnosnici iz vlasti. Jasno je kako bi se obnova, o kojoj je govorio župnik Filipović morala uraditi jer je to potrebno za prihvatiti većeg broja hodočasnika kojih će iz godine u godinu biti sve više, puno više od ovih, oko 2000 , koliko ih je bilo u ponedjeljak, iako je bio radni dan.

Misno slavlje, na dan proslave, predvodio je uzoriti, monsinjor Pero Sudar U sklopu svoje propovijedi, između ostalih, izrekao je i misao, činjenicu koja nije nikoga od nazočnih ostavila ravnodušnim. Naime, monsinjor Sudar je kritizirao današnje društvo u kojem umire 30 milijuna od gladi a samo jedna država za mjesec dana rata potroši 11 milijardi američkih dolara. O tome, ali i o drugim pitanjima razgovarali smo s uzoritim poslije misnog slavlja. - Nažalost, to o čemu sam govorio je samo jedan pokazatelj u kojem smjeru ide čovjek kada računa samo sa svojom ljudskom mudrošću, kada računa samo sa svojom moći i sa svojom tehnikom pa bila ona ne znam kolika. Ona se na kraju ipak uvijek mora okrenuti protiv čovjeka, ako čovjek ne računa s Bogom. Ovo je samo jedan mali isječak globalne slike, koja ako se uzme takvom kakva jest, mora uplašiti, mora zabrinuti, ali bi nas morala i mobilizirati i kazati da smo negdje na rubu i da se trebamo zaustaviti, promisliti. Ako ovom logikom egoizma, logikom koja pretpostavlja da čovjek može biti žrtvovan čovjeku, a onda su obadvojica žrtvovana, dakle, tu se trebamo zaustaviti.

Trebamo pronaći ljude koji su drugačije svjedočili drugačiji odnos prema čovjeku, a jedan od takvih je bio i sv. Leopold Bogdan Mandić. Svoj odnos, jedni prema drugima, morali bi graditi na čvrstom uvjerenju da je Bog jedini koji može otvoriti perspektivu. Moramo se zaustaviti i vidjeti gdje smo u krivome i kuda nas upućuje iskrena i prava vjera da ima Boga i da taj Bog traži drugačiji odnos, odnos razumijevanja, poštovanja, prihvaćanja drugoga. HS: Spomenuli ste američke dolare, odnosi li se to samo na Ameriku ili i na neke druge? - Ovaj primjer jest primjer Amerike. Kada sam ovo čuo na jednom znanstvenom skupu, o progresu i razoružanju, ja u ovo nisam mogao povjerovati. Pitao sam da to možda nije istina, jer, znate što znači 11 milijardi?! Nažalost, istina je, potvrdio mi je taj znanstvenik. SAD to, nažalost, jednim cinizmom objašnjavaju kao borbu protiv nepravde, terorizma a zapravo, očito je da netko na jednoj strani ne može trošiti tolika sredstva a da na drugoj strani, doslovno od gladi umire toliki broj ljudi.

Sve se to događa kada se čovjek otuđi od Boga. I na koncu, kako bi to bilo a da se ova reportaža ne završi s don Antom Bakovićem, utemeljiteljem i graditeljem ovoga svetišta. Ono što smo ga pitali, jest kako mu je zdravlje? - Hvala Bogu dobro je iako sam ostao bez kralješnice, to mi je od silnih zatvorskih dana – odgovara. I glavni problem, o kojem don Baković stalno govori jest demografski pad Hrvata. - Što očekujete da se popravi na tom planu kad ministrica nema svoju obitelj – kratko odbrusi don Baković Ovu proslavu, kao i uvijek začinila su kulturno-umjetnička društva svojim nastupom poslije misnog slavlja.

Anto Marinčić

{mxc}