Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Prof. dr. Branimir Lukšić:
11 godina poslije - ideali i stvarnost
Vrhovni životni ideal dra Franje Tuđmana je bila samostalna, neovisna i suverena hrvatska država. Danas na 11. obljetnicu njegove smrti održava se ova komemoracija u trenutku dubokog moralnog pada nekih hrvatskih političara. Zapitajmo se , kako je moguće da nakon čovjeka koji je časno izgorio za slobodnu i demokratsku Hrvatsku dođu na vlast osobe koje ruše sve što je Tuđman ostvario? No nije korupcija političara jedina opasnost koja danas prijeti Tuđmanovoj baštini suverene Hrvatske. Velika opasnost je i ponovno oživljavanje pod drugim nazivom tragične povijesne zablude zvane Jugoslavija. Tuđman je znao da je jugoslavenstvo u bilo kojem obliku grob hrvatskoga naroda i gubitak njegova nacionalnog identiteta. Tragično povijesno iskustvo je pokazalo, da su Srbi tu multinacionalnu tvorevinu uvijek shvaćali kao pristupni stadij za veliku Srbiju.Ostale opasnosti za hrvatsku državu vidimo danas 11 godina nakon Tuđmanove smrti u dodvoravanju hrvatskih političara onima koji su napali Hrvatsku i pokušali odcijepiti dio njezinog državnog područja, u omalovažavanju žrtava jugosrbijanske agresije time, da se namjerava povlačiti tužba protiv Srbije za ratnu odštetu, u diskriminaciji prema žrtvama komunizma vraćanjem stanova u Hrvatskoj agresorskim jugooficirima na kojima su prije bijega iz Hrvatske imali stanarsko pravo, dok , s druge strane, oduzeta imovina u Hrvatskoj u vrijeme komunističke strahovlade nije niti 20% vraćena, iako je to bio jedan od uvjeta prijama Hrvatske u UN i Vijeće Europe.
Krnjenje suverenosti i nacionalnog ponosa je i koaliranje hrvatske Vlade s četnicima, zatim kad Hrvatska ne koristi međunarodnom konvencijom dano joj pravo proglašenja isključivog gospodarskog pojasa na moru, nego umjesto toga proglašava pravni hibrid zvan ZERP, pa čak i njegovo djelovanje suspendira prema onima koji pljačkaju hrvatski riblji fond. Diskriminaciju protiv Hrvata u Hrvatskoj vidimo i u kršenju temeljnog demokratskog pravnog načela „jedan čovjek – jedan glas" kad pripadnici nacionalnih manjina u Hrvatskoj imaju dva glasa na izborima, a pripadnici hrvatskoga naroda samo jedan glas.Veliku opasnost za suverenost hrvatske države predstavlja i ulazak u ovako ustrojenu EU. Hrvati su bili i ostali dio Europe, ali one duhovne i kulturalne, Europe naroda i domovina. Ulazak bi Hrvatske u ovako strukturiranu EU,koja više sliči unitarističkoj naddržavi negoli udruženju ravnopravnih država, u čijem parlamentu neke članice imaju 96 a neke samo 6 predstavnika , što je očita formula za nadglasavanje, u kojoj se zbog potpune slobode kretanja robe, usluga, radne snage i kapitala otvaraju širom vrata rasprodaji strancima hrvatskog nacionalnog bogatstva, ulazak bi Hrvatske u takvu EU značio odricanje od mukotrpno stečene nezavisnosti i suverenosti. Tuđman je bio za pristup EU, ali takvoj, u kojoj će hrvatski narod zadržati pravo da sam donositi bitne odluke o svojoj sudbini.To pravo je i zahtjev patriotizma, koji je kroz stoljeća očuvao hrvatski nacionalni identitet usprkos hegemonističkim presizanjima Beča, Venecije, Pešte i Beograda.
Dr. Franjo Tuđman je znao, da je bitan preduvjet za očuvanje hrvatske državne samostalnosti međusobna pomirba hrvatskoga naroda, koji su njemu strane ideologije međusobno zavadile. Nažalost danas smo svjesni, da ova pomirba nije u potpunosti uspjela onako kako je Tuđman nju zamišljao i želio. Pomirba je nezamisliva bez spoznaje potpune istine o počinjenim zločinima, bez priznanja krivnje i bez kajanja za to. No dok se zlodjela pobijeđenih počinjena u Hrvatskoj u Drugome svjetskom ratu prikazuju i osuđuju, partizansko-komunistički zločini se sustavno prešućuju. Što više,oba predsjednika hrvatske države koja su došla nakon Tuđmana hvale komunizam, tu najkrvaviju utopiju 20. stoljeća, u ime koje je samo od 8. svibnja 1945, do Božića te iste godine pogubljen svaki 6. Hrvat. S najviših političkih vrhova Hrvatske hvali se Tito, i najčuvenijem trgu u glavnome gradu Hrvatske daje se njegovo ime. I dok je čak ruski donji dom („Duma") osudio Staljina za njegove zločine nad ruskim narodom , a u siječnju 2011. osudit će ga i ruski parlament, u Hrvatskoj nitko nije ni prozvao komunističkog diktatora Tita , koji je odgovoran za 1 milijun i 100 tisuća onih koje je dao ubiti nakon završetka Drugoga svjetskog rata. I dok Njemačka postavlja zahtjev da se jugoslavenskom komunističkom diktatoru oduzme u Njemačkoj dodijeljeno mu odličje jer je odlučivao o političkim ubojstvima Hrvata u inozemstvu, u Hrvatskoj se do danas ne zna ni broj političkih atentata koje je on naredio.
Svojatajući naziv antifašista bivši Titovi drugovi nastoje opravdati komunističke zločine, a neki od njih i amnestirati sebe za njih. Time oni sprječavaju ostvarenje pomirbe i nacionalne sloge u Hrvatskoj. Nakon Tuđmanove smrti ovi su bivši partijski „kadrovi"postali najveća zapreka povratku iseljenih Hrvata, koji bi u domovinu unijeli ne samo financijska sredstva, nego ono što je bitno za Hrvatsku stručno znanje i demokratsko iskustvo vlasti. Upravo su ovi jugokomunistički „kadrovi" bili i ostali najgrlatiji u povici za tzv. detuđmanizacijom hrvatskoga društva, što za njih znači rashrvaćenje Hrvatske. Dok je Tuđman bio živ ovi su se ideološki fosili gurkali oko njega za položaj i prestiž, da bi ga nakon njegove smrti klevetali. Dok su za Hrvatsku u Domovinskome ratu ginuli uglavnom nekomunisti i njihova djeca, vodeće položaje u politici i gospodarstvu su zauzeli uglavnom bivši komunisti i njihova djeca i nastavili podrivati i pljačkati Hrvatsku. Zbog izostale katarze hrvatskoga društva koja je bila nužna nakon polustoljetne vladavine komunizma , zbog propuštene lustracije koja se je morala provesti na human ali temeljit način, hrvatski narod nije doživio onu pomirbu i slogu koje su bile stalna želja dra Franje Tuđmana.
Hrvatska se 11 godina nakon smrti dr.Franje Tuđmana nalazi na povijesnom raskrižju. Zbog nesposobnosti, lakejstva i korupcije onih koji vode Hrvatsku, zbog infiltracije jugonacionalista među hrvatske političare, zbog komunističkih petokolonaša u hrvatskom javnom životu, zbog nesklonosti nekih država, kao npr.Velike Britanije, prema samostalnoj Hrvatskoj, jer im je samostalna Hrvatska poremetila neokolonijalne planove na ovim prostorima, zbog golemog vanjskog duga Hrvatske, zbog svega toga postoji ozbiljna opasnost gubitka hrvatske državne samostalnosti. Evo samo jedan primjer kako korupcija hrvatskih političara ugrožava samostalnost Hrvatske. Mađarska preko tvrtke MOL (tri puta manje od INE) dolazi uz bescjenje do većinskog vlasništva INE, najvećeg hrvatskog gospodarskog giganta, okosnice hrvatskog gospodarstva i garanta energetske neovisnosti države. Ovom malverzacijom Hrvatska postaje apsolutno gospodarski ovisna o Mađarskoj kao na početku XX. stoljeća. Napomenimo, da je Mađarska uz plin i naftu postala i vlasnik svih izvora pitke i termalne vode koje je imala u vlasništvu INA, a koji su nacionalno bogatstvo Hrvatske. Za ovo do sada još nitko nije odgovarao, a ovo se nije moglo provesti bez sudjelovanja najmoćnijih u hrvatskoj politici. Kod ovakva urušavanja hrvatske državne suverenosti svatko se od nas mora zapitati, što može osobno učiniti da se ovakvo stanje u Hrvatskoj promijeni.
U spašavanju vlastite domovine nitko od nas nije nevažan. Hrvatski je narod bio sretan što je u presudnim trenutcima svoje povijesti imao kao vođu dra Franju Tuđmana, čovjeka uznosita duha, odvažna srca, nepotkupljiva karaktera i državničke mudrosti, kojega od njegova ideala slobodne i samostalne Hrvatske nisu mogli odvratiti ni prijetnje,ni neprijateljstva, ni klevetanja potkupljenih medija, ni muke, pa ni sama smrt.No vremena se mijenjaju i Hrvatska se danas, 11 godina nakon Tuđmanove smrti, nalazi pred novim iskušenjima. U hrvatskom narodu postoje volja i hrabrost da se očuva hrvatska država. No da bi se ovo ostvarilo potrebno je da se uklone s odgovornih mjesta beskičmenjaci, nesposobni, potkupljeni karijeristi, i ostali karakterni kastrati lišeni domoljublja, ali zato puni sebeljublja i srebroljublja. No oni, čiji su očevi ubijali ljude i bacali ih u Jazovku i stotine drugih jama, nemaju danas moralno pravo postavljati se kao arbitri poštenja i demokracije. Oni i njihovi očevi su već jednom uništili hrvatsku državu. Tek tada, kada se razračuna s ovim nakotom zloduha, smije se hrvatski narod nadati, da će se uz pomoć Božju uspješno suprotstaviti opasnostima kojima je danas Hrvatska izložena, i da će očuvati svoju slobodnu, nezavisnu i demokratsku državu, za koju je živio i umro dr.Franjo Tuđman. Netko reče, da Hrvati kroz cijelu svoju povijest ne silaze s križnoga puta.Ne znam je li to za sve Hrvate točno, ali je zacijelo točno za prvoga hrvatskog predsjednika. On je svoj križ svjesno i voljno nosio uspinjući se na Golgotu.
Da je Tuđman nosio svoj križ s osobno izgrađenom religioznošću neka posvjedoči i ovaj događaj s kojim završavam ovaj prikaz. Prilikom posjete pape Ivana Pavla II. Splitu 1998. godine imao sam privilegij biti cijelo poslije podne s predsjednikom Tuđmanom u vili „Dalmacija", jer je protokol zahtijevao da se predsjednik države, gradonačelnik i župan oproste od sv.Oca tek navečer u kaštelanskoj zračnoj luci. To sam poslijepodne razgovarao s predsjednikom, među ostalim, i o Bogu, vjeri i bibliji. Sjećam se, da je Tuđman s dubokim poštovanjem govorio o Kristovoj osobi i poruci, i da je rekao, da je Katolička crkva u Hrvata najbolji jamac, da će Hrvati sačuvati na ovoj zemljopisnoj vjetrometini svoj nacionalni i vjerski identitet. To je bio moj zadnji susret s predsjednikom. Doista, onaj tko se s Kristom penje na Golgotu, zajedno s Kristom i uskrsne. Duboko sam uvjeren, bez obzira na ponašanje onih koji sramote Hrvatsku, i koji su nedostojni da nju predstavljaju, da je uskrsnuće s Kristom sudbina cijeloga ponižavanog hrvatskog naroda, i da je to sudbina čovjeka kojemu je Hrvatska zahvalna za svoju nezavisnost i slobodu, dra Franje Tuđmana.On će ostati zapamćen kao čovjek, koji je u možda najtežim trenutcima povijesti napaćenoga hrvatskog naroda bio njegov lučonoša, čuvar njegovih ideala, svjedok njegova ponosa, i – ono najvažnije – tvorac njegove samostalne države.
Prof. dr. Branimir Lukšić
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
- Udruga pravnika Vukovar uputila pismo Milanoviću .................(24. svibnja 2012.)
- Karamarko: HDZ osniva vladu sjeni; Ante Sanader kooptiran u Predsjedništvo .................(24. svibnja 2012.)
- HDSSB: Vlada ruši mostove hrvatskog jedinstva .................(24. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
P.S. Mi se državotvorni Hrvati samo trebamo kao braća okupiti ispod njega i krenuti na temeljima tuđmanizma u konačnu pobjedu za našu jedinu i vječnu Hrvatsku.
predstaviti hrvatima bez interneta,u medijskoj blokadi,velikom broju bezvoljnika,pol u(politicki)pis menima,polu(pol iticki)pijanima i da kazem nama obicnim smrtnicima ako ne iz usta u uho, bar dva puta svako, sa napomenom tri puta ponovi,zapamti i salji dalje.
e pa onda na posao,samo rad,red i vjera...
...dok nam hrasce bura vije
HRAST nam vjerom dusu grije!
drzimo se puta svoje himne!!!
Ovaj mali uvod, napisao sam zbog novinara Josipa Jovića. Hrvatske Jude kad su dođšle na vlast 2000., bio je jedan od onih, kojeg su tamanili.
Evo njegovog skraćenog komentara povodom obljetnice smrti dr Tuđmana.
Josip Jović: Detuđmanizacija zapela u slijepoj ulici
........................
......................
Ideološka rekonkvista
Detuđmanizacija » Hrvatske počela je još za Tuđmanova života, i to u vrijeme njegove potpune vlasti i potpunog povjerenja naroda u njega. Podsjećamo na poznati Cviić-Goldstein -Gotovac-Pusić- Banac-Žunecov zahtjev za povlačenje Tuđmana s predsjedničkog trona iz 1993., koji nije bio samo puko prosvjedno pismo objavljeno u «Erazmusu», nego je bilo i ozbiljnih lobiranja po svijetu. Godinu dana poslije uslijedio je pokušaj saborskog puča glasovitog MM dvojca, popraćen opet denuncijantskim pismom Američkom kongresu.
Veliko je pitanje što bi bilo s državom da je jedna od tih inicijativa, koje su pokrenute prije Oluje i presudnih događaja u oslobađanju zemlje, uspjela!?
Nakon Tuđmanove smrti, a još i za njegova života, pokrenuta je ideološka rekonkvista, pravi propagandno-psi hološki rat kojemu su svoj obol dali oporbeni političari i dio vladajućih političara, većina medija, međunarodni i domaći sudovi, nevladine udruge, strani čimbenici i domaći vazali.
Slušali smo tako teze i teorije o kriminalnoj privatizaciji i dvjesto izabranih bogatih obitelji, o Oluji kao zločinačkom pothvatu, o dijeljenju BiH, o izolaciji zemlje, o dogovorima s Miloševićem, o miješanju kostiju ustaša i partizana, o generalskoj i partizanskoj prošlosti, o koketiranju s ustaštvom i ustaškom emigracijom, o antisemitizmu itd. Uglavnom, protivnici Tuđmana i još više njegova djela služili su se svim čega su se mogli dočepati u tom okretanju kotača povijesti unatrag.
Nakon svega, ostaje neodoljiv dojam kako je projekt «detuđmanizacij e», podupiran iz ideologijskog svijeta neoliberalizma, globalizma, multikulturaliz ma, integralizma (europskog i balkanskog), protunacionaliz ma i tako dalje i tome slično, koji se nastojao provesti u zemlji i u samom HDZ-u doživio svoj potpuni krah, i to zbog nekoliko ključnih razloga.
Sva ta nastojanja nisu uspjela u većini naroda narušiti poštovanje i osjećaj zahvalnosti spram novog «oca domovine» zbog stvaranja neprolaznog djela državne neovisnosti. I što je najgore, ta politika nije donijela ništa dobro ljudima, koji žive sve teže i koji strahuju od gubitka nacionalne i osobne suverenosti i samostalnosti u uvjetima posvemašnje kolonizacije. Svaki program negacije, bez kreativnog pristupa razvoju društva ostaje nužno ograničen onim što pokušava negirati i inferioran u odnosu na to.
Progonjeni progonitelj
Sve spomenute i druge teze koje su se ponavljale bez argumenata, agresivno i redovito izvan konteksta, kojima se željelo nauditi Tuđmanovoj političkoj ostavštini demaskirale su se kao najobičnija politička propaganda, koja se raspršila kao vjetrom razneseni dim.
Lopovluk je tek nakon 2000. doživio svoj puni procvat, Tuđman je najmanje odgovoran za podjelu BiH, u zapadnim krugovima ga nisu voljeli zato što je branio državne interese, a ne zato što nije bio demokrat, njegova ideja pomirenja bila je spasonosna i jedino moguća, a tobožnji antisemitizam, veličanje NDH pokazali su se kao čisto zlonamjerno podmetanje.
A to što je u jednoj fazi svojeg života bio Titov general i predsjednik «Partizana» mogli su mu zamjerati samo oni koji su do kraja ostali Titovi generali i partizanovi navijači. Nije bio protiv europske zajednice naroda, ali je bio za zajednicu ravnopravnih naroda i država, a ne za naddržavu. I klonio se bilo kakve obnove balkanskih asocijacija. Detuđmanizacija je otupjela, zapala u slijepu ulicu zbog nikakvih pozitivnih rezultata i zbog ispuhane propagande, a i zbog promjena na čelu države.
Umjesto jednog predsjednika gonjenog mržnjom i osvetničkim porivom došao je pristojniji i objektivniji predsjednik. Nema više ni bahatog Ive Sanadera koji je, kupujući naklonost stranih centara moći, po zadatku, detuđmanizirao sam HDZ i eno ga sada u austrijskom zavoru potpuno sam, ostavljen od svih svojih utjecajnih prijatelja od kojih je očekivao zaštitu i utočište. Progonjen je kao Gotovina kojega je on progonio.
Samo što je jedan progonjen više godina kao nevini junak, a drugi samo jedan dan kao razuzdani tat. Detuđmanizacija je u nečem ipak uspjela. Uspjela je moralno, ekonomski i politički razoriti zemlju.
U eventualnom pokušaju rekonstrukcije porušenog i razorenog, povratak mrtvom ili nekom novom Tuđmanu nije moguć, ali Tuđmanovo nadahnuće za, prije svega, «uzimanje sudbine u svoje ruke», za ono «svoji na svome» može i te kako dobro doći.
piše Josip Jović
- provesti lustraciju, koja će danas, formalno, zahvatiti mali broj osoba (zbog 20 godišnjeg vremenskog odmaka), ali je značajna iz psihološkog razloga, radi "obračuna" s desetljećima nametanim šablonama totalitarnog "režimskog mišljenja". Uistinu, lustracija treba potaknuti i formalnu vlast, pravossudni sustav, da konkretiziraju osudu totalitarizma suđenjima protiv živućih zločinaca tog razdoblja (još ih ima !!!),
- postizborne koalicije moraju izmijeniti Ustav RH, izbaciti "Šeksove mudrolije" vezane uz dnevnopolitičke potrebe donošenja referendumskih odluka o krucijalnim pitanjima, ali i iz Ustava treba izbaciti tvrdnju o "antifašističko m korjenu HRVATSKE državnosti", kao potpunu bbesmislicuu i laž struktura totalitarizma, kojima se ONE štite "od progona" i povjesne istine !
- ustrajati na ključnim nacionalnim interesima među kojima je prvi DRŽAVNI TERITORIJ i nacionalni resursi - od toga nema odustajanja, posebno u slučaju Jadranskog gospodarskog pojasa Hrvatske!
EU da ili NE ? Jasno opredjeljenje, zbog svih dvojbi danas, glede načina na koji se Hrvatska tretira (od Haaga do globalističkih posizanja za resursima Hrvatske) jest reći glasno : NE !!!
Drugi je razlog, što treba uzeti vrijeme da se uopće vidi sudbina "ujedinjene EU" i posebno sudbina EUROZONE ! Jer, naša je dnevna politika, potpuno zanemarila aktualnost političke transformacije svijeta, globalizma kao stadija kapitalizma, a posebno odnosa unutar EU zajednice. Koja je zapravo cijena ULASKA; a kako je uopće, jednom ako poželimo, i da li je uopće više moguće "ikada" IZAĆI iz EU? Koje su konkretne financijske cijene ULASKA i IZLASKA ?
Da li "biti samostalan" i izvan EU, automatski znači - biti dio REGIONA ?
na ova pitanja HRVATSKA svojoj javnosti ne daje odgovore, niti moguće dileme- EU je postala MANTRA, dogma, "conditio sine qua non", ...
"Biviši", danas zastupljeni i kroz "svoju" drugu i treću generaciju, izvrsno ušančeni u državno-društve ne institucije, strogo kontrolirano nameću osiromašenom pučanstvu ovu DOGMU oko EU, kao recept spasa. Obični ljudi, koji svakodnevno misle o "plastičnim bocama u kontejnerima" (1,3 mil ljudi u mirovini, 300.00 ljudi sa burze, 100.000 onih što rade a neredovito dobivaju minimalne prihode, preostali zaposleni što svakodnevno strahuju od proglašenja "tehnološkog viška" i otkaza..) nemaju niti vremena niti volje promišljati "visoku politiku" . Znaju, da njihov život bilo kakve promjene neće u kratkom vremenu biti bolji ! Razumiju da, "bilo tko" bio na markovu trgu, dug od 60 milijardi eura ostaje, da EU-predatori samo čekaju gdje i na što će baciti svoje pandže... Ne mare i "nije ih briga", što će biti "kada njih ne bude",...
zato odgovorni ljudi, koji vole ovu zemlju, trebaju preuzeti odgovornost za budućnost, makar "nama i našoj generaciji" boljitka biti neće ! Ali, ostaje nasljeđe kojeg predajemo budućim generacijama. Dr. Franjo Tuđman, usprkos svega i svih, načinio je najveći korak - obnovio državu ! Sada je "drugi korak" na redu, gotovo jednako presudan - u ovim složenim okolnostima, konačno izgraditi SUVERENU i DEMOKRATSKU državu, što može opstati u ovom svijetu - usprkos svih unutarnjih neprijatelha Hrvatske, i vanjskih globalističkih predatora !
pozdravljam sve govornike u prvom redu mog najdražeg profesora gosp.Branimira Lukšića,zatim gosp.dr.Vladu Nuića, kontraadmirala gosp.Antu Budimira, pjesnika gosp.Petra Vulića..također pozdravljam i klapu Pasika,hercegov ačke gangaše, i pjesnika i guslara pukovnika gosp.Matu Buljubašića.
Eto kad sam lijepo sad sve ispozdravljala, ,a bio je red..(jer je stvarno bilo lijepo) da se malo osvrnem na iscrpno i hvalevrijedno izlaganje prof.Branimira Lukšića, koji je započeo rečenicom,, da ima osjećaj da se opet nakon dugo vremena nalazi u Hrvatskoj,,!!
Prikazao je i protumačio život i djelovanje našega predsjednika na onaj način kako ga mi pamtimo, kako čovjeka koji je izgarao za hrvatsku i to se može primijetiti u svim njegovim govorima, izjavama, porukama, potezima koji su bili od strateške važnosti najprije od uspostave suverene i neovisne države pa do briljantnog vođenja svetog domovinskog rata..i izvojevane veličanstvene pobjede..
Konkretno osvrtanje na današnju dnevnu politiku i razumijevanje ključnog pitanja oko pristupanja hrvatske europskoj uniji…njegova krilatica da on nije euro-skeptik nego eu-skeptik puno nam objašnjava i govori..jer u konačnici mi jesmo europa..
Najveći problem koji danas imamo komunističko-ud baški jugonostalgičar ski kadar koji sjedi na najvišim pozicijama unutar strukture vlasti (zakonodavna, izvršna i sudbena) te njihove pomagače i ortake koji su na vodećim mjestima u kulturi,obrazov anju,medijima te razno razne nevladine udruge,,koje bi slobodno mogli nazvati NADVLADINE udruge, dobro financirane iz slobodno-zidars kih loža i organizacija.
Svi oni jedva su mogli dočekati ovozemaljski kraj našega velikog predsjednika da opet mogu haračiti i pustošiti poput najvećih strvinara te uništiti i zagaditi sve ono što je bilo vrijedno i časno..samo prekriveni plaštom lažne humanosti,ljuds kih prava,jednakost i,tolerancije i ostalih parola koje su dobro izučili u svojim političkim školama i fakultetima, a dobar dio su ponijeli iz obiteljskog doma jer njihovi su očevi ubijali tijela,a oni danas ubijaju duh..preodvratn o