Izlaganje prof.dr. Branimira Lukšića s predstavljanja knjige „Tuđmanova baština"

Knjiga dr. Nedjeljka Mihanovića „Tuđmanova baština" (izd. Detecta Zagreb, 2010.) koju prikazujemo stavlja pred čitatelja osobu, koja je odigrala ključnu ulogu u povijesti Hrvatske krajem 20. stoljeća, dr. Franju Tuđmana. Knjiga prikazuje prvoga predsjednika Hrvatske u njegovim znanstvenim, političkim i društvenim aktivnostima, čija je ideja vodilja kroz sve te aktivnosti bila spas hrvatske domovine, njezina sloboda postignuta na načelima čovječnosti, pravednosti i demokracije. Za njega autor kaže, da je svojim jasnim, logičnim, kritičkim i misaonim horizontom dosegao takve domete, da je postao jedan od fundamentalnih i najvidovitijih povjesničara novijeg razdoblja hrvatske historiografije. No Tuđman nije samo povjesničar i politolog, nego i političar, državnik i strateg. Knjiga oslikava društvenu i političku zbilju na ovim našim prostorima tijekom i nakon burnih događaja rušenja crvenoga imperija u Europi, a napose u bivšoj Jugoslaviji, kao i stanje u Hrvatskoj za vrijeme i nakon njezina nacionalnog i ideološkog oslobođenja.

Osobito dojmljivo pisac ocrtava neke od najbližih suradnika Tuđmana kroz ovo razdoblje, što izaziva čuđenje, kako je nepatvoreni duhovni div mogao biti okružen suradnicima koji su u većini bili nepatvoreni duhovni pigmejci, a neki od njih vjerojatno i u službi stranih centara moći sa zadatkom da ga spriječe u stvaranju samostalne hrvatske države. Jer svjetski gospodari kaosa su htjeli rušenje komunizma, ali ne i stvaranje novih nacionalnih država.Tuđmanu i hrvatskoj samostalnosti, osim toga, nisu bili skloni ni mnogi od bivših partijskih kadrova koji su se oko njega gurali, ni jugointegralisti, ni novinarski plaćenici u službi stranih gospodara. Što se tiče ovih zadnjih autor navodi činjenicu, da se kroz novinske stupce redovito javljaju defetističke misli, razorne,korozivne ideje koje nagrizaju sve što se zove tradicijsko, patriotsko, nacionalno, državotvorno, obiteljsko, etičko, spiritualno. Razmišljajući o ovome on se pita, odakle taj rušilački sindrom, taj grobarski posao i iracionalna pobuda za razaranjem hrvatskoga identiteta, ta demonska pobuna koja kao da namjerava sve hrvatsko raščovječiti, izobličiti, svako domoljublje i vjersko osvjedočenje izkarikirati. Objektivan promatrač nužno dolazi do zaključka, da se ovdje radi o petoj koloni u Hrvatskoj, koja ima za cilj potkopavanje hrvatske države.

Od mnogih tema koje izlaže autor ovdje ću se , zbog kratkoće vremena, zadržati samo na nekima.

Tuđman je znao da je Jugoslavija, kako monarhistička, tako i komunistička , bila samo krinka za srbijansko velikodržavlje . Ta tragična zabluda nazvana Jugoslavijom, sustavno je kao predvorje velike Srbije zatirala hrvatski nacionalni identitet. Ovom iskorištavanju i podčinjenosti Hrvatske služila je srpska mitomanija, koju je Tuđman prozreo i izložio znanstvenoj kritici. Tako je on razotkrio i jasenovački mit sa fantastično nerealnim brojem žrtava, koji je morao poslužiti da bi se prema vanjskom svijetu dokazala teza o genocidnosti hrvatskoga naroda, zbog čega bi opasno bilo Hrvatima dopustiti da imaju vlastitu državu, i da bi se kod samih Hrvata stvorio kompleks o njihovoj kolektivnoj krivnji, kako bi se nad njima lakše moglo vladati. I, kako kaže autor, kada se pokrenula mračna odmetnička furija pobune Srba u Hrvatskoj, divljanje njihove hajdučije, pljačke, ubojstava, barbarstva i terora, uz neprikrivenu potporu jugoarmije i ekstremnih srbijanskih nacionalboljševika, Tuđman se suprotstavio tome hrvatskom policijom i zborom narodne garde, te je uspješno svladao atavističko srpsko divljanje i barbarsku ratnu orgiju. Na srpski pokušaj odcjepljenja dijela područja međunarodno priznate hrvatske države, Tuđman je odgovorio vojnoredarstvenom akcijom „Oluja", koja je zloporabom i perverzijom međunarodnog kaznenog prava lažno okvalificirana kao „zajednički zločinački pothvat". Svrha je te podvale, da se uništi kod Hrvata svijest o nacionalnom ponosu i nacionalnoj samostojnosti, da se slomi otpor u Hrvatskoj prema nekoj balkanskoj asocijaciji, a možda i da se sruši sama samostalna hrvatska država. Tuđman je opetovano poručivao Srbima na tome području uoči i tijekom „Oluje" da ne odlaze i da ostanu kao lojalni hrvatski građani, i jamčio im je da im se ništa zla ne će dogoditi. To se najbolje vidi iz njegovih riječi izgovorenih povodom dolaska „vlaka slobode" kada je rekao: "Neka se prevlada to zlo na način, da onima koji su činili zlo, nikada više ne bude uzvraćeno zlo" (citirano iz „Vlak slobode", Zagreb 1996.s.33). Ova podvala u optužnicama, nastala u radionicama velikih meštara novoga svjetskog poretka, ima za cilj olakšati stvaranje nadnacionalne balkanske tvorevine u koju bi se Hrvatska morala utopiti. Agenti ovoga „Big Brother-a" su vrlo vjerojatno po zadatku i Tuđmana okruživali.Tom istom cilju služe i one koncepcije europskog unitarizma, koje Europsku Uniju zamišljaju kao naddržavu za asimiliranje, a ne integriranje, malih naroda Europe. Pitaju li se naši europski pregovarači, što će biti s hrvatskom samostalnošću i s hrvatskim nacionalnim identitetom, kada se sve važnije političke, gospodarske, financijske,društvene i kulturalne odluke za Hrvatsku budu donosile nadglasavanjem u europskim institucijama, i kada Hrvatsku potpuno pokupuje strani kapital i osvoji strana radna snaga? Tuđman je znao da su Hrvati od svoga pokrštenja dio kulturalne i duhovne Europe, te da ako Hrvatska želi jednom postati članicom i institucionaliziranog europskog jedinstva, da to smije učiniti samo pod uvjetom da očuva svoj nacionalni identitet .

Promatrajući taj nadljudski Tuđmanov napor, taj njegov životni san da se stvori samostalna i neovisna hrvatska država, možda će netko postaviti pitanje, je li nacionalna država arhaizam danas u doba globalizacije, jesu li ti napori Tuđmana bili uzaludni? Duboko sam uvjeren da nisu. Nepobitna je činjenica, da je danas ujedinjenje čovječanstva u tehnologiji, gospodarstvu, financijama i informacijama ne samo spojivo, nego upravo obogaćeno nacionalnim različitostima.U doba omasovljenja, kad je osobni identitet sve više ugrožen, čovjek osjeća duboku nostalgiju za onim što ga razlikuje od drugih, za vlastitom osobnošću, za vlastitim domom. Kod bezličnosti, nomadske mobilnosti i iskorijenjenosti čovjeka u globalnom društvu, raste njegova čežnja za ukorijenjenošću, za osobnim i nacionalnim identitetom. Pogledajmo samo nacionalne, čak i lokalne, euforije na nogometnim natjecanjima.Danas u svijetu, nakon prestanka tzv. hladnoga rata, one bitne razlike među narodima nisu ni ideološke, ni političke, pa ni gospodarske, nego kulturalne i civilizacijske. Narodi sebe prvenstveno definiraju prema pretcima, vjeri, jeziku, povijesti, nacionalnim vrijednostima, običajima, tradiciji. Stoga je životni ideal dr.Franje Tuđmana o stvaranju nacionalne hrvatske države potreba dubokih slojeva ljudske psihe.

Iako je bio član komunističke partije Tuđman rano uviđa pogubnost marksističko-komunističke ideologije.On spoznaje da zločini komunizma, te najkrvavije utopije u povijesti čovječanstva, nisu samo „incidentni", samo slučajna zastranjivanja od navodno humane biti marksističkog komunizma, nego da oni nužno proizlaze iz dosljednog ostvarenja marksističkih teoretskih postavki. Marxov ateizam, njegovo poimanje otuđenja kao pojave koja ima isključivo društveno-ekonomske uzroke, njegovo razlikovanje negativne od pozitivne slobode, sa svim pogubnim posljedicama koje iz ovoga nastaju , njegova dogma o mesijanskoj ulozi proletarijata koji će navodno uvesti čovječanstvo iz pretpovijesti u povijest, njegova romantična utopija o budućem zemaljskom raju što će ga čovjek kao novi Prometej vlastitim snagama uspostaviti na zemlji, njegova naivna prosvjetiteljsko-deterministička ideja o nužnom napretku povijesti, njegovo poimanje da zlo ima isključivo ekonomsko-socijalne, a ne antropološke, uzroke, sve je to razlog da se svugdje na svijetu marksistički komunizam razotkrio kao „najkrvavija utopija u povijesti" (Brzezinski). S pravom se možemo pitati, ako oko 27 milijuna ubijenih u svijetu od nacizma ukazuje na njegovu zločinačku bit, zašto bi se preko 150 milijuna ubijenih u svijetu od komunizma moralo shvaćati kao zastranjivanje od navodno humane biti marksističkog komunizma? I danas se skoro tjedno pronalaze masovna grobišta i jame na našim prostorima u kojima su Titovi komunisti punili „podzemni bataljun" nevinim žrtvama Ako je sve ovo Tuđman spoznao možemo postaviti pitanje, zašto on nije proveo u Hrvatskoj lustraciju ? Autor kaže, da kod tzv. hrvatske političke elite, podjednako desne i lijeve, nije bilo ni volje, ni moralne snage , ni dostojna cilja, da se provede lustracija, i da su u tome problemu bile odveć nazočne osobne kalkulacije i bojazni da se u postupku ne otkrije vlastita umiješanost te političke elite u partijsko doušničko djelovanje. To samo pokazuje, odakle je ta „politička elita"birana. Autor kaže, da je Tuđman smatrao, da bi u tim turbulentnim vremenima lustracija izazvala razdor umjesto pomirbe među Hrvatima. No možemo postaviti pitanje, zašto lustracija nije bila provedena nakon završetka Domovinskoga rata i učvršćenja unutarnje sigurnosti hrvatske države? Umjesto lustracije, vukli su se smioni i opasni potezi kao npr. kooptiranje notornog udbaša Josipa Manolića i drugih sličnih njemu u sami vrh HDZ-a s motivacijom, da će se tako te ljude imati pod nadzorom, i da će oni svojim iskustvom pomoći ustrojavanju hrvatskih državnih službi. Rezultat je, nažalost, bio sasvim suprotan. Oni su poput metastaza karcinoma prodrli u sve pore hrvatske države i političkih stranaka, gdje su rovarili protiv svehrvatske pomirbe podržavajući podjelu na „ustaše" i „partizane", protiv povratka hrvatskih iseljenika, čak i protiv samog Tuđmana. Nasupanost kroz duže razdoblje marksističkom ideologijom klasne mržnje prouzročila je u njima radikalne promjene kako u intelektualnom, tako i u karakternom smislu. I upravo su ti fosili komunističkog dogmatizma, ti karakterni kastrati, bili i ostali nakon Tuđmanove smrti najgrlatiji u poviku za tzv. „detuđmanizacijom" hrvatskoga društva, pri čemu je taj izraz za njih sinonim za rashrvaćenje Hrvatske. Kako kaže autor, oni i danas šire maglu, da je komunistička totalitarna prošlost bila bolja od demokratske sadašnjosti, što je posljedica ili njihova defektnog pamćenja, ili političkog primitivizma i ideološke zasukanosti.

Neki od njih i danas s neukusnim patosom govore o komunističkom diktatoru i tiraninu Josipu Brozu Titu. Autor kao odgovor na ovo daje zastrašujući popis Titovih zlodjela, od pobijenih jugoslavenskih komunista u Sovjetskom Savezu koje je Tito cinkanjem poslao u smrt, od sprječavanja podjele jugoslavenskog područja prema dogovoru u Jalti po kojoj bi Hrvatska bila ušla u sferu zapadnoeuropskoga sustava i izbjegla strahote komunističke diktature, pa do holokausta na Bleiburgu i Križnome putu, do Jazovke i drugih bezbrojnih jama koje je Tito punio nevinim žrtvama, do Titova prepotentnog odbijanja ponude „Marshallovog plana" 1946. da bi tako sa svojom komunističkom oligarhijom lakše vladao bijednom socijalističkom rajom i proleterskim parijama, do zloglasnih kazamata i „prevaspitnih" koncentracijskih logora OZN-e i UDB-e, u kojima je zbog domoljublja robijalo oko 150 tisuća Hrvata i Hrvatica, do 800 tisuća „gastarbajtera" prisiljenih na pečalbu zbog bijede u „socijalističkome raju", i do Domovinskoga rata u kojemu je Titova armijska soldateska počinila zvjerstva nad Hrvatima.Nakon svega ovoga čudi, da su bilo koji pragmatički razlozi mogli biti toliko jaki, da se prilikom ideološkog oslobođenja Hrvatske od zločinačkog komunizma otvoreno i jasno nije osudilo Tita, kojega njemački sociolog Klaus Jacobi stavlja na nečasno 10. mjesto na listi svjetskih megaubojica 20. stoljeća zbog milijun i sto tisuća pobijenih nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Isto je tako nespojivo s nužnom dekomunizacijom hrvatskoga duhovnog ozračja spominjanje u hrvatskome Ustavu ZAVNOH-a kao jedne od izvorišnih osnova hrvatske države kad znamo, da je ZAVNOH bio samo fasada one komunističke partije Jugoslavije, koja je osloboditeljsku borbu protiv njemačkog i talijanskog okupatora hrvatske države nečuvenom povijesnom krivotvorinom prisvojila kao svoju zaslugu, iako se ta komunistička partija borila za sovjetsku Jugoslaviju, a nikada za samostalnu hrvatsku državu.

Nakon smrti Tuđmana i marginaliziranja, ili čak isključenja iz HDZ-a pod vodstvom Sanadera naglašeno antikomunističkih i „ognjištarskih" članova, mnogi su iskreno smatrali da je Tuđmanov duh HDZ-a prešao na novoutemeljenu stranku „Hrvatski blok" koju je osnovao Tuđmanov savjetnik Pašalić, pa su prišli toj stranci. Nažalost, prevarili su se, jer Tuđmanova samopožrtvovna ljubav prema hrvatskoj domovini, njegovo protivljenje da se Hrvatska rasproda strancima, njegovo ponosno sučeljavanje sa bjelosvjetskim protuhama i predstavnicima gospodara kaosa, sve je to nedostajalo obojici tih stranačkih čelnika. Kako veli autor za njih, obojica su vodila stranke po načelu vlastoljublja, a ne domoljublja, osobnog bogaćenja, a ne blagostanja naroda i države.Po riječima autora, stranka im je služila za njihov osobni „karijeristički alpinizam", a ne za uzdizanje neovisne hrvatske države.

Zaključak

Ova knjiga dokazuje da su Hrvati imali u presudnom času svoje povijesti političara, državnika, znanstvenika i vojnog stratega, kojemu mogu zahvaliti svoju državnu samostalnost. Dr. Franjo Tuđman je bio utjelovljenje duha Starčevića, Radića, Stepinca i drugih predstavnika „vječne Hrvatske". Uspravan i ponosan, on se usudio usprotiviti svjetskim „olimpijcima" i krojačima tzv.novoga svjetskog poretka. Veličina dra Franje Tuđmana je u tome, što je uspio prepoznati povijesni trenutak za ostvarenje vjekovne hrvatske težnje za slobodnom i neovisnom hrvatskom državom, a onda povući konkretne poteze da se taj cilj ostvari u zajedničkom poletu, i uz nesebičnu žrtvu, većine hrvatskoga naroda. Poput Starčevića on je znao, da hrvatski narod predstavlja zaseban narodnosni i povijesno-psihički tip , te da je stoga mit o jugoslavenstvu grob hrvatskoga naroda i gubitak njegova identiteta.Tuđman je znao, da dok god Srbi u Hrvatskoj ne shvate da ne mogu živjeti u njoj kao produžena ruka tuđinske i ugnjetavačke vlasti, nego kao lojalni građani Hrvatske, da će uvijek postojati opasnost da se Hrvati moraju boriti u svome domu za svoj dom. On je znao, da samo jaka hrvatska država može biti jamstvo, da se to ne će dogoditi, nego da će teći mirno suživot Srba i Hrvata u Hrvatskoj.Dr. Franjo Tuđman je, što se rijetko spominje, bio čovjek, koji je zbog ostvarenja ovih ideala stoički strpljivo nosio svoj križ.Kao predsjednik hrvatske države on je morao kontaktirati sa stranim hohštaplerima i manipulatorima, sa domaćim sitnim politikantima; morao je podnositi duhovne patuljke, zatornike hrvatske kulture, jugane i njihove slugane koji su htjeli vratiti Hrvatsku na krvopleti i zloguki prostor Balkana, mržnju medijskih kroatofoba i klevetanja jugofila. On je ovaj križ svjesno i voljno nosio uspinjući se na svoju Golgotu. Nosio ga je za svoj ideal slobodne, demokratske i nezavisne hrvatske države iako je znao, da ga na vrhu te Golgote čeka prijevremena smrt. A da je Tuđman nosio svoj križ s osobno izgrađenom religioznošću neka posvjedoči i ovaj događaj. Prilikom posjete pape Ivana Pavla II. Splitu 1998. godine imao sam privilegij cijelo poslije podne bitni s predsjednikom Tuđmanom u vili „Dalmacija", jer je protokol zahtijevao da se predsjednik,gradonačelnik i župan oproste od sv.Oca tek navečer u kaštelanskoj zračnoj luci. To sam poslijepodne razgovarao s Predsjednikom, među ostalim, i o Bogu, vjeri i bibliji. Sjećam se , da je Tuđman s dubokim poštovanjem govorio o Kristovoj osobi i poruci. Rekao je i to, da je Katolička crkva u Hrvata ujedno i najbolji jamac da će Hrvati sačuvati na ovoj zemljopisnoj vjetrometini svoj nacionalni i vjerski identitet.

Citiram na završetku riječi jednog stranog diplomatskog promatrača:" S vremena na vrijeme povijest, okolnosti i ličnost zajedno proizvedu dominantne osobe, kao što su Charles de Gaulle u Francuskoj, ili George Washington i Franklin D.Roosevelt u SAD-u. Tuđman i njegova apsolutna predanost nezavisnosti hrvatskoga naroda bili su duša pokreta za nezavisnost, kada su drugi oklijevali u koracima i gubili se u pojedinostima. Tuđman je uvijek promatrao veliku sliku, ne gubeći iz vida cilj: nezavisnost...Pažljivo je čuvao ključne vrijednosti hrvatske kulture.Poput de Gaulla nije želio kompromitirati hrvatske vrijednosti i tradiciju...Hrvatska je danas nezavisna. Franjo Tuđman zaslužuje posebno priznanje za jedinstvenu ulogu u pretvaranju hrvatskih snova u stvarnost" (Thomas P.Melady u knjizi „Tuđman i budućnost Hrvatske", Zagreb 2003.).

Knjiga koju prikazujemo nepobitan je dokaz istinitosti ovih riječi. Stoga je toplo preporučam svakom onom, tko želi dublje poniknuti u osobnost, motivaciju, ideale i djela dr. Franje Tuđmana. Autoru ove knjige čestitam na bogatstvu prikupljenog materijala i na sistematizaciji i jasnoći prikaza, što će bez sumnje ovo djelo učiniti da dugo vremena bude nezaobilazno vrelo podataka i referentna literatura za dr. Franju Tuđmana i njegovu baštinu.

Prof.dr. Branimir Lukšić

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Tuđmanova baština je hrvatska država — Guest 2010-09-26 20:05

Pod vodstvom dr. Franje Tuđmana stekli smo baštinu nezavisnu i samostalnu hrvatsku državu, a pod vlašću Mesića, Račana, Sanadera, Josipovića i Kosorice smo u svega 10-ak godina od smrti prvog hrvatskog predsjednika potpuno razbaštinjeni, postali smo podstanari u svojoj vlastitoj državi.

Zadnjih godina smo bili svjedoci detuđmanizacije hrvatske države od strane antihrvatskih snaga nekada okupljenih u šestoglavoj koaliciji, a danas u kukuriku koaliciji, no pravu detuđmanizaciju je napravio ponajviše HDZ-e, osobito za vrijeme odbjeglog premijera.

Međutim, povijest je neumoljiva, ona na kraju ispravno valorizira svačije djelo, bilo dobro ili loše, a Tuđmanovo djelo je velebno, hrvatska država.

Dr. Nedjeljko Mihanović navodi u svojoj knjizi „Tuđmanova baština“ dva izvora iz kojih se vidi da je Sanader bio suradnik UDBE za vrijeme svog boravka u Austriji, što umnogome objašnjava kasnije Sanaderovo političko djelovanje, a osobito za vrijeme dok je obnašao premijersku funkciju.

P.S. Posebno mi je drago da je i gradu našeg Mije, Slavonskoj Požegi ovih dana otkrivena bista dr. Franje Tuđmana, a da su svečanosti otkrivanja bili nazočni Ankica Tuđman i dr. Miroslav Tuđman.

Prijavi Administratoru

#2 Planina — Guest 2010-09-26 22:14

"Mi nećemo dopustiti onima koji se vežu i s crnim vragom protiv hrvatske slobode i nezavisnosti, ne samo crnim, nego i zelenim i žutim vragovima... Nećemo dopustiti onim koji se vezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude!!

Ovaj citat ima jednaku ako ne i veću težinu od radićevih gusaka u magli,on je naša prošlost, sadašnjost i budućnost!

Prijavi Administratoru

#3 Planina — Guest 2010-09-26 22:42

SVETO TLO HRVATSKO

Stoljeća su prošla mnoga,
slobodno sad zboriš ti!
U Hrvatskoj zemlji živiš,
i sa tim se ponosiš!
E moj Franjo, svak se klanjo,
svemu što si činio!
Ej Franjina ko planina,
Domovina i sveto tlo,
sveto tlo hrvatsko
Danas kažu protiv tebe riječi pune zavisti
Za života šutjeli su, glasa nisu podigli
E moj Franjo svak se klanjo svemu što si činio
Ej Franjina ko planina Domovina i sveto tlo,
sveto tlo hrvatsko!
E moj Frane pamtim dane kad smo skupa bili mi
Sveto tlo hrvatsko
Podiglo se plavo more zaplakale sve su gore
odkad tebe vise nema ostala je uspomena
E moj Franjo...

autor: Marko Perković Thompson

Prijavi Administratoru

#4 Nisam ljubitelj Tuđmana.. — Guest 2010-09-26 23:54

Po meni, jednom komunist, uvijek komunist. Zašto se protivio lustraciji? Koliko je bio blizak UDBI? Zašto je prihvaća uz sebe bivše komuniste? Ne znam....mislim da se tu još puno toga treba rasvjetliti. Ako jest onakav kakvim ga domoljubi vide...onda svaka čast. Al recimo, zašto je amnestirao Srbe? Da se tu svašta nabrojati. Ima tu sumnjivih stvari. Isto tako na Tita nije dao. Hmmm.

Prijavi Administratoru

#5 Je, Pavel! — Guest 2010-09-27 05:28

Je, Pavel, sve je to točno, možda ima i više i gorih stvari glede Tuđmana.

Međutim, nije on sam, a što s ovom bulumentom sadašnjih četokomunista u parlamentu i izvan, terorista i smutljivaca, što s njima? Pa raznih novinarskih komesara, posebno HRT i slični, boraca za ljudska prava i slično?

Samo me zanima protiv koga se oni bore? Smislili su nekakove metafizičke ustaše i fašiste, a vidljivo je da je gotov cjelokupan narod na njihovoj strani, bilo djelom bilo šutnjom.

Za sada su demonizirali i osudili stotinjek tzv. branitelja, hoće li im to biti dovoljno?

A vidi se njihova zahvalnost, koliko je samo Sanader učinio za njihovu "stvar", za srbe i četnike itd. i kako je prošao? Kao najgori Tuđmanovac.

Stanjke je bezizlazno.

Dovoljno je pogledati samo onu Opančićku!

Prijavi Administratoru

#6 Da se razumije.. — Guest 2010-09-27 07:16

Ja cijenim Tuđmana zbog Hrvatske neovisnosti i njenog doprinosa istoj i definitivno nisam na strani raznoraznih Jugosa što ga stalno blate ali ovako između nas domoljuba, ponekad stvarno poželim da je u nekom alternativnom scenariju tu borbu za neovisnost vodio netko bez komunističkog nasljeđa jer po meni upravo zbog tog nasljeđa su mnoge stvari mračne u vezi Tuđmana i zahtjevaju odgovore na neka pitanja. Dobro svi znamo da je HDZ i onda bio klijentelističk a kasta a pogotovo danas, i to pun bivših komunista. Najviše bivših komunista je upravo u HDZ-u koji im je postao utočište i tad i danas i ponekad izgleda da je to samo desno krilo SKH-a (s time da je SDP lijevo) i da je to Tuđman omogućio. A još one glasine da ga je UDBA tamo postavila... Postoji niz stvari koje mi nisu ok glede njega, definitivno ne idealne i krajnje sumnjive. Ako ćemo baš iskreno, ako ćemo ga analizirati podrobnije od onog da je s njime na čelu stvorena Hrvatska. To ovdje uvjeren sam svi cjenimo...a očito većini njegovih kritičara ne paše. Nadam se da me nećete poistovjetiti s takvim kritičarima.

Prijavi Administratoru

#7 US ambassador to Vatican could be thorny pick — VoC 2010-09-27 10:05

"Citiram na završetku riječi jednog stranog diplomatskog promatrača:" S vremena na vrijeme povijest, okolnosti i ličnost zajedno proizvedu dominantne osobe, kao što su Charles de Gaulle u Francuskoj, ili George Washington i Franklin D.Roosevelt u SAD-u. Tuđman i njegova apsolutna predanost nezavisnosti hrvatskoga naroda bili su duša pokreta za nezavisnost, kada su drugi oklijevali u koracima i gubili se u pojedinostima. Tuđman je uvijek promatrao veliku sliku, ne gubeći iz vida cilj: nezavisnost...P ažljivo je čuvao ključne vrijednosti hrvatske kulture.Poput de Gaulla nije želio kompromitirati hrvatske vrijednosti i tradiciju...Hrv atska je danas nezavisna. Franjo Tuđman zaslužuje posebno priznanje za jedinstvenu ulogu u pretvaranju hrvatskih snova u stvarnost" (Thomas P.Melady u knjizi „Tuđman i budućnost Hrvatske", Zagreb 2003.)."


Zbog zanimljivosti njegove usporedbe dr Tudjmana s istaknutim masonim (de Gaulle je ponovno etablirao masoneriju u Francuskoj, nakon sto je bila zabranjena od strane Vichy vlade; G. Washington se cak slikao u odijelu masona! etc. etc.), slucajno sam nasla jedan clanak od Associate Presse od 16. travnja 2009., koji otkriva da je Thomas P. Melady za prvu zadacu kao veleposlanik SAD-a pri Sv. Stolici (1989.-1993.) imao da "utjece na Vatikan da prizna Izrael."
(US ambassador to Vatican could be thorny pick, AP, 16 Apr 2009).

Prijavi Administratoru

#8 DA,CINJENICA JE DA USPRKOS MNOGIM ZLIM JEZICIMA BEZ OSOBE FRANJE TUDJMANA UPITNO JE DALI BI HRVATI USPJELI STVORITI HRVATSKU DRZAVU ... — Guest 2010-09-27 11:28

Mogu samo nadodati slijedece:da kad neko (bilo tko )uporno umanjuje ulogu i sposobnost Franje Tudjmana u stvaranju Moderne Hrvatske drzave odmah mi dolazi u pitanje iskrenost,dobro namjernost i domoljublje tih ljudi..
Govorim o Politickom dometu i Politickoj spremi mudrosti.,strat egiji,a ne o Ekonomskim malverzacijama i raznim profiterima koji su se "nagurali" oko NJEGA zbog oportunih i materijalnih probitaka.
Jedna cinjenica je ocita u svakoj
iole kompetentnoj i realnoj analizi kad se uzmu u obzir okolnosti i vremenski okvir i okruzenje:
Bez osobe Franje Tudjmana u tom kriticnom
povjesnom trenutku raspada DRUGE JUGOSLAVIJE tisuce devetsto devedesetih
tesko da bi Hrvatski narod dobio medjunarodnu priznatu Drzavu...

Prijavi Administratoru

#9 Tuđman je bio na čelu velikog pokreta koji je stvorio hrvatske državu — Guest 2010-09-27 14:15

Velikom voljom i žrtvom hrvatskog naroda a na čijum je čelu bio vizionar i strateg Dr.F.Tuđman stvorena je mlada hrvatska država i zato kapa dolje F.Tuđmanu. Međutim da nije bio predsjednik NK.Partizana i Titov general bio je,ali ono prvo pokriva ovo drugo jer država je tu kakva takva.

Prijavi Administratoru

#10 Ljudi moji... — Guest 2010-09-27 15:21

Komunizam se nikako nije mogao održati a volja naroda za samostalnom Hrvatskom je bila i prevelika. Tu se baš i nije moralo biti vizionar. Meni je Tuđman mutan, moram priznat. Jednom komunist, uvijek komunist. U biti je i vladao kao komunist. Gdje je on naučio svoju političku naobrazbu nego u Kumrovcu? A vidjevši kakav je bio HDZ, daleko je to bilo od demokracije i iskrenog hrvatstva. Bilo je tu svašta. Ne znam...cjenim Tuđmana što je on bio baš taj koji je bio na čelu države kad se stvarala no opet kažem, volio bi da je to bio netko tko nije bio komunist kao Vlado Gotovac ili Dražen Budiša ili čak i Paraga. Nedavno sam pročitao da je UDBA postavila Tuđmana na poziciju lidera jer je bio jedini koji nije baš mrzio Tita već mislio pozitivno o njemu...to sam pročitao ovdje ili na hrsvijetu. Jasno da smo emocionalno vezani za taj period pa time i Tuđmana al po meni se njegov komunizam mora raščistiti...i utjecaj istoga pri instalaciji Tuđmana za vođu HDZ-a

Prijavi Administratoru

#11 Nije imao snage provesti lustraciju... — Guest 2010-09-27 16:08

Zbog svega ovoga, Tuđman nam je ostavio nelustriranu i lažno pomirenu Hrvatsku. Svi naši sadašnji problemi proizlaze iz toga. Napravio je puno na stvaranju države, nošen snagom naroda, ali na kraju nije vjerovao u tu snagu, nego se priklonio udbaškim kadrovima, koji su i njega pod kraj ocrnjivali i proglasili nepoželjnim. Nema pomirbe među ideologijama, on je tu bio krajnje naivan. Mislio je da će udbaši vjerno služiti Hrvatskoj, jer nema Jugoslavije, ali se grdno prevario. Oni organski ne pdnose nikakvu hrvatsku državu i svim silama rade protiv nje. Dok se ne provede lustracija i dekomunizacija Hrvatske, nema sreće za našu domovinu, s time da lustracija mora zahvatiti i sve one koji su se i od 1991. na ovamo ogriješili o Domovinu.

Citat Pavel:

Komunizam se nikako nije mogao održati a volja naroda za samostalnom Hrvatskom je bila i prevelika. Tu se baš i nije moralo biti vizionar. Meni je Tuđman mutan, moram priznat. Jednom komunist, uvijek komunist. U biti je i vladao kao komunist. Gdje je on naučio svoju političku naobrazbu nego u Kumrovcu? A vidjevši kakav je bio HDZ, daleko je to bilo od demokracije i iskrenog hrvatstva. Bilo je tu svašta. Ne znam...cjenim Tuđmana što je on bio baš taj koji je bio na čelu države kad se stvarala no opet kažem, volio bi da je to bio netko tko nije bio komunist kao Vlado Gotovac ili Dražen Budiša ili čak i Paraga. Nedavno sam pročitao da je UDBA postavila Tuđmana na poziciju lidera jer je bio jedini koji nije baš mrzio Tita već mislio pozitivno o njemu...to sam pročitao ovdje ili na hrsvijetu. Jasno da smo emocionalno vezani za taj period pa time i Tuđmana al po meni se njegov komunizam mora raščistiti...i utjecaj istoga pri instalaciji Tuđmana za vođu HDZ-a

Prijavi Administratoru

#12 lustracija — dtuckar 2010-09-27 16:26

Citat:

..Tuđman i njegova apsolutna predanost nezavisnosti hrvatskoga naroda bili su duša pokreta za nezavisnost, kada su drugi oklijevali u koracima i gubili se u pojedinostima. Tuđman je uvijek promatrao veliku sliku, ne gubeći iz vida cilj: nezavisnost...

ovaj citat iz jednog od gornjih citata je ključan za razumijevanje g.Tuđmana !
Također, za Hrvatsku budućnost je ključna provedba lustracijskog postupka. Mnogi o njemu govore, ali bojim se da i mnogi ne razumiju što lustracija znači u praksi !
Ukratko, lustracija je postupak,temelj em posebnog zakonodavnog okvira, kojim se svi pripadnici biših totalitarnih, ideoloških "partijskiH" STRUKTURA (čitaj SKJ-SKH), DANAS, ONEMOGUĆAVAJU da budu na čelnim pozicijama:
- političkih stranaka,
- zastupnici u Saboru, članovi Vlade, zastpnici ili članovi upravljačkih struktura ostalih "državnih" tijela, na rukovodećim pozicijama unutar državnih struktura,
- rukovodioci u pravosuđu, zdravstvu, unutrašnjim poslovima, vojsci, školstvu, "državnim" privrednim subjektima...

Ukratko, "bivši" (članovi SKH) ne mogu biti rukovodioci, ali nitko od njih NEĆE "dobiti otkaz", već može raditi i napredovati unutar OPERATIVNIH poslova !

Jasno je i da se oni tomu opiru "rukama i nogama" jer su navikli da "ne rade ništa".. (primjer Račana i njegove karijere, bez dana radnog iskustva osim kao "partijskog aparatčika"!).

Danas, 20 godina nakon PRVIH demokratskih izbora, većina "bivših" je već odavno u mirovini, počesto privilegiranoj, kao što i veliki broj "bivših" radno aktivnih, danas nije ni na kakvoj "funkciji" i rade operativne poslove. Ispada, da bi broj onih koje bi LUSTRACIJA zahvatila, zapravo izuzetno mali !

No, najglasniji protivnici su upravo ovi koji DANAS nama "drmaju" (od barba Luke, Jace....preko Linića i njegovih pajdaša...) !

Osobno, skeptik sam da će se lustracija dogoditi (treba prvo dobiti IZBORE), no "prirodnim putem" taj proces će se kad-tad dogoditi ! Samo, tko od nas živ ili mrtav do tada....

Prijavi Administratoru

#13 Opća lustracija — Guest 2010-09-27 16:38

dtuckar, u pravu si glede starih kadrova, tu je biologija pomogla, ali na ključnim mjestima su i dalje kadrovi toga mentaliteta, pogledajmo primjer Josipovića, a takvih je na tisuće. Ne radi se samo o kadrovskoj lustraciji nego i dekomunizaciji društva, uskraćivanju prava javnosti apologetima bivšega režima. Zabranu veličanja partizanštine i rehabilitacije četništva, kažnjavanje nijekanja partizanskih zločina nad Hrvatima, osuda tih zločina i zločinaca, uklanjanje imena trgova i ulica iz toga režima, rušenje ili uklanjanje svih partizanskih spomenika, brisanje sramotnog ZAVNOH-a iz preaumbule Ustava... Dakle, nije lustracija i dekomunizacija samo kadrovsko pitanje, to jest samo djelomično, gotovo da je važnije ovo drugo, jer bismo i ostacima tih kadrova izbili adute iz ruku. Ovako oni imaju legitimitet u Ustavu, a to je strašno i neodrživo.

Citat dtuckar:

Citat:

..Tuđman i njegova apsolutna predanost nezavisnosti hrvatskoga naroda bili su duša pokreta za nezavisnost, kada su drugi oklijevali u koracima i gubili se u pojedinostima. Tuđman je uvijek promatrao veliku sliku, ne gubeći iz vida cilj: nezavisnost...

ovaj citat iz jednog od gornjih citata je ključan za razumijevanje g.Tuđmana !
Također, za Hrvatsku budućnost je ključna provedba lustracijskog postupka. Mnogi o njemu govore, ali bojim se da i mnogi ne razumiju što lustracija znači u praksi !
Ukratko, lustracija je postupak,temeljem posebnog zakonodavnog okvira, kojim se svi pripadnici biših totalitarnih, ideoloških "partijskiH" STRUKTURA (čitaj SKJ-SKH), DANAS, ONEMOGUĆAVAJU da budu na čelnim pozicijama:
- političkih stranaka,
- zastupnici u Saboru, članovi Vlade, zastpnici ili članovi upravljačkih struktura ostalih "državnih" tijela, na rukovodećim pozicijama unutar državnih struktura,
- rukovodioci u pravosuđu, zdravstvu, unutrašnjim poslovima, vojsci, školstvu, "državnim" privrednim subjektima...

Ukratko, "bivši" (članovi SKH) ne mogu biti rukovodioci, ali nitko od njih NEĆE "dobiti otkaz", već može raditi i napredovati unutar OPERATIVNIH poslova !

Jasno je i da se oni tomu opiru "rukama i nogama" jer su navikli da "ne rade ništa".. (primjer Račana i njegove karijere, bez dana radnog iskustva osim kao "partijskog aparatčika"!).

Danas, 20 godina nakon PRVIH demokratskih izbora, većina "bivših" je već odavno u mirovini, počesto privilegiranoj,kao što i veliki broj "bivših" radno aktivnih, danas nije ni na kakvoj "funkciji" i rade operativne poslove. Ispada, da bi broj onih koje bi LUSTRACIJA zahvatila, zapravo izuzetno mali !

No, najglasniji protivnici su upravo ovi koji DANAS nama "drmaju" (od barba Luke, Jace....preko Linića i njegovih pajdaša...) !

Osobno, skeptik sam da će se lustracija dogoditi (treba prvo dobiti IZBORE), no "prirodnim putem" taj proces će se kad-tad dogoditi ! Samo, tko od nas živ ili mrtav do tada....

Prijavi Administratoru

#14 izlaganje Pr.dr.B.Lukšića s predstavljanja knjige Tuđmanova baština — Guest 2010-09-28 12:41

Kad se sada pogleda s kim je sve dr Tuđman morao surađivati da bi se osvarila pomirba Hrvata a zatim bitka za samostalnost te obrana Hrvatske države od velikosrpskog agresora uspjeh je golem.Nakon njegova odlaska dio njegovih suradnika uz svjetske centre moći razgrađivali su ono što je on stvarao sa svojim narodom i političkim vodstvom doraslim zadacima koje im je povjerio.U knjizi dr Mihanović spominje Sanadera kao suradnika zloglasne UDBE kroz dva slučaja.O ovom je Hrvatski list u sadašnjem broju napisao opširni članak a u naslovu je istaknuta ta Sanaderova uloga.Imamo li razloga dalje sumnjati u Tuđmanovo djelo a osloboditi Mesića,Račana,S anadera i sličnih političkih izdajica,slugan a i patuljaka od odgovornosti za sadašnje teško stanje u državi.

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments