Tragični događaj u Kaštel Sućurcu prisiljava da se kao narod odreknemo političkog romantizma

(Izlaganje prof. dr. Branimira Lukšića održano na znanstvenom skupu "70. obljetnica savezničkog bombardiranja Kaštel Sućurca")

Poštovane dame i gospodo, drage Hrvatice i Hrvati!

LažiU ratnom dnevniku za ovu eskadrilu zrakoplova koji su se vratili u svoju bazu u Foggiji, Italija stoji „results of mission good" (rezultati zadatka dobri). Da cinizam bude još veći, na spomen ploči koju je 1968. na stari zvonik postavio Savez boraca NOR, pisalo je da su poginule osobe žrtve fašističkog terora, a na spomenicima u New Yorku za ove žrtve savezničkog pokolja piše da su to židovske žrtve stradale u Jasenovcu.Skupili smo se danas da se prisjetimo tragičnog događaja od 5.prosinca 1943. godine, kad je u savezničkom bombardiranju iz zraka život izgubilo više od stotinu mještana Kaštel Sućurca, od kojih 97 pod ruševinama župne crkve sv. Jurja Mučenika zajedno sa njihovim svećenikom.

Istoga je dana bombardirana, među ostalim, i gusto naseljena četvrt Lučca u Splitu, gdje je, osim stotinjak mrtvih i mnogo više ranjenih splitskih građana, srušena i crkva sv. Petra.

U ratnom dnevniku za ovu eskadrilu zrakoplova koji su se vratili u svoju bazu u Foggiji, Italija stoji „results of mission good" (rezultati zadatka dobri). Da cinizam bude još veći, na spomen ploči koju je 1968. na stari zvonik postavio Savez boraca NOR, pisalo je da su poginule osobe žrtve fašističkog terora, a na spomenicima u New Yorku za ove žrtve savezničkog pokolja piše da su to židovske žrtve stradale u Jasenovcu. Što reći o ovom ubijanju nevinih civila i o ovim napisima?

Što se tiče komunističkog lažnog napisa odgovor je jasan. Čitava se komunistička ideologija i politička praksa temelje na lažnim postavkama i lažnim obećanjima. Napis „žrtve fašističkog terora" ima nakanu istaknuti komunistički antifašizam. Međutim, istina je to, da su komunisti od 1939. pa do 1941. bili vjerni saveznici nacista.

Saveznici

Oni su postali saveznici nacista 23. 8.1939., kada je Staljin s Hitlerom sklopio pakt o uzajamnom nenapadanju, pa su nacistima ostali vjerni sve dok Njemačka nije napala SSSR 21. 6. 1941. prekršivši taj sporazum. Nakon toga, po nalogu Kominterne, i jugoslavenski komunisti dižu ustanak protiv svojih saveznika nacista s kojima su do tada u okupiranoj Jugoslaviji NamjeraKako protumačiti savezničko bombardiranje nevinog civilnog pučanstva? Jesu li ta i takva bombardiranja bila posljedica namjere, nepažnje ili slučajnosti? Protiv pretpostavke o slučajnosti saveznika da pošalju u smrt ili ubiju nedužne civile svjedoče njihova slična ponašanja na drugim mjestima u Drugome svjetskom ratu.živjeli u savezničkom suživotu.

Jugoslavenski su komunisti bili saveznici nacista i fašista još 6. 4. 1941. kada je Hitler napao Jugoslaviju, i nisu tada ustali protiv te okupacije. No, postoje naznake da je Tito tražio od savezničkog zrakoplovstva da bombardira Split i okolicu, što su ovi i učinili 5. prosinca 1943. godine.

Pojedinosti o ovome iznijet će se u predavanju dra Tihomira Rajčića, koje će u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt on održati u Splitu u prostorijama nadbiskupskog sjemeništa prekosutra 5. ovoga mjeseca u 19,30 sati.

Toliko o komunističkom lažnom napisu koji je postavio Savez boraca. No, kako protumačiti savezničko bombardiranje nevinog civilnog pučanstva? Jesu li ta i takva bombardiranja bila posljedica namjere, nepažnje ili slučajnosti? Protiv pretpostavke o slučajnosti saveznika da pošalju u smrt ili ubiju nedužne civile svjedoče njihova slična ponašanja na drugim mjestima u Drugome svjetskom ratu.

Tako npr. britansko vjerolomstvo suprotno načelima međunarodnog ratnog prava u izručenju velikog broja hrvatske vojske i civila koji su im se predali na Bleiburgu u svibnju 1941. iako su znali, da ih predaju u sigurnu smrt Titovim komunistima; ili bombardiranje Dresdena pred sam svršetak Drugoga svjetskog rata, gdje skoro nije bilo njemačkog vojnika, i gdje su saveznički vojni zrakoplovi počinili masakr nad nedužnim civilima.

Primjer Vukovara

Zar se tako ne ponašaju te iste države u sklopu tijela međunarodne zajednice i danas? Prisjetimo se događaja koji je nama prostorno bliži, i koji ukazuje na nespremnost tzv. demokratskih država da spriječe slična zlodjela. Dok su jugosrbijanski zločinci u Vukovaru vodili civile, žene, djecu i starce na klanje, i pjevali kako će jesti ljudsko meso, američki je predstavnik UN bio nazočan u Vukovaru i nije poduzeo ništa da se taj pokolj spriječi.

U pravu je poznato, da kad netko ima moralnu ili pravnu obvezu intervenirati u sprječavanju kaznenog djela pa to propusti, da se već i sama nazočnost te osobe na mjestu izvršenja toga kaznenog djela može okvalificirati kao sudioništvo u zlodjelu.

Evo još jednog novijeg primjera bešćutnosti tih demokratskih država prema zlodjelima počinjenima u Hrvatskoj. Za vrijeme dok su u tzv. UNPA zonama u Hrvatskoj upravljali predstavnici međunarodne zajednice ubijeno je na tim područjima oko 700 civila za što nitko nije odgovarao.

Da cinizam zlodjela koja su počinili saveznici u Drugome svjetskom ratu bude još uočljiviji, kada su Amerikanci bacili atomsku bombu 6.8.1945. na Hirošimu od koje je odmah stradalo oko 200.000 ljudi, nazvali su ratni zrakoplov iz kojega je bomba bačena, i koji je posijao masovnu smrt na zemlji, imenom majke pilota toga zrakoplova, žene koja je pilotu dala život, „Enola Gay".

Prema službenim američkim izjavama atomska bomba je bačena da se slomi japanski otpor i spriječe daljnje ratne žrtve koje bi na američkoj strani navodno brojile između 30 i 60 tisuća ljudi. Prema riječima američkog vojnog stručnjaka admirala Williama Leahy atomska je bomba bačena i zato, da bi se ispitalo to oružje u koje su bile utrošene dvije milijarde dolara.

Utilitaristička etika

Ne znam je li jedna od motivacija bombardiranja civilnog pučanstva u Kaštelima imala tu istu znanstveno-istraživačku svrhu, niti mi je UtilitarizamOni se povode u tome utilitarističkom etikom, kojoj cilj opravdava sredstvo. Ove nevine sućuračke žrtve koje su poginule sa svećenikom u crkvi, kao i žrtve drugih savezničkih masovnih bombardiranja u Kaštelima, Splitu, Solinu i na drugim mjestima, za pobornike toga ciničnog amoralizma samo su uzgredni, kolateralni gubitci, i njih opravdava cilj bombardiranja.poznato je li koji od ratnih zrakoplova iz kojih su bačene bombe na kaštelansku crkvu sv. Jurja Mučenika nosio ime majke nekoga od tih pilota. No ni u slučaju Hirošime i Nagasakija, kao ni u ovom pokolju u Kaštel Sućurcu, počinitelji ne mogu naći ni pravni, ni moralni legitimitet za te zločine.

Oni se povode u tome utilitarističkom etikom, kojoj cilj opravdava sredstvo. Ove nevine sućuračke žrtve koje su poginule sa svećenikom u crkvi, kao i žrtve drugih savezničkih masovnih bombardiranja u Kaštelima, Splitu, Solinu i na drugim mjestima, za pobornike toga ciničnog amoralizma samo su uzgredni, kolateralni gubitci, i njih opravdava cilj bombardiranja.

A što se pak cilja tiče, čuli smo: „results of mission good". Ta nehumana potpuno relativistička etika, koja je i danas u temeljima postupaka istih država u Pakistanu, Afganistanu i drugdje, gdje npr. zrakoplovi bez pilota, tzv. „drones" ili trutovi, uništavaju isto tako nedužne žrtve kao i vojne ciljeve, temelj je etičkog nihilizma, kulta slobode bez istine i odgovornosti. Među motivima nekih savezničkih pilota za rušenje katoličkih sakralnih objekata u Hrvatskoj, ne bih sa sigurnošću isključio i namjeru.

Protiv volje hrvatskog naroda

Uzmimo samo dva nedavna primjera koja bi mogla ukazivati eventualno i na to. Jedan je visoki američki diplomat izjavio prilikom odlaska sa svoje funkcije u Hrvatskoj, da je u svim ciljevima uspio osim u udaljavanju Hrvatske od Vatikana.

NesklonostNesklonost saveznika prema volji hrvatskog naroda u Drugome svjetskom ratu da se uspostavi samostalna hrvatska država jasno se očitovala i u veljači 1945. kad su SAD i Velika Britanija uz pristanak SSSR-a odlučile na Jalti da se ponovo uspostavi Jugoslavija, i u nju uključe i hrvatske zemlje protiv volje hrvatskoga naroda i njegova prava na samoodređenje.A britanska spisateljica Juliana Amery u svojoj knjizi „Approach March", u kojoj piše o događajima na našim prostorima za vrijeme Drugoga svjetskog rata, kaže, da joj je jedan britanski političar rekao, da je Zagreb mnogo ljepši od Beograda, ali da je on odmah znao zašto više voli Beograd, jer da je Zagreb još uvijek dio katoličke Srednje Europe.
Stoga nas ne treba čuditi utjecaj Douglasa Hurda, britanskog ministra za vanjske poslove, lorda Carringtona i drugih na štetu Hrvatske tijekom Domovinskoga rata.

Uostalom nesklonost saveznika prema volji hrvatskog naroda u Drugome svjetskom ratu da se uspostavi samostalna hrvatska država jasno se očitovala i u veljači 1945. kad su SAD i Velika Britanija uz pristanak SSSR-a odlučile na Jalti da se ponovo uspostavi Jugoslavija, i u nju uključe i hrvatske zemlje protiv volje hrvatskoga naroda i njegova prava na samoodređenje.

Vrijeme prolazi. Evo već 70. obljetnice od ovoga tragičnog događaja u Kaštel Sućurcu.

No iako je hrvatski narod nakon sućuračkog bombardiranja doživio komunistički totalitarizam, tu najkrvaviju utopiju u povijesti ljudskoga roda, iako je doživio jugosrbijansku agresiju, te iako su se nakon katastrofa Drugoga svjetskog rata i osnivanja samostalne hrvatske države nove nedaće sručile na hrvatsku državu, da spomenemo samo neke od tih nedaća: velik se broj komunističkih pripadnika službe državne sigurnosti po zadatku uvukao u sve pore Hrvatske, pa danas sa tih državnih i društvenih položaja u maniri totalitarističkog sveznadarstva oni ne komuniciraju demokratski s narodom, nego mu šalju ultimatume i prijetnje, rovare protiv idejnog pluralizma želeći ponovo uvesti u Hrvatsku jednoumlje, ruše obitelj, taj temelj svakog društva, trude se raskinuti povezanost Hrvata sa rimokatoličkom Crkvom Katoličkom crkvom koja je stoljećima bila temelj civilizacijskih, kulturnih i duhovnih vrijednosti hrvatskoga naroda, ipak usprkos svim ovim nabrojenim nedaćama koje su i nakon sućuračkog bombardiranja zadesile ovu zemlju, hrvatski je narod uz pomoć Božju ostao uvijek spreman da obrani svoj dom, da sačuva svoj narodnosni identitet, svoju kulturu, svoju vjeru, i svoju državu.

Neuništiva snaga duha

Doista možemo reći s pjesnikom: „Tukli su nas vitri, nevere od rata, al' slomili nisu granu od Hrvata." Trajno označavanje temelja od savezničkih bomba porušene crkve sv. Jurja Mučenika simbolizira neuništivu snagu duha mučeničke hrvatske nacije.

To nas podsjeća na riječi Srbijanca Svetozara Pribićevića koji je o Hrvatima ipak morao priznati ovo: "Nema te sile na svijetu koja bi slomila hrvatsku ideju. Prije će se planina Velebit srušiti u more, i Drava i Sava isušiti, nego što će Hrvati odustati od svojih težnja koje podrazumijevaju očuvanje njihove individualnosti i razvoj bez ikakvih zapreka" („La dictature de roi Alexandre", Paris 1933.).

I na kraju, što se očekuje od nas koji se prisjećamo mučeničke smrti ovih kaštelanskih žitelja? Očekuje se naš zavjet. Naš je zavjet prema njima, prema našoj napaćenoj domovini i čitavom hrvatskom narodu, da ih ne ćemo zaboraviti, jer tko se ne sjeća prošlosti, taj nema ni budućnost.

Bleiburg, Vukovar, Škabrnja, Kaštel Sućurac i mnoga druga mjesta hrvatske Golgote upozoravaju nas, da ljubomorno čuvamo svoju slobodu i državnu nezavisnost, i da surađujemo sa svim demokratskim narodima u uzajamnom poštovanju, ali da nikome ne dajemo sustanarsko pravo u našoj domovini.

I ovaj nas tragični događaj u Kaštel Sućurcu prisiljava da se kao narod odreknemo političkog romantizma da će nas demokratski Zapad braniti zato što Hrvati pripadaju Zapadu. Ako nas među ostalim tragedijama hrvatskoga naroda i ova u Kaštel Sućurcu prisili da pokopamo naše idejno donkihotstvo i da postanemo politički realisti, sućuračke žrtve kojih se danas prisjećamo, i koje se, uvjeren sam, sada nalaze u Božjem svjetlu, nisu bile uzaludne.

Prof. dr. Branimir Lukšić