Istina o EU

Sudbinska i dalekosežna odluka je sada pred građanima Hrvatske: pristupiti ili ne pristupiti EU. Nažalost postoji u Hrvatskoj veliki deficit objektivnih i cjelovitih informacija o EU, jer su informacije o EU u javnim medijima jednostrane. Štoviše, vrši se iz najviših stranačkih krugova protuzakonit utjecaj na ishod referenduma, tako da se građanima ulaz u EU prikazuje kao gotov čin.

EU nije Europa

Najprije treba reći, da EU i Europa nisu istoznačni pojmovi. Hrvatska je oduvijek bila i ostaje dio duhovno-kulturalne Europe, koju povijesno tvore tri stupa: grčka intelektualna znatiželja, rimskopravna tradicija i judeo-kršćanska baština. Stoga bi bilo točnije skeptičnost prema EU nazvati EU-skepticizmom nego euroskepticizmom. EU-skeptici su osobe koje ne pokazuju znakove ni euroforije, ni eurofobije, nego koje smatraju da EU kao naddržava ne provodi integraciju, nego asimilaciju svojih EU-EuropaNajprije treba reći, da EU i Europa nisu istoznačni pojmovi. Hrvatska je oduvijek bila i ostaje dio duhovno-kulturalne Europe, koju povijesno tvore tri stupa: grčka intelektualna znatiželja, rimskopravna tradicija i judeo-kršćanska baština. Stoga bi bilo točnije skeptičnost prema EU nazvati EU-skepticizmom nego euroskepticizmomčlanica rušeći njihov nacionalni identitet i samobitnost.

EU kao nedemokratska tvorevina

Iskonska vizija institucionaliziranog europskog ujedinjenja bila je Europska zajednica koja je čuvala nacionalni identitet članica. No nakon ugovora u Maastrichtu (1992), Amsterdamu (1997), Nici (2001) i najkasnije u Lisabonu (stupio na snagu 1.12.2009) Europska se zajednica pretvorila u neoliberalnu federalnu strukturu koju karakteriziraju manjak demokratičnosti u izboru članova političkih institucija, i utjecaj izvršne vlasti na zakonodavne postupke. Uzmimo ovdje samo jedan primjer. Europska komisija kao izvršno tijelo predlaže zakon i podnosi prijedlog Europskom parlamentu na čitanje, koji taj prijedlog sa svojim mišljenjem dostavlja Vijeću ministara.Ako Vijeće ministara, koje se sastoji od ministara vlada članica koji nisu birani, nego postavljeni, taj prijedlog ne usvoji ono napravi tzv."zajedničku poziciju" i sve to dostavlja na drugo čitanje Parlamentu, koji tu „zajedničku poziciju" može prihvatiti, ili dati na nju amandmane, ili je odbaciti. Prijedlog konačno usvaja Vijeće ministara i tada on postaje zakon.Za to je potrebno, da prijedlog podrže ministri koji predstavljaju 55% stanovništva EU. Hrvatski ministar u Vijeću ministara predstavljao bi samo 0,8% stanovništva EU. Je li to parlamentarna demokracija ili diktatura neizabranih komesara?

Interes velikih korporacija EU: osvajanje tržišta

Jedno od temeljnih načela EU je sloboda kretanja ljudi, robe, usluga i kapitala.Osvrnimo se na slobodu kretanja ljudi.Ta sloboda uključuje pravo useliti se nesmetano u svaku članicu EU, dakle i u Hrvatsku kad bi ona postala članica. Atraktivni su za naseljavanje hrvatska jadranska obala i otoci.Kada je Španjolska prije 14-ak godina ušla u EU imala je 425.000 stranaca. Danas ih ima pet i pol milijuna.

Ako stranac živi u Hrvatskoj više od 5 godina ima pravo dobiti hrvatsko državljanstvo, dakle može birati i biti biran (recimo i za gradonačelnika). Ovo posebno pogoduje migrantima iz Italije i Srbije, jer obje države dopuštaju dvojno državljanstvo. Što se tiče slobode kretanja kapitala taj bi nesmetan ulazak stranog kapitala u Hrvatsku otvorio vrata rasprodaji nacionalnog bogatstva Hrvatske, osobito vode,šuma,slavonskih ravnica i zemljišta na otocima i jadranskoj obali.Sloboda kretanja robe stvara mogućnost, da tržište gospodarski slabijih članica bude preplavljeno jeftinijim proizvodima gospodarski jačih, što bi imalo za posljedicu smanjenje BDP-a slabijih članica, povećanje nezaposlenosti u njima i pad kupovne moći njihovih građana. Ne zaboravimo da će bruxelleska središnjica propisati hrvatskoj industriji što će i koliko proizvoditi, hrvatskim ratarima što će i koliko zasaditi, stočarima i ribarima kvote uzgajanja odnosno ulova. Tako Hrvatska ne će upravljati svojim gospodarstvom , koje je glavna okosnica svake države. Neoliberalna načela kojima se EU u tomu rukovodi jesu: deregulacija i liberalizacija tržišta, rezanje javnih troškova, uvođenje tzv. restrikcijskih mjera prilikom reprogramiranja nacionalnih financijskih obveza svojih članica, što sve ne pogoduje zaštiti radnika.

EU je skupa

Proračun EU pune 4 vrste prihoda: (a) poljoprivredne pristojbe ( sačinjavaju oko 2% EU proračuna) koje se prikupljaju od carina na uvoz poljoprivrednih proizvoda iz zemalja nečlanica, (b) carine (sačinjavaju oko 13% proračuna) na uvoz ostalih proizvoda iz nečlanica EU, (c) udio u prihodima iz PDV-a (oko 35% ukupnih proračunskih prihoda), te (d) uplate razmjernog dijela BNP, koje čine polovicu ukupnih sredstava proračuna EU. No tu postoji i tzv. „korekcija za Ujedinjeno Kraljevstvo". Slijedom toga svake se godine britanski doprinos umanjuje za dogovoreni iznos koji nadoknađuju ostale članice EU uplatom dodatnog iznosa. Tako npr. u proračunu EU za 2011. godinu kao „UK-korekciju" Slovenija mora uplatiti dodatnih 14,3 milijuna, Njemačka 182,2 milijuna, Italija 635,5 milijuna a Mađarska 39,8 milijuna eura.

Ponekad se čuje tvrdnja, da bi Hrvatska pristupanjem EU mogla „izvući" velik novac iz EU fondova i pokriti svoj rastući inozemni dug. To su iluzije.Kao članica EU Hrvatska bi morala uplatiti svoj doprinos u fondove EU. Iz tih bi fondova ona „izvukla" novac iz jedne osnove sigurno, a iz druge uvjetno. Sigurno određen iznos iz osnove članstva u EU, koji bi sada bio za nju manji od njezine uplate u fondove, a drugi iznos iz osnove projekata pod uvjetom da ih ona bude imala i da budu prihvaćeni. Hrvatska će morati plaćati članarinu od 600 milijuna eura godišnje, a prema projekcijama EU-a Hrvatska bi trebala povući iz EU-a 170 milijuna eura za 2012. Ako EU prezaduženoj članici pomogne da reprogramira dug, to se – među ostalim- uvjetuje prodajom velikim privatnim kompanijama nacionalnih dobara prezadužene članice, i drastičnim smanjenjem njezinih rashoda, među ostalim rezanjem plaća, mirovina i povlastica iz socijalnog osiguranja. Osim toga, iz prezadužene članice mnogi će investitori povući svoja ulaganja i time u njoj povećati nezaposlenost. Napomenimo i to, da će se eventualnim ulaskomSloboda kretanjaJedno od temeljnih načela EU je sloboda kretanja ljudi, robe, usluga i kapitala.Osvrnimo se na slobodu kretanja ljudi.Ta sloboda uključuje pravo useliti se nesmetano u svaku članicu EU, dakle i u Hrvatsku kad bi ona postala članica. Atraktivni su za naseljavanje hrvatska jadranska obala i otoci.Kada je Španjolska prije 14-ak godina ušla u EU imala je 425.000 stranaca. Danas ih ima pet i pol milijuna Hrvatske u EU dio otplate duga prezaduženih članica preliti i na Hrvatsku.

Duhovno-kulturalne posljedice ulaska u EU

Ponekad se čuje argument, da bi ulaskom u EU došlo do poboljšanja društvene etike u Hrvatskoj. Nažalost, korupcija je endemična pojava u EU. Prema pisanju njemačkog lista „Der Spiegel" središnjica EU svakog dana pokrade građanima oko milijun eura, a članice EU su 2006. godine prijavile središnjici u Bruxellesu 12.926 prijestupa, od kojih je nastala šteta od 1 milijarde i 155 milijuna eura; od toga je otpalo na prijevare 323 milijuna eura (vidi Gojko Borić „EU je korumpiranija od Hrvatske", „Hrvatski list" od 30.8.2007.).

No ulazak u EU bi napravio jednu pozitivnu promjenu u današnjem društvenom ozračju Hrvatske. Komunistički mentalni sklop je snažno nazočan u Hrvatskoj, jer su mnogi reciklirani vojnici Titove partije presvukavši košulju ušli u najintimnije pore hrvatske države gdje je sustavno ruše. Hrvatska bi u EU morala izvršiti katarzu svoje komunističke prošlosti nedvosmislenom osudom komunističkog totalitarizma koji se danas semantičkim trikom pokušava rehabilitirati pod krinkom antifašizma, kao kada bismo krađu nazvali društvena preraspodjela imovine, i osudom komunističkog diktatora Tita koji je odgovoran za milijun i sto tisuća pogubljenih nakon završetka Drugoga svjetskog rata. To izričito zahtijevaju Rezolucija parlamentarne skupštine Vijeća Europe o mjerama za uklanjanje nasljeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava (1996)i Rezolucija o europskoj savjesti i totalitarizmu (2009).

Zaključimo

Iz ovog vrlo sažetog prikaza možemo izvući slijedeće zaključke:

1. Prije referenduma o pristupanju ili nepristupanju EU apsolutno je potrebno hrvatske građane objektivno i svestrano informirati o strukturi i funkcioniranju EU. Ne samo da to nije učinjeno, nego do danas u medijima slušamo hvalospjeve o EU, a otuđene političke partitokratske strukture govore o pristupanju Hrvatske EU kao o svršenom činu koji nema alternative. Time je prekršeno jedno od osnovnih načela pluralističke demokracije, ono o slobodi informiranja i odlučivanja i zabrana medijske manipulacije. Osim toga ta bi se sudbinska i dalekosežna odluka morala donijeti većinom svih upisanih birača, a ne samo većinom onih koji su na referendum izašli.

2. Iluzija je da bi se Hrvatska ulaskom u EU oslobodila svojih gospodarskih slabosti. EU ne će rješavati umjesto nas i za nas naše probleme, nego ćemo ih mi i unutar EU morati sami rješavati. Ulaskom u EU kako je ona sada strukturirana Hrvatska bi postala dijelom europske periferije, izložena na milost i nemilost velikih stranih gospodarskih korporacija, što bi imalo za posljedicu veću nezaposlenost, smanjenje kupovne moći hrvatskih građana, te gospodarsku i administrativnu diktaturu bruxelleske birokracije. Jer imajmo na pameti da je EU, onako kako je ona sada strukturirana, neoliberalna federalna diktatura koja pogoduje krupnom kapitalu i političko-gospodarskoj eliti. Hrvatska ima dovoljno prirodnih resursa i pametnih ljudi da može postati zemlja blagostanja za svoje žitelje.

3. Nakon dugog vremena hrvatski se narod izborio za svoju državnu samostalnost plativši krvav danak u mrtvima, ranjenima i porušenoj zemlji. Zar smo voljni odreći se državne samostalnosti i neovisnosti i ponovno ući u državne saveze kao „guske u maglu"? Zar nismo naučili lekciju od utapanja srbo-monarhističku, a zatim u srbo-komunističku Jugoslaviju?

4. Ne zagovaramo izolaciju Hrvatske. Hrvatska je bila i ostala dio kulturalne i duhovne Europe. Ali Europa nije isto što i EU. Hrvatska će ostati otvorena prema pristupu i institucionaliziranoj zajednici Europe, ako bi ta zajednica bila udruženje država koje čuvaju svoj nacionalni identitet. Hrvatska ostaje i dalje privržena viziji Europe otvorene prema pluralizmu vrijednosti, ali one Europe, koja se ne odriče svoje kršćansko-humanističke baštine.

5. I na kraju, zdravi razum nam kaže, da se ne ukrcavamo u brod u koji prodire more , barem dok ne vidimo hoće li potonuti ili ne. Da kao nacija ne bismo doživjeli sudbinu talijanskoga cruisera "Costa Concordia".

Prof. dr. Branimir Lukšić
Tekst izlaganja s Okruglog stola na temu EU, Split, 18. siječnja 2012.