Medijske zvijezde i vampirizam modernog doba

Ofenomenu "medijskih zvijezda" i svega onoga što je s njima povezano, a to su prvenstveno razni "medijski spektakli", velike estradne i sportske priredbe, koje privlače neprimjereno veliku pažnju puka i u vrlo značajnoj mjeri, mnogo značajnijoj nego što bi to trebalo, utiču na javno mnijenje, napisano je već dosta kritičkih analiza, znanstvenih i publicističkih radova u kojima se on pokušava osvijetliti s različitih strana i iz različitih uglova promatranja. Tako što je i za očekivati s obzirom na važnost ovoga fenomena u društvenoj svijesti modernog doba. No čini se da neke bitne i prilično očigledne stvari vezane uz taj fenomen ostaju izvan vidokruga čak i njegovih vrlo kompetentnih i gorljivih kritičara i da se o njemu treba i mora reći još mnogo toga više, nego što je rečeno do sada.

Činjenica da današnji "ljudi-zvijezde" u sve većemmedijibroju slučajeva ne postaju poznati zahvaljujući svojim natprosječnim sposobnostima, talentima, kreativnosti, upornosti ili predanom radu, odnosno zbog zato što su učinili nešto bitno za svoju okolinu ili društvo u cjelini, nego jednostavno zato jer su se na ovaj ili onaj način uspjeli "progurati" na medijsku pozornicu, ne govori samo o stanju u kome se nalazi naša javnost, odnosno naše (i ne samo naše) društvo, već i o smislu postojanja te javnosti, odnosno medijske pozornice, takve kakva je ona danas. Ova je činjenica dobro poznata i o njoj se govori dosta.

Nešto se manje ističe mnogo značajnija činjenica Zinedine ZidaneZgodno je na ovom mjestu prisjetiti se kako je jednom slavni francuski nogometaš Z. Zidane izjavio kako mu nije jasno zašto mu ljudi oko njega daju toliki novac. Nije on jedini koji to ne shvaća, ne shvaća to gotovo nitko pa već jednom treba reći jasno i glasno - Zidane i njegovi kolege nisu dobivali, i ne dobivaju, novac zbog svojih pobjeda na zelenom travnjaku, nego zbog (svojih) uspjeha na bojnom polju na kojemu se vodi bitka za ljudske duše(također dobro poznata), da ljudi današnjice sve više i više svoga vlastitog vremena posvećuju medijima, posebice kojekakvim medijskim "spektaklima" i njihovim "zvijezdama" i da pritom u značajnoj mjeri zanemaruju svoju okolinu, pogotovo onu neposrednu, obiteljsku. Čini se kako je danas već postalo normalnim, razumljivim, "društveno prihvatljivim" da čovjek radije ide gledati neki film, televizijski Show ili prijenos utakmice, nego saslušati svoje vlastito dijete (o "starcima" i drugim bližnjima da se i ne govori). Nema sumnje da je poguban utjecaj medija u najvećoj mjeri generirao krizu komunikacije među članovima obitelji posebice komunikacije između roditelja i djece, što onda uzrokuje različite poremećaje u ponašanju naše mlade generacije i stvara velike probleme u odvijanju procesa formiranju osobnosti odrastajućeg ljudskog bića. Ništa manje opasna nije niti kriza komunikacije između muža (muškarca) i žene, koja rezultira mnoštvom raskinutih brakova, samohranih majki, djece zakinute za toplinu obiteljskog okružja. O krizi ostalih odnosa u obitelji da se i ne govori.

S ovim u vezi stoji još jedna vrlo medijizabrinjavajuća činjenica - a to je da "medijske zvijezde" mnogim ljudima postaju uzori, s kojima se u velikoj mjeri nastoje identificirati, dok se istovremeno one prave uzore, odnosno osobe koje bi mogle i trebale drugima poslužiti kao primjer, vrlo teško uspijeva pronaći, odnosno uočiti. Ovakve vrste identifikacije opasne su, pogotovo ako se radi o mladima, kojima su tokom sazrijevanja uzori nužni, ali ne takvi uzori kakve mogu susresti u medijima. Već i sama činjenica da je ponašanje "medijskih zvijezda" u velikom broju slučajeva i više nego nedolično (čak i u javnosti, a kamoli u njihovom privatnom životu, koji je opet "javna stvar"), trebala bi za one koji se brinu o mladima predstavljati signal za uzbunu. No pravi je problem ovdje u tome što se na takav posredan (tj. medijski posredovan) način mogu upoznati samo neki izolirani aspekti osobnosti "medijskog uzora" i to "sa distance", a produktivna "identifikacija" ostvaruje se jedino u neposrednom kontaktu, kroz koji se može saznati što osoba koja služi kao uzor, uistinu misli i osjeća, te se mogu uočiti njezine vrline i mane (pri čemu bi trebalo da vrline značajno pretežu), kao i druge značajke njezinog identiteta. Jedino kroz takvo, cjelovito upoznavanje zrelih osoba, mladi će čovjek prema njihovom primjeru uspjeti razviti svoj vlastiti karakter, obrasce mišljenja i osjećanja, te uopće odnos prema svijetu u kojemu živi. Nepoznavanje cjelovitosti osoba koje služe kao uzor, obično rezultira formiranjem nekompletnih i jednostranih osobnosti koje prati "kriza identiteta" i koje se u životu ne mogu orijentirati na prikladan način.

Medijske manipulacije

Svi problemi koje smo dosad nabrojali, kako rekosmo, dobro su poznati i u velikoj su mjeri istraženi empirijski. No bit problema vezanih uz tzv. "medijske zvijezde" i medije uopće odnosi se na manipulacije javnim mnijenjem o kojima se u javnosti govori vrlo malo, a čini se da ovoj temi premalo pažnje posvećuje i u znanstvenim krugovima (ili su ta istraživanja prekrivena velom tajnosti). Zbog toga se često pojave i tendencije vezane uz ove probleme objašnjavaju kao puke slučajnosti, rezultati stjecaja određenih okolnosti što nastaju same po sebi. Tako recimo za kaos koji vlada i u našem, a i inače u medijskommedijiprostoru suvremenog svijeta ne postoji neko oficijelno, znanstveno objašnjenje - obično se jednostavno konstatira da je tomu tako zbog slobode ljudskog govora, odnosno mogućnosti slobodnog izražavanja stavova u društvenim medijima.

No, svakome imalo upućenom u ovu problematiku jasno je da su takve priče o slobodi govora šuplje fraze i da taj kaos nastaje upravo uslijed medijskih manipulacija javnim mnijenjem. Oni koji provode te manipulacije potpuno su svjesni izvanredne moći koja im je putem kontrole medija predana u ruke i zbog toga (pogotovo u vremenima kakva su ova današnja) ulažu izuzetno velike napore i materijalna sredstva da bi svi mehanizmi tih manipulacija ostali u funkciji. A vrlo bitne poluge ovih mehanizama predstavljaju medijski djelatnici (plaćenici), pogotovo oni na koje je usmjerena velika pozornost javnosti, a to su upravo te naše tzv. "medijske zvijezde". Njihovim se eksponiranjem očito uspostavlja funkcioniranja jednog sociopsihološkog feedback sustava (sustava povratne sprege) koji moć medijskih manipulacija dodatno uvećava.

Jedan primjer takve povratne sprege predstavlja uloga medijskih zvijezda u promicanju jednog potpuno izokrenutog sustava vrijednosti u kojemu se poroci slave, a vrline ismijavaju i u kojemu se bogatstvo, odnosno novac uzdiže na pijedestal najviše društvene vrijednosti, te postaje mjera svih stvari. Lako je pratiti kako medijske zvijezde u ovoj priči, kroz svoju popularnost (a i bogatstvo) vrlo predano i revno medijski promiču ovakav vrijednosni sustav, dok sam taj sustav, kroz svoju prihvaćenost od strane medijske publike opet generira rast popularnost medijskih zvijezda. Pritom treba primijetiti da se i basnoslovne svote što se vrte oko medijskih zvijezda pojavljuju u funkciji fiksiranja pozornosti javnosti na iluzije o materijalnom bogatstvu i stvaranja dojma da je ono, eto, dostupno svakome tko prihvaća razne medijski nametnuta "društvene igre".

Iluzije o sreći

U vezi teme o medijskim zvijezdama u funkciji medijske manipulacije ljudima, uputno je osvrnuti se također i na ekonomiju razmjene (recimo to tako) "eteričnih" dobara između "medijskih zvijezda" i njihove publike. Zanimljivo je kako se "u narodu" uvriježio stav da "medijske", a pogotovo one "estrade" zvijezde (no danas sve to i tako spada pod "estradu"), oko sebe šire "pozitivnu energiju", prenose na druge "dobre vibracije", podižu raspoloženje prisutnoj masi i čine je zadovoljn(ij)om i sretni(ji)om. Međutim, nije medijipotrebna neka velika mudrost da bi se zaključilo kako se ovdje zapravo radi o stvaranje iluzija o sreći i zadovoljstvu, jer (većina) ljudi, pogotovo danas, nije ni sretna ni zadovoljna, niti ih se može učiniti uistinu sretnima i zadovoljnima samo tako, putem manjeg ili većeg broja medijskih seansi.

Uostalom, svatko je od nas potpuno svjestan da je medijski "induciran" osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti nešto jako varljivo i da "ishlapi" vrlo brzo. No čini se da bit stvari ovdje leži u efektu pasivizacije puka, još jednom feedback mehanizmu koji uvećava moć medijskih manipulacija. Nema naime sumnje da takva pasivizacija dovodi do stanja u kojemu ljudima ne preostaje ništa drugo nego da neprestano iščekuju nove doze medijske "sreće i zadovoljstva", pa onda žive od "eventa" do "eventa", od utakmice do utakmice, od Evropskog prvenstva do onog Svjetskog i obratno, od "Izbora za ovo", do "Izbora za ono" itd.

Ovdje također treba upozoriti i na efekt "isfuravanja energije" koji posebno dolazi do izražaja kod sportskih (nogometnih) priredbi, gdje se kroz pažnju poklonjenu potezima "sportskih zvijezda" na "terenu" i "uživljavanje" u atmosferu i zbivanja u sportskoj borbi, nemilice troši "energija" publike. Ne radi se ovdje o tzv. "frustracijama", radi se upravo o energiji ljudi, njihovom životnom elanu, fizičkoj i duševnoj snazi, emocijama i pregnućima koji su se uslijed životnih okolnosti možda preobrazili u nekakvu svoju negativnu formu. No ova se negativnost odnosi prvenstveno na oblik njihovog ispoljavanja, a ne na sam njihov sadržaj, pa u svakom slučaju u tome trošenju energije nema ničega pozitivnog - ono zapravo predstavlja upropaštavanju golemih društvenih potencijala, njihovo bacanje "u vjetar", zbog čega ni pojedinci zasebno, niti društvo uopće, ne uspijevaju u svojim životima učiniti nešto uistinu produktivno i dobro, učiniti neki korak naprijed u vlastitoj afirmaciju i samorealizaciji.

Sabiranjem svega ovoga upravo izloženog možemo zaključiti kako te naše famozne "medijske zvijezde" ne predstavljaju one koji ljudima nešto "daju", nego one koji "uzimaju" - a uzimaju nam sve što imamo - i životni elan i sreću i zadovoljstvo, i naše ljudsko dostojanstvo, i pozornost okoline, i društveni ugled i naravno - novac. Sve nam to u ovoj "igri", koja se prati obično preko TV ekrana i u kojoj (suprotno uvriježenom mišljenju), "naši" uvijek gube, biva uskraćeno, kao kakvim vječitim gubitnicima na lutriji, gdje su i ulozi i premije vrlo visoki, ali je onih koji dobivaju jako malo. A ti malobrojni pobjednici dobivaju sve, vampirali "preko leđa" gubitnika (tj. svih nas ostalih), postajući to što jesu samo zato što drugi ne postaju ono što bi trebali biti, uspijevajući "realizirati sebe", odnosno živjeti životom dostojnim čovjeka, samo zato što mnoštvo drugih ljudi u tome ne uspijeva, tako da, na koncu, postaju "nešto" samo zato što hiljade drugih ljudi nisu ništa.

Očito je da u današnje vrijeme mehanizmi upravo opisane "eksploatacije" ljudskih bića funkcioniraju velikim dijelom putem medijskih manipulacija, odnosno medijskog narkotiziranja "običnih" ljudi, čiji su glavni akteri tzv. "medijske zvijezde". A oni koji iza svega tog stoje, koji osmišljavaju scenarije medijskih zbivanja, očito jako dobro znaju na koji način treba dozirati medijske opijate namijenjene širokim narodnim masama, pa nam onda, kao kakvim okorjelim narkomanima, organiziraju šutiranje (lopte) najprije na nacionalnim i evropskim klupskim prvenstvima, pa na EURU, pa na Olimpijadi i tko više i zna gdje sve ne, i to se tako ponavlja, neprekidno već desetljećima i upravo je nevjerojatno da ljudima sve to već nije dosadilo. Bit će da se radi o sve većim dozama, ili drugim riječima o neprestanom povećanju intenziteta podražavanja (nogometne odnosno medijske) publike, premda je pitanje do kojih granica sve to može ići. No ciljevi vlastodržaca se ostvaruju - medijske senzacije iscrpljuju potencijale društva i pretvaraju ga u amorfnu, tromu masu koja se lako može "modelirati" po njihovim potrebama.

Efekt vampirizma

Primijetimo da je u ovoj priči nejasno tko su zapravo ti medijski manipulatori, odnosno njihovi šefovi za čije interese rade, te da su posve nejasni njihovi motivi. Nejasno je recimo zašto se ta društvena moć koja se stiče kroz medijske manipulacije na iskoristi na dobrobit društva, umjesto da se koristi za njegovo razaranje.

Možda se neki odgovor može naslutiti promatranjem funkcioniranja mehanizama medijskih manipulacija u kojemu se uočava "efekt vampirizma" - a to je da jedna nevelika društvene skupina crpi (u prvom redu) duhovnu energiju iz društvene mase, pretvarajući obične ljude u uspavana vampirolika bića slična njima samima (doduše ne po njihovom statusu na ovome svijetu, nego po statusu na onom "drugom", nakon što se na Posljednjem Sudu izmjeri "težina njihove duše").

Termin "vampirizam" nije ovdje upotrijebljen slučajno. Uostalom, ne doima li se cijeli ovaj medijski cirkus koji se odvija svuda oko nas kao jedna glamurozna Zinedine Zidanevampirska gozba u kojoj njezini organizatori, a to nisu samo te naše "medijske zvijezde" (odnosno "komete" i drugi "kozmički otpad"), već su to u prvom redu oni "scenaristi" što stoje u sjeni, gutaju životnu energiju lakovjernog puka, i tako uvećavaju same sebe, svoj značaj, svoj ugled, svoje bogatstvo, svoju moć. Taj "vampirizam" nije jasno vezan samo uz "medijsku scenu", u tu je prljavu igru upleten najveći dio tzv. "društvene elite", no iz događanja na medijskoj sceni najbolje se može uočiti o čemu se tu zapravo radi.

Čini se da taj "vampirizam modernoga doba" ukazuje zapravo na neke dublje, metafizičke dimenzije fenomena suvremenih medija i njihovih zvijezda, s obzirom da se ti fenomeni ne mogu svesti na rezultate društvenih previranja u sukobima raznih skupina pripadnika ljudske populacije. Te dublje dimenzije teško je spoznati, no čini se da u pozadini svih takvih događanja stoji zapravo djelovanje demona (vampiri su upravo i jesu demoni u nekoj folklornoj slici), čiji je cilj dokopati se čovjekove duše, zarobiti je i upravljati njome po svojoj volji. Ova taktika Neprijatelja (koja uključuje djelovanje na ljude preko medija), ne bi trebala biti neko iznenađenje, zapravo je logično da se ogromna popularnost i utjecaj medija na njihovu publiku iskoristi za kvarenje ljudi i kvarenje svijeta, zapravo, kako bi to rekao Hamvas, za "kvarenje bitka", koji takvi, novacnedostojni Božanske, blizine lagano tonu u carstvo tame.

Zgodno je na ovom mjestu prisjetiti se kako je jednom slavni francuski nogometaš Z. Zidane izjavio kako mu nije jasno zašto mu ljudi oko njega daju toliki novac. Nije on jedini koji to ne shvaća, ne shvaća to gotovo nitko pa već jednom treba reći jasno i glasno - Zidane i njegovi kolege nisu dobivali, i ne dobivaju, novac zbog svojih pobjeda na zelenom travnjaku, nego zbog (svojih) uspjeha na bojnom polju na kojemu se vodi bitka za ljudske duše. Ovaj primjer predstavlja lijepu ilustraciju spomenute metafizičke perspektive iz koje se jedine može se shvatiti to što se događa s medijima i uopće s ovim našim svijetom, koji u ljudskim glavama i tako sve više postaje samo još jedna velika medijska predstava.

Pronaći način kako da čovjek pobijedi u ovoj igri/bitci i spasi svoju dušu, nije dakako jednostavno. No jednu značajnu prijetnju možemo eliminirati na vrlo jednostavan način - treba se samo otkačiti od medija i medijskih zvijezda i pustiti ih da nestanu u bezdanu iz kojega su se i pojavili.

Zdenko Kremer

 

Pet, 18-10-2019, 16:58:36

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.