Opsesija Jugosferom

Pravi smisao regionalnog usmjerenja hrvatske politike, tijekom cijelog je mandata Ive Josipovića, kao i ranije u Mesićevo vrijeme, vješto prikrivan racionalnim razlozima poput okretanja budućnosti ili potrebom suradnje između država bivše Jugoslavije "koja nam je svima u interesu". Vremenom su ipak pojedini postupci aktualne vlasti i (još malo pa bivšeg) predsjednika postupno otkrivali skriveni smisao regionalnog okupljanja, što se najjasnije moglo iščitati iz Josipovićevih komentara koji se tiču raspada Jugoslavije.

Trabunjanje o konglomeratu loših politika koje su dovele do rata ili sramno svođenje srbijanskog napada na jug Hrvatske na "nesretni kontekst rata koji je teško pogodio grad Dubrovnik" što je objelodanio u pozivnici tadašnjem srbijanskom predsjedniku Tadiću za koncert Beogradske filharmonije na Dubrovačkim ljetnim igrama 2011. godine, samo su neki od Josipovićevih iskaza koji su jasno ogolili regionalni projekt. Zamagljivanje razloga rata i izjednačavanje krivnje žrtve i napadača kao osnovni motiv Predsjednikovih misli ali i ovako formulirane regionalne politike, postalo je glavni alat zbližavanja trenutne hrvatske vlasti i njezinih srpskih "drugova".

Regionalne ljubavi i mržnje

Kako minoriziranje srpskih i prenapuhavanje hrvatskih zločina kao nužna posljedica regionalnog poravnanja krivnje očito ide na ruku srpskoj MržnjaTako se naizgled tolerantno zalaganje za regionalno zajedništvo, s druge strane pojavljuje kao protuhrvatska mržnja usmjerena prije svega prema simbolima hrvatskog osamostaljenja od Jugoslavije. Ovom slabo prikrivanom jugofilnom bijesu, mulitetničnost projekta regije (kao i svojevremeno jugoslavenska država) služi kao temelj s kojega je svaku hrvatsku misao ili djelo, pa čak i samoobranu od ratne agresije, moguće žigosati kao šovinizam, mržnju i fašizam, a svaki ispad mržnje spram hrvatstva protumačiti kao zalaganje za međunacionalnu pomirbu i čin tolerancije.strani, postalo je jasno i da inzistiranje na regiji nije uvjetovano razumskim motivima, nego nekim slabije razvidnim razlozima. Ove je najbolje opisati kao međusobne simpatije hrvatskih jugofila i velikosrba, utemeljene na nostalgiji za "starim dobrim jugoslavenskim vremenima" kada je izgledalo da je hrvatstvu zauvijek navučena luđačka košulja.

Izjava ministrice Pusić koja je nakon gubitka izbora progovorila o "mržnji i podjelama" kao osnovnim značajkama hrvatskih ratnih "devedesetih", jasno ocrtava specifični mentalni sklop onih u Hrvatskoj koji i u Domovinskom ratu kao nametnutoj nam ogorčenoj borbi za goli opstanak, vide hrvatsku mržnju i zlo koje ponovno treba staviti pod jugoslavensku šapu. Pojedincima čije su misli usidrene u nostalgičnim sjećanjima na godine koje prethode 1990.-oj, raspad Jugoslavije i ne može izgledati drukčije.

Tako se naizgled tolerantno zalaganje za regionalno zajedništvo, s druge strane pojavljuje kao protuhrvatska mržnja usmjerena prije svega prema simbolima hrvatskog osamostaljenja od Jugoslavije. Ovom slabo prikrivanom jugofilnom bijesu, mulitetničnost projekta regije (kao i svojevremeno jugoslavenska država) služi kao temelj s kojega je svaku hrvatsku misao ili djelo, pa čak i samoobranu od ratne agresije, moguće žigosati kao šovinizam, mržnju i fašizam, a svaki ispad mržnje spram hrvatstva protumačiti kao zalaganje za međunacionalnu pomirbu i čin tolerancije.

Hrvatska regionalna politika na tragu Miloševićevih načela

U srbijanskim razmatranjima krivice za ratove koji su pratili raspad Jugoslavije iskristalizirala su se dva oprečna stajališta. Jedno je još tijekom rata izrekao Milošević ustvrdivši da "mira neće biti dok se demonizira samo jedna strana u sukobu, Srbi". S druge strane Sonja Biserko, predsjednica srbijanskog Helsinškog odbora, tvrdi da je "glavni problem regije to što Srbija ne priznaje krivnju za ratove devedesetih". Regionalna politika izjednačavanja krivnje koju provode hrvatske vlasti se nažalost savršeno poklapa s Miloševićevim viđenjem stvari, dok stajalište Sonje Biserko korespondira onomu što zagovara trenutna hrvatska oporba koju se u ovdašnjoj javnoj komunikaciji nekažnjeno naziva šovinističkom ili profašističkom. Gđa Biserko je srećom po nju Srpkinja pa joj se ne mogu prišiti" navedeni epiteti niti ju može stići druga teška optužba, ona da se "nepotrebno vraća u prošlost". Hrvatska javnost međutim mora odgovoriti na pitanje: može li se regionalnu politiku koja u suštini predstavlja operacionalizaciju Miloševićevih načela, smatrati hrvatskom?

Pozivanje na zapadnobalkansku "ljubav na silu" i proglašavanje onih koji se s takvim tendencijama ne slažu mrziteljima, dio je novog jugofilnog pristupa koji i dalje prikriva svoju jugonostalgičnu poziciju, ali sve agresivnije nastupa prema neistomišljenicima.

Josipovićevo protivljenje Zakonu o ništetnosti i slučaj kapetana Dragana

Ovih je dana iz Josipovićeve glomazne regionalne prtljage ispao još jedan gotovo neproblematizirani slučaj. Srbija je nedavno od KapetanOvih je dana iz Josipovićeve glomazne regionalne prtljage ispao još jedan gotovo neproblematizirani slučaj. Srbija je nedavno od Australije zatražila da joj izruči kapetana Dragana, osumnjičenika za zločine u ratu u Hrvatskoj. Kako je Josipović još 2010. izrazio protivljenje prijedlogu Zakona o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije kojim se toj državi odriče mjerodavnost za procesuiranje zločina koji su u vrijeme Domovinskog rata počinjeni u Hrvatskoj, a isto je ponovio i ovih dana dok se sprema napustiti Pantovčak, reklo bi se da nema ništa protiv toga da australski "golfer" odgovara pred srpskim sudovima.Australije zatražila da joj izruči kapetana Dragana, osumnjičenika za zločine u ratu u Hrvatskoj. Kako je Josipović još 2010. izrazio protivljenje prijedlogu Zakona o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije kojim se toj državi odriče mjerodavnost za procesuiranje zločina koji su u vrijeme Domovinskog rata počinjeni u Hrvatskoj, a isto je ponovio i ovih dana dok se sprema napustiti Pantovčak, reklo bi se da nema ništa protiv toga da australski "golfer" odgovara pred srpskim sudovima.

Josipović bi se na ovakav zaključak zasigurno žestoko obrušio tvrdeći da je njegovo protivljenje navedenom Zakonu vođeno plemenitom željom da se ne prekine pravosudna suradnja sa Srbijom, a sve s namjerom da dvije države izgrade "sustav po kojem nitko tko je počinio zločin neće izbjeći pravdi". Na Documentinom skupu 2013., govoreći o mogućim procesima "protiv hrvatskih državljana" svoju je navodnu odanost pravdi formulirao još oštrije, riječima: Ako su krivci, treba ih naći pravda".

Kako je na Hrvatskom radiju 2011. izjavio da okrivljene treba procesuirati "u zemlji prebivališta" možemo zaključiti da je Josipović htio ustrojiti srpsko - hrvatski pravosudni sustav u okviru kojeg bi se razmjenjivale informacije o zločinima počinjenima u Hrvatskoj, čime je najvjerojatnije htio postići dvije stvari. S jedne strane na hrvatskim sudovima, a prema optužbama iz Srbije, pokrenuti procese za zločine koji se pripisuju hrvatskim snagama, te s druge strane omogućiti učinkovitije "kažnjavanje osoba odgovornih za ratne zločine u Hrvatskoj pred sudovima u Srbiji", pri čemu je mislio na one koji su bijegom u Srbiju postali nedostupni hrvatskom pravosuđu. Nije nevažno napomenuti da bi - s obzirom da opisani pravosudni model podrazumijeva suđenja Hrvatima prema srpskim optužbama u Hrvatskoj, a Srbima prema hrvatskim inkriminacijama u Srbiji - na ovdašnje javno mnijenje neusporedivo više utjecali procesi na hrvatskim sudovima.

Predsjednikova razroka pravDA

Iz navedenog je razvidno nekoliko stvari. Prije svega to da Josipović, vođen devizom "znali su drugovi iz Beograda s kim u Hrvatskoj imaju posla", intimno prihvaća nategnute optužnice iz Srbije čime pokazuje neograničeno povjerenje u pravosudni sustav susjedne zemlje. Ni ne pada mu na pamet izraziti rezerviranost spram njihovih optužnih materijala npr. zbog mogućnosti da je znatan dio ovih montiran, a svjedoci koji se u predmetima spominju, instruirani kako lažno svjedočiti. Svakomu tko je svjestan da je 1991. Hrvatska napadnuta, ta činjenica nalaže oprez zbog sasvim realne mogućnosti da država koja je bila agresor (a ni danas se ne odriče napadačke retorike) kroz optužnice koje su prošle "sito i rešeto" njezinih sigurnosnih službi, nastoji postići svoje ciljeve, a ne pravdu. Kada uz navedeno znamo i da su većinu tih optužnica napisali sudovi jugoslavenske vojske, iste one koja nas ja napadala, onda dvojbe o kartakteru ovih optužnica ne bi trebalo biti.

Josipoviću koji u tezu o srbijanskoj agresiji baš i ne vjeruje, priča o montiranju procesa očito ne djeluje uvjerljivo, jer ipak je on Titov gardist s Pantovčaka, a KOS je obavještajna služba baš te, nekada "naše" vojske. Da sugerirajući sentimentalnost hrvatskog Predsjednika spram institucija bivše države ne pretjerujem, potvrđuje i dio njegova govora izrečenog na navedenom Documentinom skupu, u kojem je dotaknuvši se regionalne suradnje hrvatskih i srbijanskih redarstvenih snaga, upotrijebio atribut "naše policije". Pa ako su srbijansko pravosuđe, njihove vojne i ostale sigurnosne službe, baš kao i policija i vojska, bile a izgleda i ostale "naše", kako im onda ne vjerovati?

Iz svega se nadaje zaključak da Josipović ne bi imao ništa protiv toga da se srbijanskim optužnicama, nakon medijskog, izvede i pravosudno poravnanje regionalnih krivica (koje je josipovćevcima "za dlaku" izmaklo u Haagu) i time potvrde relativističke teze o Domovinskom ratu. Što se tiče suđenja srpskim zločincima u Srbiji, ona bi ionako bila daleko od očiju hrvatske javnosti pa ne bi značajnije otežala relativizaciju krivnje. Osim toga srpski su zločini dijelu hrvatske javnosti otprije dobro poznati, pa se ponovnom aktualizacijom nekih slučajeva ne bi saznalo ništa novo. S druge strane, nadaju se josipovićevci, suđenja Hrvatima u Hrvatskoj bi imala "terapeutski" učinak. Naposljetku bi dočekali dugo zazivano selektivno "suočavanje s prošlošću" koje bi se bavilo samo zločinima Hrvata u Domovinskom ratu i ničim drugim.

Ako neki i dalje vjeruju da se Predsjednikovo protivljenje Zakonu o ništetnosti vodi istinskim osjećajem za pravdu, trebali bi se zapitati kako to da je isti taj čovjek učinio sve što je u njegovoj moći da onemogući izručenje udbaša njemačkom sudu čime je izravno i vrlo grubo sabotirao i pogazio načelo pravednosti?

Još jedan pokušaj racionalnog opravdavanja skrivenih jugoslavenskih namjera

Uspostavu regionalne pravosudne suradnje, kao uostalom i sve svoje projekte, jugoidna je ljevica u Hrvatskoj umotala u celofan jako privlačnih opravdanja. Josipović je tako tvrdio da mu je namjera "od KomplikacijeSlučaj kapetana Dragana bi se zahvaljujući Josipovićevu zalaganju za odustajanje od Zakona o ništetnosti mogao zakomplicirati jer australske se vlasti s pravom mogu zapitati zašto dotičnoga izručiti Hrvatima kad mi sami priznajemo mjerodavnost beogradskih sudova za zločine počinjene u Hrvatskoj?neopravdanih progona zaštititi hrvatske branitelje", što je uvjerljivo otprilike kao i teza da se neizručenjem Perkovića Njemačkoj štite hrvatski nacionalni interesi. Istovremeno je izjavljivao i kako treba "kazniti sve krivce bez obzira na nacionalnost", što je još jedan pokušaj racionalizacije, na jugoslavenskim emocijama zasnovane regionalne politike. No u potonjoj se Josipovićevoj izjavi nalazi i vješto prikrivena trunka istine. Primjenom univerzalističkog načela "bez obrzira na nacionalnu pripadnost", Predsjednik je u stvari htio olakšati proširenje istraga i na Hrvate, te potaknuti daljnju kriminalizaciju hrvatskog sudjelovanja u ratu za koji po njemu, velikosrbi i dalje nezasluženo nose preveliki teret krivnje. "Bez obzira na nacionalnu pripadnost" unatoč svom univerzalističkom prizvuku, u stvari znači, "sudite većem broju Hrvata!".

Slučaj kapetana Dragana bi se zahvaljujući Josipovićevu zalaganju za odustajanje od Zakona o ništetnosti mogao zakomplicirati jer australske se vlasti s pravom mogu zapitati zašto dotičnoga izručiti Hrvatima kad mi sami priznajemo mjerodavnost beogradskih sudova za zločine počinjene u Hrvatskoj?

No to je Predsjedniku nebitna stvar jer prava meta njegovih namjera su hrvatski branitelji i Domovinski rat, zbog čega se prigodom iznuđenog posjeta Šatoru u Savskoj, naočigled kamera osjećao neugodno, poput grabežljivca koji se nenadano nađe u situaciji da ga njegove potencijalne žrtve nadvladaju. To su "kapitalci" kojima smjera Josipovićeva pravednost, to je njegova opsesija zbog koje čak i na samom kraju mandata ponovno izražava svoje protivljenje Zakonu o ništetnosti. Navedenom će se pitanju Josipović stalno vraćati, bilo obnašajući neku novu političku dužnost, bilo kao građanski aktivist bliskih mu udruga.

Egon Kraljević

Sub, 14-12-2019, 06:15:46

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.