Preobrazba iz sadašnje tame u novo svjetlo

Danas kada malo zastanemo i pogledamo oko sebe i vidimo u kakvoj državi živimo, normalan čovjek se jednostavno prestraši do te mjere da ga trnci prođu. Hrvatski narod muku muči, iz dana u dan, da preživi i uspije plaćati lihvarske kamate na kredite koje im daju banke u stranom vlasništvu i to upravo onih zemalja koje vode glavne uloge u Europskoj uniji. Na djelu je tipičan primjer kolonijalnog iskorištavanja, gdje banke u Hrvatskoj postavljaju dvostruko veće kamate nego u svojim matičnim zemljama te na takav način uništavaju hrvatske građane i poduzeća. Izuzetno strateški bitna poduzeća Lijepe Naše rasprodaju se (Ina, Pliva, TH-T, Dukat, brodogradilišta...itd.) i daju se na upravljanje, kao i banke, naravno, strancima. Pojam „nacionalni strateški interes“ hrvatskoj političkoj eliti stran je kao božićnica prosječnom hrvatskom radniku. Hrvatsko je društvo duboko podijeljeno unutar sebe, dijelimo se na sjever i jug, na naše i vaše, gospodu i seljake...žalosno da žalosnije ne može biti.

Hrvatski se mediji nalaze u 95 %-tnom vlasništvu stranaca, koji kroz uredničku politiku kroje i nameću hrvatskom narodu kako će razmišljati i kakvo mišljenje stvarati o temama jako bitnim za Republiku Hrvatsku. Posebno se vidi jak trud na stvaranju dubokih podjela na one Hrvate koji dolaze iz HR i one koji dolaze iz BiH. Kompletna se javnost zabavlja raznim Big brotherima, Farmana, tarot-programima i sličnim zatupljujućim emisijama. Djelovanje Katoličke Crkve nastoji se što više omalovažavati, umanjiti i svesti na crkveno dvorište. Gledajući stanje stvari na ovaj način, čovjek se zapita: Ima li nam spasa?

Ali ipak, svi se ovi problemi mogu riješiti i to jedan po jedan. Potreban je jak domoljubni zanos sviju, od najmlađih do najstarijih jer premalo nas je da bismo preživjeli ovakve podjele. Prvi korak koji je potrebno napraviti formiranje je jednoga jakog, prvenstveno hrvatskog medija. Njegova zadaća bila bi da svojim primjerenim sadržajem i nacionalnom niti hrvatskom narodu predstavlja stvarnu sliku događanja u svijetu, kao i u samoj Republici Hrvatskoj. Nakon toga mora se definirati, pa potom zakonom zaštiti ono malo nacionalnog blaga što nam je ostalo – obala, zlatna slavonska ravnica, dio energetskog i prehrambenog sektora. Od presudne je važnosti formiranje takve političke klime koja će dovesti do toga da se preispita hrvatsko članstvo, kako u NATO-u tako i u budućnosti u Europskoj uniji, a onda iz tih zaključaka zauzeti jasan hrvatski stav o uključivanju u bilo kakve integracije.

Sljedeći korak u cijeloj priči bilo bi stvaranje jakoga nacionalnog jedinstva hrvatskog naroda koje bi u velikoj mjeri morala poticati Katolička crkva, koja sama mora puno bolje predstavljati svoj rad i djelovanje u medijima. Zadnji korak, kako bi sačuvali svoj identitet, intenzivnije je učenje u osnovnim i srednjim školama o našoj dugoj, velikoj i slavnoj povijesti. Mladi moraju znati da su Hrvati imali svoju državu puno prije nego što je polovica današnjih svjetskih sila uopće postojala. Dakle, cijenjeni narode hrvatski, uči, obrazuje se, čitaj, piši, objavljuj, radi sve s ciljem kako bi sazrio u jedan ozbiljan narod koji je svjestan samog sebe.

Mate Kovač