Dan nezavisnosti!?

Nakon smrti prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, na vlast je u Hrvatskoj 2000. godine došla trećejanuarska koalcija, na čelu s bivšim komunistom Ivicom Račanom. Ta je koalicija, a i sve vlade poslije nje, povela politiku „novoga kursa", što je u međunarodnim odnosima značilo podređivanje hrvatske suverenosti centrima moći izvan Republike Hrvatske, a u gospodarskom području, vlasništvo se hrvatskih državljana sustavno prodavalo i predavalo u ruke strancima. U politici prema susjedima, hrvatske su vlasti, na Balkanskom veleskupu u Zgrebu, pristale na integraciju s bivšim zemljama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno ranije desetljeće otpora i obrambenoga rata proti jugoslavenskoj i srbijanskoj agresiji pretvoreno je tijekom trećejanuarskih režima u političke procese, koji će hrvatsku voditi prema cilju što ga je početkom devedesetih godina pokušala vojnom silom realizirati Jugoslavenska narodna armija.

Kako bi prikrila zaokret u političkom procesu, ali i opravdala vođenje države novim kursom, trećejanuarska je vlast, poput svih totalitarnih i revolucionarnih pokreta, nastojala novom hagiografijom te promjenom kalendara realizirati ono što nije ratom uspjelo velikosrpskoj agresiji. Tako je iz naziva Sabora izbrisan njegov državni pridjevak, a Dan državnosti, koji se tijekom desetljeća borbe za hrvatsku državnu nezavisnost, svake godine, tradicionalno obilježavao 30. svibnja, preko noći je ukinut i razdijeljen na dvije svetkovine, a jedna od njih se 8. listopada obilježava kao Dan neovisnosti. Iz neformalnih krugova, koji su stajali iza trećejanuarskoga prevrata ispuštani su u javnost pokusni baloni o tom kako i nacionalni hrvatski grb ne zadovoljava osnovne heraldičke zakone pa bi zato i kockasti štit trebalo redizajnirati. Slična je kampanja potaknuta i protiv državne himne, koja navodno nije izražavala duh modernističke Hrvatske pa ju je zbog toga trebalo zamijeniti.

Nove mjesne vlasti po gradovima počele su iz naziva gradskih ulica brisati velikane hrvatske kulture, a spomen ploče nekim književnicima i nacionalnim junacima „bagerisane" su u mandatu Račanova nasljednika Ive Sanadera. Danas su nam na naplatu došli rezultati takve politike. U raskoljenoj Hrvatskoj tako se na jednoj strani nalaze korumpirani vrhovi vlasti, koji ne stvaraju političke odluke u interesu naroda koji ih je izabrao, nego, nažalost, u interesu različitih međunarodnih novčarskih i političkih središta, a nasuprot njima ostaje osiromašeni narod te prezadužena i financijski ucijenjena država, kojima je od nezavisnosti ostao tek blagdan što ga zahvaljujući Račanovu „škrabalu" obilježavamo 8. listopada. Koliko je novi kalendar prikrivao stvarnu političku misiju trećejanuarskih režima najbolje pokazuje dokument Ravnateljstva policije od 7. veljače 2003. godine, koji svjedoči kako je Ivica Račan sa svojim suradnicima predao policijsko-obavještajni rad u ruke britanske obavještajne službe.

Račanova predaja unutarnjih poslova i nacionalne sigurnosti Britancima, kao i Mesićeva isporuka transkripata iz Ureda predsjednika prve su velike korupcionaške, ali i veleizdajničke afere, iz kojih se kasnije razvila cjelokupna hobotnica koja danas guši hrvatski narod. Iz prve, odnosno Račanove, koja se pokrivala novim kalendarom raširila se znatnim dijelom financijska, a iz Mesićeve financijsko-politička. Kad bi se samo prelistale novine iz spomenuta razdoblja, lako bi se utvrdilo kako su u javnosti te korupcije svojom potporom javno pokrivali „domaći" mediji. Iz toga su začeća svi akteri, naravno osim hrvatskoga naroda i države, znatno profitirali. Mediji su preko noći prešli u ruke stranih korporacija iili uprava, Mesić je i nakon istjeka predsjedničkoga mandata najzaštićenija osoba u Hrvatskoj pa mu za života, ni državno odvjetništvo ni sud ne mogu ništa, a Račan je svoju tajnu odnio u grob. Potkupljivost i korupcija pretvorile su hrvatsku politiku u nižerazrednu sluškinju, koja se već sad javno, kao na primjer ljetos u Srbu na četničkim piknicima klanja proslavi masovnih pokolja hrvatskoga naroda.

Jednako tako hrvatska politika, odnosno Vlada financira srbočetničko glasilo „Novosti", u kojem se hrvatski obrambeni rat protiv velikosrpske agresije interpretira kao vampirsko isisavanje srpske krvi, a isti je list, dakle onaj kojeg plaćaju svojim novcima ionako osiromašeni Hrvati, upravo objavio provokativnu naslovnu stranicu, u kojoj je nesretni(?) pad dvaju hrvatskih zrakoplova zlurado usporedio s rušenjem zrakoplova JNA, koji su tijekom srpske agresije bombardirali potpuno nezaštićeni Šibenik. Korupcija u politici i medijima, kao i ona u gospodarstvu, nije samo osiromašila Hrvate, nego ih je pretvorila u potpuno pasivne promatrače vlastita usuda. Ni reakcije na velikosrpske političke provokacije koje se tiskaju u Zagrebu nisu usporedive čak s onima iz 1903. kad su onodobne Novosti, odnosno Srbobran objavio istovjetnu poruku Hrvatima – Do istrage naše ili vaše! Do tad pak, Hrvati mirno spavajte! Sretan vam Dan nezavisnosti!

Mate Kovačević
Hrvatsko slovo