„Deca komunizma"

Sudeći po medijsko-političkim reakcijama, koje redovito uslijede nakon crkvenih upozorenja o tom kako komunistički duh u Hrvatskoj narušava njezin demokratski sustav, moglo bi se lako zaključiti da je Lijepa Naša, za razliku od većine država iza nekadašnje željezne zavjese, doista jedina preostala zemlja u rukama bivših komunista. Ako je državna moć usredotočena u rukama zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, onda valja podsjetiti kako su hrvatski šefovi odreda bivši komunisti ili pripadnici nekadašnjih jugokomunističkih upravljačkih struktura: predsjednik države Ivo Josipović bivša je omladinska komunistička uzdanica s Pravnoga fakulteta, predsjednik Sabora Luka Bebić donedavno se javno hvastao kako je čak i Franju Tuđmana podupirao samo zato što je ovaj bio partizanski general, za predsjednicu Vlade Jadranku Kosor, koja skriva biografske podatke iz razdoblja od 1972. do 1991. mnogi tvrde kako je također bila „dete komunizma", kao i predsjednik Vrhovnoga suda Branko Hrvatin, čiji je „tatek" navodno bio jedan od članova partijskoga Komiteta.

Kako u Hrvatskoj, za razliku od nekih drugih zemalja bivšega komunističkog sustava, nikad nije bio zabranjen javni rad bivšim komunistima, ljudi su se, dakle, bez obzira na svoje ranije političke angažmane, mogli zakonito uključivati u rad svih političkih stranaka, kao i u ostale ustanove državne uprave. Kao što su se ovi, premda je to presedan u gotovo cjelokupnoj državnopravnoj tradiciji zapadne uljudbe, unatoč promjeni države pa i političkoga sustava, legalno uključivali u javni rad nove države, po čijim je još uvijek važećim zakonima dopušteno i onima, koju su se tijekom polustoljetne „diktature proletarijata" i u njezino ime okupacije hrvatskih zemalja, borili protiv toga jugokomunističkoga jednoumlja dopušteno javno govoriti o politici koju u njoj vode „deca komunizma". Pokušaj dijela medija da ušutkaju pisanje glavnoga urednika katoličkoga tjednika Glasa Koncila, Ivana Miklenića, samo potvrđuje činjenicu kako bivši komunisti, uglavnom oni jugoslavenske političke orijentacije, kad se dočepaju vlasti još uvijek teško dijalogom mijenjaju svoj mentalni diktatorski politički sklop.

Jedan zagrebački dnevnik, čiji je inače osnivač i suvlasnik nekadašnji komunistički ideolog verbalnoga delikta, u broju posvećenu napadaju na Miklenićev komentar, ponajprije je iz pera komentatora-prevaranta (poznat po lažnom intervjuu s nekadašnjim premijerom I. Sanaderom) Katoličku Crkvu, koja se tradicionalno zaleže za društvo različitosti, proglasio komunističkom ćelijom, a bivše nositelje jugokomunističkoga represivnoga aparata, kao što su generali JNA Anton Tus i Petar Stipetić te Josip Manolić utemeljiteljima demokratske Republike Hrvatske. Ovdje nas ne zanimaju stajališta jednoga notornog lašca nego logika obračuna s demokratskim snagama, koje su se pola stoljeća, na ovaj ili onaj način, borile protiv zločinačkoga komunističkoga sustava, čiji je zloduh bio utjelovljivan ponajprije u policijskim i vojnim aparatčicima. Danas više nije nepoznato kako se strategija bivšega jugooficira A. Tusa, čak i na „obraćeničkoj" dužnosti glavara Glavnoga stožera Hrvatske vojske, temeljila na prevlasti vojne sile nad politikom, što je inače nezamislivo u demokratskim civilizacijama, a moglo je biti kobno za stvaranje hrvatske države. Naime, vojni pothvati što ih je pokušavao realizirati, temeljili su se na iskustvu doktrine masovne krvi, kojom je 50 godina, u strahu, umjetno održavana bivša Jugoslavija.

Primjerice, ponajbolji analitičar Domovinskoga rata, admiral Domazet smatra kako je Tusov vojnički drug, general Petar Stipetić odgovoran za nekoliko važnih hrvatskih poraza, kojima se forsiranjem pojedinih rijeka nikad nije uspio osloboditi djelić okupirana teritorija, nu u tim složenim vojnim pothvatima, osim vanjskopolitičke kompromitacije hrvatske politike, redovito su nepotrebno ginuli mnogi hrvatski vojnici. Tako je bilo u forsiranju rijeke Kupe 1991. za čije je pojedinosti i poteškoće oko prijelaza rijeke znao Stipetić, nu nije se oglasio pa je uz veliki broj poginulih i nestalih hrvatskih vojnika u srpskim rukama ostala i znatna količina hrvatskoga naoružanja. Neuspješno i neučinkovito forsiranje Save, koje je Stipetiću kao šefu đakovačkoga zbornog područja za obranu Posavine bilo u djelokrugu, rezultiralo je, između ostaloga, tragičnim padom Posavine i trajnim iseljenjem Posavljaka. Forsiranje pak rijeke Une, u ljeto 1995., kojim se na hrvatske olujne pobjede pokušalo natovariti sjenu poraza također je izašlo ispod Stipetićeva šinjela.

Promicati danas vrijednosti naslijeđene od JNA ili pak represivna jugokomunističkoga policijsko-političkog aparata, koji je, uz ino, odgovoran i za smrt gotovo stotinjak hrvatskih političkih emigranata, može samo nastran politički „um", čiju ideologiju kao politički komentatori još uvijek štite nekadašnji progonitelji Katoličke Crkve ili svakoga izricanja slobode javne riječi iz doba jednoumlja. Nu, kamo nas je odvela pritajena „komunistička" politika posvjedočio je ovih dana u jednom od listova već spomenuta suvlasnika, tvorac tzv. Jugosfere - britanski stručnjak za Jugoistočnu Europu Tim Judah. On kategorički tvrdi, kako je, unatoč poricanju hrvatskih upravljača, Republika Hrvatska ponovno ušla u neku vrstu nove Jugoslavije.

Mate Kovačević
Hrvatsko slovo

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 A čujte g.Kovačeviću... — MIJO F 2010-08-20 19:04

...jedan od najbližih Tuđmanovih suradnika nama u gradskoj organizaciji, sad tog kako zovu "kradezeja",a onda HDZ-ea pokreta za hrvatsku državu...nam je rekao da vrhovni zapovjednik dr F.Tuđman zna da je u ZNG-e i poslije HV ubačeno cca 2000 "podoficira i oficira JNA"...od 4-5% se procjenjuje da im se našao trag,neki su "nestali" na lokalnoj razini.Mi smo pitali zašto se to dozvoli,a I.P. nam je rekao zbog nedostatka vojnog kadra,stratega ratovanja(a danas se zna da su to gluposti) i da su u HV-ci svi odreda potpisali(kao i u policiji)odanos t RH..pa se neko pametno potpitanje baš nije moglo niti postaviti.Za neke likvidacije na lokalnoj razini znamo i danas se sve pripisuje vrhu hijerahije napr.Glavašu(na stranu što nema sluha za politiku)..prem da se "gore" o tome nije imalo pojma osim kulorska nagađanja.Posli je se saznalo da Špegelj u toj izdaji prednjači kad je nagovarao F.T da "rukne" na zapadnu Slavoniju,a za to nije bilo uopće vrijeme,a vrijeme je bilo tek dobrih tri godine poslije(bljesak ).Tus je profesionalac(a vjerujem da nije niti znao da je Hrvat) i takvih u "ratovima" u J.Americi imate koliko hoćete izvan J.A.,ali Špegelj to je bilo istinsko kukavičje jaje i Franjo ga je brzo pročitao i obesčastio ga,kao njegovih štovatelja Mesića,Manolića i onog galamđiju Boljkovca..neda o Bog nekih ozbiljnijih nereda! MFP!

Prijavi Administratoru

#2 Političari glumci — Branimir Lukšić 2010-08-21 08:56

Novo-stari soj političara glumaca šepiri se danas Hrvatskom. Otvoreno društvo zahtijeva, da društvene promjene iznad stanovite veličine uključuju i promjenu političara, jer ranije političko osoblje ostaje vezano za dotadašnji mentalni sklop.Otvoreno društvo, stoga, podrazumijeva, da se pristaše ranije vlasti mogu ukloniti mirnim putem, i da ih zamijene ljudi drukčijeg mentaliteta (Popper). Primijenjeno na današnju političku pozornicu u Hrvatskoj to zači slijedeće. Ako je netko kroz velik dio svojaga života bio uvjereni komunist pa se razočarao u toj ideologiji, on danas vrlo vjerojatno ne vjeruje ni u bilo koju drugu ideologiju. On je vrlo vjerojatno postao cinik, koji ne vjeruje ni u načela demokracije. Naravno, taj svoj cinizam on skriva kao zmija noge pod zvučnim demokratskim frazama. Jer psihološki je teško prigrliti iz uvjerenja nove ideale onome, tko se razočarao u ideale svoje mladosti. Prva ljubav je najtrajnija, a možda i jedino autentična, ljubav. Ako je pak netko i ranije u komunizmu bio samo politički karijerist bez vjere u komunističku ideologiju, on ostaje i danas politički karijerist. I u jednom, i u drugom slučaju takav bivši komunist nije danas usvojio demokratske ideale. Njemu je glavno biti na čelu radi vlasti, imetka i društvenog položaja. Takav bivši komunist predstavlja danas u hrvatskoj politici spoj totalitarne svijesti i sluganstva globalističkoj internacionali. On je loš političar, ali obično izvrstan glumac.

Prijavi Administratoru

#3 domazet — Guest 2010-08-21 17:39

Složio sam vojni rok u jugoslavenskoj ratnoj mornarici, bio sam smjšten u Boki. Gospodin domazet me je osobno napao jer sam izašao vani u levis trapericama jer propagiram time kapitalizam, svi koji smo tada bili dolje, gledali smo na njega kao na ortodoksnu komunjaru! Sad priča neke druge priče, nije on od onih kako vitar puše!

Prijavi Administratoru

#4 političari=dema gogi — Guest 2010-08-21 18:41

slažem se sa svim što je profesor Lukšić izrekao,,baš je dao izvrsan prikaz tj. skenirao i razotkrio ih je psihološki..

čovjek više ne zna kome bi vjerovao od ovih prikaza koje se vrte kao pokvarena gramofonska ploča po medijskom i političkom prostoru lijepe naše već desetljećima,,

ne želim ih više gledati..i zato ja kažem,,mladi,no vi,neiskvareni ljudi,domoljubi ,vjernici,kakva sam i sama..ili bar ovi s ovog portala,dajte ljudi it´s time to wake up..

Prijavi Administratoru

#5 političari =demagogi-h.p.k . — Guest 2010-08-22 00:26

Komentari su dobri. Činjenica je da ima mladih, sposobnih, politički neiskvarenih, vjernika ali nikako da se takvi okupe u jednu organizaciju ( ilida se pridruže nekoj već postojećoj) i da njihov broj bude jedna kritična masa tako da se njihov glas čuje i počne uvažavati i slušati . Ovako sve ostaje na pojedincima koji su ako nisu timski igrači i ne žele ući u sistem, osuđeni na političku propast, jer se i dalje u Hrvatskoj sve vrti i dalje oko novaca i osobnih interesa. Žalosno je da oni koje je naro izabrao da ga predstavljaju se brino o svom osobnom probitku i blagostanju a taj isti narod neka se sam snađe. Ispada da u Hrvatskoj na političkoj sceni nema poštenih političara. Kada su jedni na vlasti jedini cilj drugima je da se na slijedećim izborima oni dočepaju vlasti i sav trud su usmjerili u tom pravcu i kada osvoje vlast onda im je glavna zadaća u početku vladanja da ocrne ( ili da se još gore izrazim) sav posao prethodne tako da imaju alibi za sve smjene uprava državnih ustanova , poduzeća isl. Nekako se dobije dojam ( nešto sam slično pročitao u jednom komentaru) da se glavne dvije političke opcije nekako dogovorno rotiraju a u javnost plasiraju svoje suprotnosti. čak je moguće da su glavni članovi stranaka članovi istog ili istih udruženja ( masoni ili sl) a sve s ciljem ovladavanja narodima i državama ( konačni cilj je globalizacija i svjetska dominacija što je već u punom tijeku kroz ekonomska , trgovinska, monetarna, vojna i druga udruženja. Na zapadu je već u toku čipiranje ljudi a sve pod izlikom sigurnosti kod obavljanja opasnih zanimanja ( prvo vatrogasci).
Malo sam proširio temu.

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments