Butmirski razgovori

Druga runda butmirskih pregovora i prije svoga službenoga završetka morala je doživjeti neuspjeh, jer paket promjena što su ih Europska unija i Sjedinjene Države ponudile političkim predstavnicima Srba, Hrvata i Bošnjaka-Muslimana u Bosni i Hercegovini tek je potvrdila ionako poznate činjenice o pogledima triju naroda na moguću opstojnost BiH kao cjelovite države. Na međunarodnoj razini novi su butmirski razgovori pokazali kako je europska diplomacija ipak na svojevrstan način izigrala SAD, a prošlotjedni Bildtov posjet Beogradu nije značio samo posredno uvođenje Srbije u pregovore o budućem ustroju BiH, nego je zasigurno pripremio i put za ulazak Rusije na balkansku političku pozornicu.

Posjet ruskoga predsjednika Beogradu, potpisivanje strateških gospodarskih ugovora po kojima Srbija postaje jedno od glavnih europskih plinovodnih čvorišta te ruska financijska injekcija, koja bi trebala pripomoći izgradnju potrebne infrastrukture, otvara put Srbiji da postane središnja balkanska sila, a Rusiji mogućnost da to područje drži pod svojim nadzorom. Ovom šahovskom potezu valja dodati činjenicu kako se Bjelorusija istodobno odlučila vojno povezati s Rusijom te ojačati bokove prema Ukrajini i Poljskoj, što u možebitnom plinskom ratu dodatno učvršćuje stožernu ulogu Moskve. Nakon povratka hrvatskoga ministra Ivana Šimonovića iz Londona, britanska se diplomacija pobrinula za dodatnu pacifikaciju Hrvatske, koja se sad, umjesto pitanjem položaja Hrvata u BiH, mora baviti uhićenjima pripadnika 7. gardijske brigade za navodno počinjene zločine u oslobađanju BiH. Američki položaj u ovom dijelu svijeta dodatno je uzdrman nesuvislom politikom predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, koji Hrvatsku, inače članicu NATO saveza, vodi u društvo nedemokratskih zemalja i protivnika američke politike.

Nedoraslost ostale političke elite državničkim poslovima moglo bi skupo stajati samu hrvatsku državu, a Sjedinjene Države potpuno potisnuti iz njima strateški vrlo zanimljiva područja. Za uspostavu međunarodne ravnoteže u području, očito je potrebno revitalizirati Republiku Hrvatsku, a prema Hrvatima u BiH povesti znatno tankoćutniju politiku, koja bi im doista ustavnim rješenjima mogla zajamčiti jednakopravnost sa Srbima i Bošnjacima, a što na središnjoj razini vlasti podrazumijeva uspostavu hrvatskoga entiteta u BiH. Već su butmirske reakcije predstavnika Srba, Hrvata i Bošnjaka-Muslimana pokazale kako je nametnutim rješenjima nemoguće na životu održavati jednu državu. Dodik je, na primjer, nezadovoljan američko-europskim prijedlozima napustio Butmir i otišao u Beograd na sastanak sa srpskim i ruskim dužnosnicima. Muslimanski član predsjedništva BiH Haris Silajdžić imao je vrlo oštre zamjerke na politiku američkoga veleposlanika Charlesa Englisha, što je, uza sve druge nedostatke, samo pokazatelj da se politika Washingtona teško može oslanjati na savezništvo s Bošnjacima, koji na BiH gledaju kao na isključivo muslimanski prostor. Ako je ta država uopće moguća, onda ona može opstati samo kao federacija jednakopravnih naroda, a Hrvati u njoj, kao i Republika Hrvatska prirodni su i strateški saveznik Sjedinjenim Državama.

Mate Kovačević
Hrvatsko slovo

{mxc}