Američki potez

Napokon je prekinuta šutnja o masovnim zločinima počinjenim tijekom rata nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Dosadašnje prešućivanje zločina nad Hrvatima uglavnom su remetila pojedinačna izvješća o skupnom stradanju Hrvata i Bošnjaka, a obično su se koristila za pisanje optužnica okrivljenim Srbima. Iz takvih se formulacija nerijetko sugerirao i zaključak kako su Bošnjaci i Hrvati bili ratni saveznici sve dok nije došlo do tzv. dogovora o podjeli Bosne, između Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu. Za realizaciju tog navodna plana već su petnaest godina optuženi hercegovački Hrvati. Te su predrasude, kao dio političkoga plana i programa, postale i svojevrsna dogmatska polazišta haaških optužnica protiv hrvatskih političkih dužnosnika i vojnih časnika. Nedavno uhićenja skupine muslimanskih boraca ne otkriva samo mračnu stranu bošnjačkoga rata protiv Hrvata nego i zakulisne igre Haaškoga tužiteljstva, koje je sve do sada prešućivalo, a moglo bi se, upravo zato zaključiti, kako je čak i podupiralo masovno uništenje hrvatskoga naroda u BiH. No činjenica da je zbog ratnih zločina u selu Trusini kod Konjica, u Sjedinjenim Državama uhićeno dvoje bivših pripadnika muslimanske postrojbe Zulfikar - Rasema Handanović, zvana Zolja i Edin Džeko – otvorit će pitanje bošnjačko-muslimanskih zločina počinjenih nad hrvatskim civilima. Zato su u BiH istodobno uhićeni Nedžad Hodžić, Mensur Memić, Dževad Salčina i Senad Hakalović odgovorni za 19 ubijenih Hrvata, među kojima je bilo jedno dvogodišnje te jedno četverogodišnje dijete. Tužiteljstvo ih tereti da su 1993. počinili zločin protiv čovječnosti, a u pretresu stana bivšeg zapovjednika Armije BiH Sefera Halilovića pronađena je i oduzeta znatna količina optužujućega materijala. Ozbiljnost cijelom pothvatu daje i činjenica kako je Haaški sud još 2005. godine oslobodio Sefera Halilovića bilo kakve odgovornosti za ovaj ratni zločin počinjen nad Hrvatima.

U ovom činu američke administracije mogu se iščitati dvije jasno prepoznatljive političke poruke. Prva je očito upućena nesposobnoj europskoj politici, koja se zbog sukoba interesa vodećih zemalja EU očito nije u stanju nositi s teškim bosansko-hercegovačkim problemima. Druga je poruka jasno upućena bošnjačko-muslimanskim i hrvatskim političarima kako je došlo vrijeme da se napokon i u Federaciji riješi hrvatsko pitanje. Naime, Hrvati su po međunarodnim ugovorima jednakopravan narod, a zbog neriješena teritorijalnog statusa i političke majorizacije u parlamentu, svedeni su na skupinu, koja ima manje kulturnih i političkih prava od bilo koje manjine u civiliziranim društvima. Strah od gubitka hegemonističkoga položaja u Federaciji te moguće podizanje optužnice radi zapovjedne odgovornosti u planiranju zločina i istrjebljenju Hrvata iz doline Neretve potaknuli su bivšega zapovjednika Armije BiH Sefera Halilovića na histerične reakcije u javnosti, kojima pokušava optužiti Amerikance za početak širih progona Bošnjaka. Na novonastalo stanje ratnom prijetnjom je reagirao čak i filmski redatelj Danis Tanović. On pak tvrdi kako novonastale okolnosti vode prema izbijanju rata. Podupirući bošnjačko stajalište glede vlasništva nad državnom, odnosno bivšom društvenom imovinom, u zaoštravanje političkoga stanja uključio se i predstavnik visokoga ureda međunarodne zajednice Valentin Inzko, koji je uporabio tzv. bonnske ovlasti i nametnuo odluke, koje su očito neprihvatljive Republici Srpskoj.

Sve snažniji sukob unitarističkih tendencija koje zagovara bošnjačka strana i koncepta triju federalnih jedinica bliskih podjednako Srbima, Hrvatima i razboritim bošnjačkim političarima na kraju bi doista mogao završiti raspadom moguće zajedničke zajednice triju jednakopravnih naroda.

Mate Kovačević
Hrvatsko slovo

{mxc}