Glasovi BiH Hrvata

Predsjednički izbori u Hrvatskoj imaju posebno značenje za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Ponajprije, znatan dio hercegbosanskih Hrvata državljani su i Republike Hrvatske, pa će svojim glasovima djelomice odlučivati i o izboru budućega hrvatskog predsjednika. Osim toga, hrvatski predsjednik pozamašno utječe na vanjsku politiku svoje države, a zbog bliskoga okruženja i na stabilnost Bosne i Hercegovine, kao i na položaj, odnosno sudbinu hrvatskoga naroda u njoj. Zahvaljujući takvom ustavnom položaju, politika s Pantovčaka je zadnjih desetak godina uspjela gurnuti hercegbosanske Hrvate u podređeni položaj, a Bosnu i Hercegovinu definitivno podijeliti na srpski i muslimanski dio. Nakon deset godina svojevrsne predsjedničke diktature hrvatski je narod u prigodi da se napokon otarasi jedne rigidne i protunaravne politike, kojoj je očito nestanak Hrvata u BiH bio strateški cilj.

Na političkoj pozornici pojavili su se novi predsjednički kandidati, a pojedina središta moći, zbog kontinuiteta i zaštite već stečenih probitaka, u medijskim projekcijama stvaraju preduvjete kako bi na Pantovčak instalirali klona sadašnjega predsjednika, kojeg i narod sve više prepoznaje kao krivokletnika. Tako su bivši komunisti između nekoliko kandidata izabrali Ivu Josipovića, koji je zbog slična odnosa prema Haaškom sudu možda ponajviše blizak Stjepanu Mesiću. Dok je Mesićeve političke ambicije znatnim dijelom hranila mržnja, stručnjaci za političku psihologiju kod Josipovića posebno ističu nedostatak emocija koji se kod političara s velikim ovlastima vrlo često zna pretvoriti u bešćutnost. Možda je, na sreću, upravo jedna takva karakterna crta nedostajala samom Mesiću da svojom desetgodišnjom diktaturom dokrajči velebno djelo hrvatskoga naroda u borbi za slobodu i nezavisnost. Unatoč glazbenim sposobnostima, Josipović je tipični birokrat pa bi vjerojatno, osim njemu samu, eventualnoj publici i njegova glazba mogla biti dosadna.

U političkom smislu Josipović samo je jedan od mnogih bruxelleskih poslušnika, koji se mogu pronaći u svim hrvatskim strankama. Ako budu gledali na budućnost svoje djece iskrenim hrvatskim biračima u srcu ne može ležati jedna takva podanička politika. Ekstremniju inačicu Josipovićeve politike predstavlja šefica HNS-a Vesna Pusić, inače Mesićeva stranačka drugarica. Osim u nekim dijelovima sjeverozapadne Hrvatske gospođa Pusić nema brojnijih pristaša. Zato bi se svaki znatniji uspjeh zacijelo bio čudo, a mnogi bi ga pripisali ionako sumnjivom načinu zbrajanja izbornih glasova.

Za sada istaknut kandidat HDZ-a Andrija Hebrang zacijelo je najbolje što je opstalo u toj stranci zadnjih desetak godina. Njegov pak golemi nedostatak jest pokušaj da političke pozicije koje je koliko toliko zastupao, u zadnje vrijeme usmjeri na Mesićevu kolotečinu. Izjave u kojima tvrdi kako bi budući hrvatski predsjednik trebao biti antifašist, nisu samo smiješne nego, nažalost, podsjećaju na vrlo mučna i olovna vremena, u kojima je i sam HDZ-ov kandidat, zahvaljujući upravo tim antifašistima, ostao bez oca. Hrvatskoj zato ne treba ni fašist ni antifašist nego predsjednik demokrat, koji ima istančan osjećaj za vlastiti narod kao i položaj svoje zemlje u međunarodnom zajednici neovisnih država.

Drugi Hebrangov nedostatak, koji je posebno imao odjeka među Hrvatima u BiH, mesićevska je poruka kako je hercegbosanskim Hrvatima glavni grad Sarajevo, koje su, inače muslimani etnički gotovo očistili od Hrvata. Takva politika iz Zagreba zacijelo ne može imati svojih pristaša među hercegbosanskim Hrvatima.

Među predsjedničkim kandidatima koji jasno vide budućnosti hrvatske države posebno se svojim stajalištima ističe nestranački kandidat dr. Miroslav Tuđman, čovjek koji poznaje pitanja nacionalne sigurnosti, a u vanjskoj politici najavljuje zaokret od dosadašnjega podaničkog sklopa u ponosnu politiku suverene države.

Dr. Miroslav Tuđman se, a o tom su izvješćivali različiti bosanskohercegovački mediji, jedini od hrvatskih predsjedničkih kandidata jasno očitovao o ustavnom uređenju BiH i hrvatskoj jednakopravnosti, koja se, kako smatra može uspostaviti jedino teritorijalnom autonomijom unutar zemlje. Upravo će o tim pitanjima hrvatski birači u BiH na izborima za predsjednika RH posebno voditi računa.

Mate Kovačević
Hrvatsko slovo