Hrvati nesigurni

Međunarodni upravitelj BiH Miroslav Lajčak u svom je izvješću Vijeću sigurnosti ocijenio kako je zadnjih mjeseci u njegovoj zemlji pojačana nacionalistička retorika svih strana postala normom te da su zabilježeni brojni izazovi Daytonskom mirovnom sporazumu, državi BiH i Republici Srpskoj. Osim uopćenih ocjena Lajčak je prigovorio kampanji srpskih političara, koju vode protiv njegova Visokoga ureda, te retorici koja dovodi u pitanje postojanje države Bosne i Hercegovine. Zbog promicanja svoga, kako je naglasio, privatnoga političkog programa, Lajčak je prozvao i muslimanskoga člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića, ocijenivši kako ured i međunarodne forume koristi da bi u pitanje doveo postojanje Republike Srpske. Lajčak u svom izvješću nigdje poimence ne spominje problem Hrvata, premda su oni najnezaštićenija kategorija stanovništva u njegovoj zemlji, pa se s pravom valja upitati je li i Lajčak priznao dvonacionalnu podjelu zemlje u kojoj su preko noći, zahvaljujući njegovim prethodnicima W. Petritschu i P. Ashdownu Hrvati zbrisani s lica zemlje.

Naime, spomenuti upravitelji prvi su srušili temeljne daytonske mehanizme za zaštitu nacionalnih interesa, čime su županije unutar Federacije podređene centraliziranoj muslimanskoj upravi iz Sarajeva, a hrvatski grad Mostar pretvoren u poduzeće mješovite uprave, koja ni jednu odluku ne može donijeti bez konsenzusa. Promjenom izbornoga zakona omogućili su muslimanskoj strani da na jednim izborima bira svoja dva predstavnika u zajedničko predsjedništvo, čime nisu iz političkoga života isključili samo Hrvate nego u tom zajedničkom Predsjedništvu srpskoga predstavnika pretvorili u manjinu. Nije to samo marginaliziralo Hrvate u Federaciji nego su uz pomoć nadglasavanja za sarajevske muslimane stvoreni preduvjeti da goleme količine novca iz federalnoga proračuna usmjeravaju isključivo u svoje muslimanske županije. Pljačka takvih razmjera nije zapamćena još od osmanskih vremena, pa onda i nije čudno što oštećena hrvatska strana pokušava pronaći prostor za samostalnije političko i gospodarsko djelovanje.

Istup predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića pred Vijećem sigurnosti čija su stajališta zbog napadaja na Republiku Srpsku istovjetna politici Harisa Silajdžića, Lajčak je zasigurno doživio kao antidaytonsko ponašanje. Uporaba mjesta predsjedavajućega Vijeća sigurnosti kao tribine za očitovanje vlastita animoziteta prema Srbima i Hrvatima u susjednoj zemlji, nije štetu nanijela samo pokušajima predstavnika triju naroda da se dogovore oko budućega ustavnog ustroja Bosne i Hercegovine, nego je urušila i međunarodni ugled Hrvatske koja svjetsku političku pozornicu koristi za međusobna stranačka prepucavanja. U političkom pak smislu Mesićeva potpora Silajdžićevu unitarizmu zapravo je vjetar u leđa neupitnom postojanju Republike Srpske kao i politici pretvaranja Federacije u muslimanski entitet. Na krilima takvih poruka muslimanska je strana dobila potporu za svoju ratnu politiku, kad je nemogućnost da se obrani od srpske dominacije pretvorila u zaposjedanje hrvatskih područja i progon hrvatskoga naroda iz zaposjednutih mjesta.

U mirnodopskom razdoblju to se ratno načelo pretvorilo u osporavanje postojanja Hrvata te njihovo političko, kulturno i demografsko potiskivanje iz Bosne i Hercegovine. Lajčakovo pak izvješće dovoljan je pokazatelj promašenih nastojanja međunarodne zajednice koja pritiscima pokušava provesti politiku utemeljenu na nepravdi i samovolji. Neuspjeh takve politike zapravo je dugoročno projektiranje krize koja bi trebala u stalnoj neizvjesnosti držati susjedne zemlje, a poglavito one čiji znatni dijelovi naroda prisilno žive u neželjenoj zajednici nejednakopravnih naroda. Zato i jest potpuno razumljiva odbojnost Srba i Hrvata prema Bosni i Hercegovini, koju im protiv njihovih želja nameću stranci. Kao demokrat Lajčak je trebao pred Vijećem sigurnosti otvoriti pitanje opstanka BiH kao suverene države jer - da bi mogla funkcionirati - u njoj trebaju biti zadovoljeni interesi sva tri njezina konstitutivna naroda. Ovako se samo pojačavaju međusobne frustracije, a Silajdžićeve i Mesićeve militantne izjave dodatno potiču raspad ionako nepostojeće države.

Mate Kovačević
Hrvatsko slovo