Muke po rodoslovlju

Kako bi valjda prikrili dugoročnu strategiju u nastupanju prema Zapadu, o kojoj je govorio i Richard Hollbroke, bijela ili bosanska Al'Qaida trenutačno je promijenila taktiku, pa se, kako bi osigurala sigurno zaleđe, usredotočila na različite tehnike rata protiv hercegbosanskih Hrvata. Cilj joj nije samo potisnuti Hrvate iz područja današnje Federacije, nego kao svojevrsna informatička mreža, u ratu za povijest i kulturno naslijeđe, iz kolektivnoga pamćenja vlastite vjerske skupine potisnuti sjećanje na kršćansko podrijetlo. S obzirom na integraciju, stvaranje vlastite nacije i kulturološku razlikovnost, spomenuti bi postupci mogli imati opravdanje tek kad se ne bi odnosili i na gotovo potpuno nijekanje hrvatskoga naroda i njegove povijesti u toj zemlji.

Nedavna izradba i promocija rodoslova srednjovjekovne dinastije Kotromanića, trebala je tako, kao dokument bosanske državnosti, čiji su navodno izravni sljedbenici današnji bosanski muslimani, poslužiti brisanju povijesne nazočnosti Hrvata u njihovim zemljama Bosni i Humu. Kao potporu takvoj teoriji, u javnosti se sa zanatlijom Enverom Imamovićem ukazivao i fratar Luka Markešić. Izgleda da je trgovcima bila velika nevolja kako današnjem Muji i Hasi objasniti da su im pretke Stipana, Tomaša, Katarinu ili Hrvoja pobili Osmanlije. Još je teže bilo objasniti da su im bosansku državnu samostalnost, staru navodno sedam stoljeća, od njih samih i Osmanlija branili upravo predci ostatka ostataka hercegbosanskih Hrvata. Budući da su im to isto objašnjavali i nekadašnji hrvatski nacionalisti, u glavama svetih ratnika, morao je nastati kaos, uobličen vjerojatno u neku vrst pitanja – zašto smo se onda borili protiv ustaša?

Nu kako je zapelo premošćivanje povijesti glede islamizacije i čuvanja navodne državnosti, muslimanski su se stratezi ubrzo vratili u sadašnjost, pa su zahtjev hrvatskih zastupnika za osnivanjem radiotelevizijskoga kanala na hrvatskom jeziku proglasili ugrožavanjem vitalnoga interesa bošnjačkoga odnosno muslimanskog naroda. Zašto je pak ugrožen vitalni bošnjački interes, objasnio je u srpskim banjalučkim novinama stanoviti Sead Feathagić. On naime tvrdi kako hrvatski čelnici inzistiraju na otvaranju kanala, ne zato što su im ugroženi hrvatski jezik, povijest i nacionalno biće, nego jednostavno da hrvatski političari imaju dostupan mikrofon, preko kojeg će svom hrvatskom narodu propisivati što i kako treba misliti. Ovo je doista točna interpretacija muslimanske politike prema Hrvatima, koja im nastoji uskratiti čak i izborno pravo, kao što je to svojedobno učinio Wolfagng Petritch, kad je nametnuo zakon da Hrvatima u predsjedništvo BiH, njihova predstavnika, biraju muslimani. Ne služe li za to valjda i dva muslimanska televizijska kanala?

Kako je to samo dio šire politike etničkoga čišćenja, najprije hrvatskoga imena, a potom i fizičkoga istrjebljenja, pokazuje i zadnja odluka ministra prosvjete, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije Esada Dželilović, koji zbog navodne neusklađenosti statuta škole s federalnim propisima, ne samo da nije isplatio plaće prosvjetnim djelatnicima škole koja radi po hrvatskom programu u Stocu, nego se tijekom posjeta gradu sastao samo s ravnateljima muslimanskih škola. Upravo zbog muslimanskoga programa za uništavanje hrvatskoga bića u Bosni i Hercegovini, hrvatski političari, ako žele zaštiti vlastiti narod od nestanka, dužni su se svim silama, uz naravno prijateljsku pomoć međunarodne politike, boriti za njegovu teritorijalnu autonomiju – bilo da je riječ o novom entitetu ili republici.

Mate Kovačević
Hrvatsko slovo