Rogovi u vreći

Tražiti od tri konstitutivna naroda, koja su nasilno zatvorena u zajedničku državu još i zajednički identitet, nije se usudio ni jedan Lenjin, pa je inače razboriti Busek, glede identiteta, stvorio potpuno nerazborit zaključak I političke koncepcije oko ustavnoga uređenja BiH gotovo su međusobno potpuno isključive baš kao i različiti interesi međunarodnih gremija, kojima pripada i sam Busek U izjavi bivšega koordinatora Pakta za stabilnost Erharda Buseka, koji je nakon višegodišnje balkanske Odiseje napokon zaključio kako je zbog unutarnje integracije Bosna i Hercegovina najveći problem na Balkanu, odčitava se poznavanje problema, koje očito nije u stanju riješiti cijela Europska unija.

Busek je također ocijenio kako se iz te zemlje iseljava mnogo stanovništva, kako gospodarstvo malo toga pokreće; a kako ne postoji ni zajednički identitet, BiH bi dugoročno mogla postati i problem europskih integracija. Pravilno uočeni problemi tek su posljedice politike, koju više od jednoga desetljeća tamošnjim narodima nameće upravo EU. Busek nažalost nije specificirao pitanje iseljavanja koje je, kad su u pitanju Hrvati, potaknuto prijeratnim i ratnim progonom te poratnim smicalicama oko sprječavanja povratka u područja kojima dominiraju muslimani.

Na stvaranju preduvjeta za iseljavanje Hrvata ponajviše je radio njemački diplomat Hans Koschnik i Busekov sunarodnjak, austrijski diplomat Wolfgang Petritsch. Na njihov se rad izravnim progonom Hrvata iz Drvara, Grahova, Glamoča i Stoca nadovezao kao njihov nasljednik, Englez Paddy Ashdown. Kad je u pitanju statičnost gospodarstva, valja ponovno podsjetiti, kako je upravo Austrijanac Petritsch tenkovskim upadom dokraja opljačkao Hercegovačku banku, na kojoj je počivalo svekoliko gospodarstvo hrvatskoga naroda u BiH, koji je tada, uz ostalo, bio glavni nositelj poratne obnove i razvoja.

S obzirom na činjenicu da srpski narod ima svoj entitet, uzroke tamošnjega iseljavanja, ako ono uopće i postoji kao problem, treba tražiti u općim trendovima koji su ionako karakteristični za tzv. tranzicijske zemlje. Ulazak pak engleskoga i ruskog kapitala oživjeli su Republiku Srpsku iz poratnoga zamora, pa je ona očito u ovom trenutku bolji dio BiH. U odnosu na druga dva naroda, jedino je rastao postotak muslimanskoga stanovništva u BiH, pa ako se tijekom rata i odselio jedan dio pučanstva, u poratnom razdoblju, najveći ih se broj vratio svojim domovima ili na područja Federacije, koje funkcionira kao muslimanski entitet. Hegemonistička pak politika Sarajeva, koja smatra kako u svojim rukama na području Federacije mora držati najprofitabilnije tvrtke, nije samo, naslanjajući se na Petritsch-Ashdownovu politiku, dokrajčila gospodarsku podlogu hrvatskoga naroda, nego je svojom nesposobnošću, nakon preuzimanja uništila i ono malo vrijednoga što su donosile tvrtke prije njihova preuzimanja.

Tražiti od tri konstitutivna naroda, koja su nasilno zatvorena u zajedničku državu još i zajednički identitet, nije se usudio ni jedan Lenjin, koji je vjerovao u besklasno društvo i odumiranje nacija i država, pa je inače razboriti Busek, glede identiteta, stvorio potpuno nerazborit zaključak. Svaki od tri tamošnja naroda imaju svoje posebno izgrađene kulture, pripadaju različitim vjerama te posjeduju svijest o vlastitoj nacionalnoj pripadnosti, a u međunarodnim razmjerima predstavljaju još i tri različite svjetske civilizacije. Pogledi na jezik triju tamošnjih naroda, koji se iz perspektive europskih političkih prijestolnica čine istovjetnim, jednaki su pogledima djece na jezike dalekoistočnih naroda, kojima su isto tako jednaki mandarinski, japanski i korejski govori.

Političke pak koncepcije oko ustavnoga uređenja BiH gotovo su međusobno potpuno isključive, a kreću se od muslimanskoga modela - jedna država, jedan narod, čije bi unutarnje uređenje trebalo provesti na temelju tzv. gospodarskih čimbenika, do sve snažnijih zahtjeva srpskoga naroda da se, zbog straha od gubitka identiteta, izdvoji iz sastava BiH. Za razliku od hrvatskih političara, koji su na površinu isplivali tek nakon drakonskog progona hrvatskih vođa zbog raspisivanja referenduma za Hrvatsku samoupravu, hrvatski bi narod ponajprije zbog biološke ugroženosti u zajednici s muslimanima, najradije svoju sudbinu uokvirio u teritorijalnu autonomiju. Otvaranjem mogućnosti da i tamošnji narodi slobodno izraze svoju političku volju, omogućilo bi najprije stabilnost području, a tamošnjim narodima smanjilo iseljavanje stanovništva i omogućilo određeni prosperitet. Nu, problem bi za provedbu izražene volje tamošnjih naroda ipak trebalo potražiti u različitim interesima međunarodnih gremija, kojima na kraju pripada i sam gospodin Busek.

Mate Kovačević
Hrvatsko slovo