Ne smijete pisati o tomu, žalit ću se predsjedniku

Nedavna saborska rasprava o položaju manjina u Hrvatskoj nije promijenila stereotipe dijela istrijanskih iredentista prema Zagrebu, kao ni još uvijek rudimentarne poglede na gospodarstvo, koji se mogu pronaći u istupima nekih esdepeovskih saborskih zastupnika. Premda predstavnici hrvatskih manjina sudjeluju u sadašnjoj hrvatskoj vlasti, u Zagrebu, uvijek mrzovoljni Damir Kajin, optužio je Hrvate, ni manje ni više, nego da su pod patronatom jednoga dijela vlasti počinili zločine nad pripadnicima srpske manjine. Kao što smo u zadnje vrijeme već navikli na zamjenu teza talijanskih susjeda, o tom kako su za zločine počinjene nad Talijanima poslije 1945. odgovorni Hrvati i hrvatska država, a ne Titovi jugoslavenski boljševici, čijim se političkim nasljeđem koristi Kajin, tako se i u saborskoj raspravi spomenuti zastupnik poslužio talijanskom domišljatošću, pa je valjda, kako bi opravdao jugoslavensku i velikosrpsku agresiju na Republiku Hrvatsku, optužio Hrvate i dio njihove vlasti za navodne zločine protiv Srba.

Gospodarskom pak strategijom pozabavio se Nenad Stazić, koji smatra kako su srpski huligani napali đački dom u Vukovaru, samo zato, što država tamo još nije uložila dovoljno novca za razvoj gospodarstva. Skriva li se iza Stazićeva stajališta svojevrsna poruka hrvatskoj javnosti kako se Srbi ne će agresivno ponašati samo ako im se svakoga mjeseca budu ispunjavale novčane želje? Ne misli valjda Stazić, da upravo zahvaljujući Srbima, osiromašena i razrušena Hrvatska, može kupiti njihovu naklonost, kad to ne polazi za rukom ni mnogo bogatijoj EU? Zbog očito neadekvatnoga odgovora hrvatske vlasti na sve sustavnije provale srpskoga divljaštva u Podunavlju, spontano su reagirale tek navijačke skupine hrvatskih klubova, čiji je nedavni pohod u Vukovar iskoristio jedan dio glasila kako bi potporu hrvatskim povratnicima izjednačio sa srpskim napadajima na hrvatsku djecu. Nedavni pak prosvjedi Srba u Ljubljani, zbog izdvajanja Kosova iz sastava Srbije, na kojem su prosvjednici slovenskoj vladi poručili kako je pitanje Kosova za Srbiju, jednako s pitanjem Savudrijske vale Sloveniji, trebalo bi biti dovoljno snažno upozorenje Hrvatskoj, na što će sve biti spremni ekstremni pripadnici srpske manjine, ukoliko Hrvatska prizna Kosovo.

Dok uglavnom jugonostalgični pripadnici sekte bivšega komunističkoga diktatora Josipa Broza, u pohodu hrvatskih navijača vide prijetnju srpskoj manjini, istinska prijetnja susjedima i miru u cijeloj regiji, srpskoga ministra vanjskih poslova Vuka Jeremića, zbog možebitnoga priznanja Kosova očito je nevidljiva bivšem Titovu društvu. Može li se i u tradiciji hrvatskoga boljševizma, koji se nije u stanju još uvijek suočiti sa zločinima što ih je počinio nad vlastitim narodom pravdati i otvorene izjave stanovitoga srpskog zločinca Nikole Drakulića, koji je izjavio, kako je objavila Nova TV 21. veljače, da su ubijeni Hrvati dobili ono što su zaslužili. Za sto godina ne možemo im vratiti ono što su oni nama učinili, tvrdi Drakulić. On dalje kaže, Tuđman nas je istrijebio gore nego što su Amerikanci učinili Indijancima. Povezivanje Hrvata i Amerikanaca u zajedničke neprijatelje Srba, kao što se moglo vidjeti tijekom prosvjeda u Beogradu, kad su napadnuti i spaljeni hrvatsko i američko veleposlanstvo očito ni u Drakulićevoj izjavi nije bila slučajnost. Na otvoreno pak veličanje zločina počinjenih nad Hrvatima podsjetio je i stanoviti Dušan Boljević izjavom, kako su njegova žena Jagoda i on 1991. likvidirali 18 žitelja Bilja jer su, kako tvrdi, to i zaslužili.

Partizanski pak ubojica Marko Protić, koji u staračkom miru uživa blagodati hrvatske mirovine također, bez savjesti tvrdi kako se ne kaje što su ubijali fratre u leđa. Novinaru koji ga je htio priupitati za zlodjela, priprijetio je najvišim državnim autoritetom riječima: Ne smijete pisati o tomu, žalit ću se predsjedniku Mesiću. Dok državno odvjetništvo, po ugledu na političko sudište u Haagu i dalje nastavlja s progonima hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata, valjda još uvijek po Titovu naputku, kako Srbi treba da se izdovolje, drsko i dalje šuti čak i na otvorene izjave zločinaca u medijima, koji su ubijali Hrvate. U međuvremenu iz Splita se javio još jedan prkosni partizan, koji tvrdi kako je, kao Titov borac također ubijao, jer je navodno branio svoje. Prevarenom i obmanutom bivšem skojevcu, koji je ratovao ponajprije protiv buržujske klase, valjda vjerujući da se bori za domovinu, na žalost ni danas nije jasno, kako se hrvatska mladost 1991. godine morala boriti upravo protiv te njegove JNA, koja je još 1945. okupirala Hrvatsku. U veličanju Tita, koje graniči s vjerskim fanatizmom, stari je borac i za očita Brozova nedjela na Bleiburgu optužio njegove žrtve. Nu, čak i prema savezničkim izvorima, kao što je RM Rummel Death by Goverment New Brunwick, London, 1996., str. 8, na ljestvici genocida u XX. stoljeću, iza Staljina koji je odgovoran za smrt 42.670.000 ljudi, Mao Tse Tunga (37.830.000), Hitlera (20.950.000), Chang Kay Sheka (10.210.000), Lenjina (4.020.000), Hidekija (3.990.000), Pol Pota (2.400.000) i Yahyje Khana (1.500.000), deseto mjesto s umorenih 1.170.000 (milijun i 170 tisuća) ljudi zauzima Josip Broz Tito.

Činjenica da su spomenuti diktatori uglavnom bili socijalistički revolucionari, bez obzira na karakter nacionalne ili svjetske revolucije, komunizam je, kao što to pokazuju podatci po svojoj naravi i zlodjelima bio najveći zločinački pokret u povijesti čovječanstva. Nedavno se čak i Bugarska obračunala sa svojom bolnom komunističkom prošlošću, a rezultati te zakašnjele akcije pokazali su kako je više od 100 bugarskih ministara, koji su na vlasti bili nakon pada komunističkog režima, svojedobno bilo agentima nekadašnje tajne policije. Tu se špijunsku mrežu, koja slovi kao jedna od najozloglašenijih sumnjiči da je bila uključena u atentat na papu Ivana Pavla II. kao i ubojstva otrovanim kišobranom bugarskog disidenta u Londonu. Akcije pak jugoslavenske tajne policije Udbe i njezinih republičkih i saveznih nalogodavaca, u kojima su likvidirane desetine hrvatskih političkih emigranata, još i danas su u Hrvatskoj prekrivene dubokom tamom.

Mate Kovačević
Fokus