Rat probitaka

Nakon što je bivša šefica američke diplomacije Madeleine Albright u utorak pozvala Europsku uniju, da Bruxelles u paketu i odmah prizna međunarodnu nezavisnost Kosova, najprije su Pariz i Berlin međusobno izgladili spor oko uspostave Mediteranske unije, koja je Francuskoj, zatvarajući Njemačku, trebala osigurati dominantnu ulogu na obalama Sredozemnoga mora. Potom je u kasnim večernjim satima, očito opirući se pritiscima iz Washingtona, Europsko povjerenstvo naglo iznijelo svoj novi financijski plan, po kojem će, kako tvrde za europeizaciju balkanskih zemalja, do 2011. godine izdvojiti oko četiri milijarde dolara. U tekstu se navodi, kako trenutno stanje ugovornih odnosa s EU, ne će biti uzimano u obzir, pa će se zajedno s Albanijom, BiH, Crnom Gorom i Srbijom naći također i Hrvatska. Nenadana izdašnost, kako navode, u najtješnjoj je vezi sa strahom od novih kriza i nestabilnosti, posebno nakon što je Kosovo proglasilo nezavisnost, a nekoliko zemalja EU i dalje je odbija prihvatiti.

Nova će se europeizacija, umjesto dosadašnjih ulaganja u infrastrukturu, temeljiti na razvoju poduzetništva, zapošljavanju mladih te širenju mogućnosti naobrazbe. U nacrtu dokumenta ne spominju se nikakvi posebni uvjeti za dobivanje pomoći, a predlaže se čak i liberalizacija viznoga režima, koja kako Bruxelles tvrdi, iritira građane "regije" jer samo Hrvati imaju povlasticu neviznoga putovanja. U prednacrtu dokumenta, kojim EU nastoji zadržati dominantni položaj na Balkanu, Kosovo se uopće ne spominje, pa nije jasno, je li to Bruxelles ovakvim stajalištem poništava američku odluku o priznanju kosovske državnosti ili je nadišao čak i radikalna stajališta marginalne skupine kosovskih Albanaca, pa novoproglašenu državu i prije vremena smatra sastavnim dijelom Albanije. Nu za razliku od prešućenoga Kosova, Bruxelles otvara pitanje, američkim interesima toliko potrebne Makedonije, uvjetujući joj pomoć tek kad se s Grčkom nagodi oko imena vlastite države.

Sudeći po prijedlogu, Bruxelles se, vjerojatno zbog energetskih razloga i unatoč pojedinačnom priznanju Kosova pojedinih svojih članica, očito nagnuo prema stajalištima Moskve. U okolnostima očitoga sukoba različitih interesa velikih sila za prevlast nad balkanskim područjem i male zemlje, naravno, usklađuju svoje probitke, kako bi i dalje mogle, u svojim razmjerima, ostati određeni čimbenik međunarodnoga prava. Možebitna prevlast bruxelleskoga plana, u kojem se čak i ne krije svojevrsna odbojnost prema Hrvatskoj, otvorila bi ponovno prostor za uspostavu zajednice zapadnobalkanskih zemalja. Samo sad više u njoj ne bi bilo Kosova i Makedonije, koje je EU, već unaprijed isključio iz svoga plana, te zbog teritorijalne nenavezanosti, od njega bi prirodnim putem otpala i Albanija. Na taj bi način, kako vjerojatno smatraju u Bruxellesu, zadovoljena mogla biti Amerika, a Srbija, koja je ostala bez svoje južne pokrajine, koncesiju bi, kao najmnogoljudniji balkanski narod, zadobila u ponovnoj prevlasti nad zemljama tzv. srpsko-hrvatskoga jezičnog područja.

S obzirom na protežnost Republike Srpske u BiH, te pod bruxelleskim pritiskom, sve intenzivnije kolonizacije u Hrvatskoj, Beograd bi kao čvorište cestovnih, željezničkih, vodenih i zračnih pravaca, doista mogao postati dominatno središte u "regionu". U slučaju pak prevlasti američkoga plana, kojim je od Makedonije, preko Kosova, Albanije i Hrvatske praktično zaštićena istočna obala Jadrana te cestovnim pravcem niz hrvatsku obalu i gotovo izgrađenu auto-cestu Kralj Tomislav, prometni pravci dolinama srbijanskih rijeka koji vode prema jugu i istoku praktično bi postali nevrijedni. Može li se u ovom kontekstu odčitavati hrvatsko otezanje s priznanjem Kosova, najava usporavanja izgradnje auto-ceste do Ploča, kao i navodno odustajanje od gradnje Pelješkoga mosta, vjerojatno će pokazati vrijeme.

Kako je pak zbog nedovoljne širine zaleđa uz hrvatsku obalu potrebno osigurati redovito kretanje, na dnevnom bi se redu ubrzo moglo naći i rješavanje pitanja Bosne i Hercegovine. U slučaju njezina opstanka, načelo jednakopravnosti mora računati i na hrvatsku federalnu jedinicu, a pojas što se proteže uz granicu s Republikom Hrvatskom, ionako pripada hrvatskim županijama, koje su jedino pravo jamstvo za sigurnost hrvatske obale. Na političkom vodstvu hercegbosanskih Hrvata, koje je napokon svjesno da u Federaciji nije ravnopravno s muslimanima, stoji, dakle, odluka da prirodno pravo za jednakopravnošću s druga dva naroda napokon izbore i za vlastiti narod.

Mate Kovačević
Hrvatsko slovo