Ustrojba i brastrojba

Nedavne procjene političara iz EU, kao i muslimanskih političkih vođa u BiH, kako kosovska neovisnost ne će utjecati na političke procese u Bosni i Hercegovini otkrivaju tek pozadinu moći i rasuđivanja političkih elita. Iza istovjetnosti pogrješnih prosudaba stoje uglavnom nerealne političke koncepcije, koje se u istinskom demokratskom sustavu nikad ne bi mogle ni pojaviti. Zadivljeno svojom ucjenjivačkom pozicijom, birokratsko vodstvo EU, doista je planom o uspostavi Zapadnoga Balkana, povjerovalo kako će gospodarskim mrvicama bez ikakva otpora napraviti povijesno, kulturno i državno-pravno nasilje nad skupinom povijesnih naroda jugoistočne Europe. Kosovo im je srušilo tu slagalicu pa će se do stvaranja nove "paradigme" bez ustezanja sad ulizivati službenoj Srbiji.

Slično je i s muslimanskim političkim vodstvom, koje također zamišlja, kako će zemlji koju dijeli s Hrvatima i Srbima urediti na unitarističkim načelima, pa ubrzo kao najmnogoljudniji tamošnji narod vlastitu političku volju nametati drugim dvama narodima. Upravo je kriva prosudba, o događajima koji su nastupili nakon kosovske državnosti, razbjesnila muslimansko vodstvo do te mjere, da je im je čak i visoki međunarodni predstavnik Miroslav Lajček postao persona non grata. Zato su ga oba muslimanska predstavnika u Predsjedništvu - Haris Silajdžić i Željko Komšić - optužili za pasivan odnos prema odlukama Republike Srpske, kojima se najavljuje referendum srpskoga naroda i njegov izlazak iz sastava BiH. U okvirima pristojnoga političkoga ponašanja, svoj bijes nije mogla suzdržati ni najjače muslimanske stranke - SDA - koja je retorikom reisa Mustafe Cerića poručila da "oni kojima smeta država BiH ili je ne smatraju svojom domovinom, mogu otići gdje god žele, ali nigdje ne mogu odnijeti ni jedan djelić teritorija".

Masovno očitovanje srpskoga nezadovoljstva, zbog odlaska Kosova iz sastava Srbije, premijer RS-a Milorad Dodik mudro pretvara u jačanje Republike Srpske. Za sve to vrijeme, hrvatska politička elita, svadljiva preko svake mjere u međusobnim političkim obračunima, šuti kao paradigma za buduće zlokobne događaje. Kako Srbi, bez obzira na gotovo neodrživ položaj svoga entiteta raspolažu bar djelomično sa sva četiri nužna elementa za izgradnju vlastite zajednice - jedinstvom usudbenoga prostora, duhovnoga sadržaja koji živi u članovima zajednice, povezanost u sličnom etničkom podrijetlu te rasporedom sadržaja u strukturi svoga entiteta i pojedincima, onda je pred Republikom Srpskom stoji vrijeme njezina održavotvorenja. Bosanski muslimani pak kao nacionalna zajednica, unatoč osjećaju njihovih elite, još uvijek imaju problema s pojedincima, koji se poput Emira alias Nemanje Kusturice osjećaju sastavnim dijelom srpskoga korpusa ili pak nešto brojnije skupine, koja se smatra islamskim Hrvatima.

Premda je Bosne njihov usudbeni prostor, on nikad, osim pod imperijalnim carstvima, nije bio jedinstven. Uz to je dodatno razbijen stvaranjem RS-a kao i hrvatskim županijama unutar Federacije. Glavni nedostatak proistječe mu iz teritorijalne nepovezanosti bihaćkoga područja sa središnjicom u Sarajevu. U usporedbi sa srpskim državotvornim svetosavljem kao duhovnom poveznicom, muslimane u zajednicu tek povezuje vjera i kulturna tradicija nastala još u doba Osmanlija. Etničko podrijetlo, uz iznimne orijentalne, te pojedinačne vlaške i srpske izolirane skupine, uglavnom dijele s katoličkim Hrvatima. Povezanost kroz državno-pravni ustroj odijeljen svojevrsnom županijskom samoupravom, također je isprepleten s Hrvatima. Svako rješenje nametano brojčanom premoći, kao što je sada slučaj u federalnom parlamentu vodilo bi nasilnom zatiranju Hrvata kao najstarije bosanskohercegovačke zajednice.

Kao i druga dva naroda, Hrvati svoj usudbeni, a za razliku od drugih i povijesni prostor vežu za Bosnu i Hercegovinu. Njihov je nedostatak teritorijalna nepovezanost u Bosni, a prednost nešto prošireni hercegovački prostor, koji se u kontinuitetu rasprostire od Drvara do Stolca i Ravnoga. Zbog etničkoga podrijetla i svijesti o državnopravnoj pripadnosti doduše postoji duhovno jedinstvo na općoj hrvatskoj razini, nu ono se rascijepilo u bosanskohercegovačkoj zbilji. To pokazuju stranačke politike kao i crkveno-pravni ustroj te pogledi na ustavno uređenje BiH. Ta se zajednička rascjepkana svijest očitovala i u županijama kao teritorijalno-ustrojstvenim jedinicama, koje se zbog malobrojnosti i nepovezanosti nisu uspjele utjeloviti u jednu zajedničku cjelinu. Zato kao osnova svake buduće rasprave o ustrojstvu ili rastrojstvu BiH, nositelje tamošnje hrvatske državnosti valja tražiti upravo na hercegovačkom prostoru. U protivnom, hercegbosanski Hrvati mogli bi lako završiti kao egzotična manjina u bosanskoj Muslimaniji.

Mate Kovačević
Hrvatsko slovo