Kraj razdoblja diktature jugoslavizma

U hrvatskoj politici svršilo je dugo i mračno petnaestogodišnje razdoblje diktature jugoslavizma, koju je nakon smrti prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i trećejanuarskoga prevrata 2000. godine nametnuo režim Ivice Račana. Nju je posebnom strašću s Pantovčaka cijelo desetljeće vodio Stjepan Mesić, a zadnjih pet godina i Ivo Josipović pa pobjeda Kolinde Grabar Kitarović na hrvatskim predsjedničkim izborima ima znatno dublje značenje od pukoga stranačkog nadmetanja za predsjedničkom stolicom na Pantovčaku.

Naime, nakon desetljeća i pol vođenja anacionalne politike i rastrojavanja hrvatske državnosti napokon su na stolu i pred biračima bile otvorene sve karte. Krajnji cilj te politike bijaše dekonstrukcija hrvatske države, što se najavljivalo i promjenama hrvatskoga Ustava, kojim bi se onda otvorilo pitanje federalizacije države te formiranje samostalnih teritorijalno-političkih jedinica. S druge pak strane elastičan savez regija unutar Hrvatske omogućio bi federalnim jedinicama, s obzirom na njihov status, jednostavnije povezivanje s dijelovima susjednih država, iz čega je, na temelju regionalnih posebnosti, a relativiziranjem nacionalnih država trebala poteći i rekonstrukcija bivšega jugoslavenskog prostora u jedinstvenu cjelinu.

Dok su Mesićevi mandati bili obilježeni uglavnom neuspješnim pokušajima da preko unitarističke BiH veže područja bivše Jugoslavije, a time i Hrvatske, u Josipovićevu mandatu regije su trebale postati gotovo konstitutivni elementi t. zv. balkanskoga prostora pa su Josipović i njegova ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić u jednom trenutku gotovo zagovarali i ustrojavanje trećega entiteta u BiH.

Time su na svoju stranu, srećom, pridobili tek neznatnu manjinu hercegbosanskih Hrvata. Riječ je naravno bila o širem i revitaliziranom projektu obnove nekadašnjih oblasti u Kraljevini SHS (Jugoslaviji) nakon donošenja Vidovdanskoga ustava početkom dvadesetih godina, čime su oblasti u novoj državnoj cjelini postale samo administrativne jedinice. Na ideološkoj razini Mesićev je projekt potekao iz jugokomunističkoga ustrojstva države, pri čemu je gotovo potpuno nijekao hrvatski narod u BiH, a razdržavljenu Hrvatsku vraćao u sklop nove balkanske tiranije.

Nijekanje nacionalne kulture i jezika

Za razliku od Mesićeva, Pusić-Josipovićev projekt ideološki se temeljio na nijekanju nacionalnih kultura, jezika i gotovo svih državnopravnih razlika te kao takav je počivao na ideologiji ProjektZa razliku od Mesićeva, Pusić-Josipovićev projekt ideološki se temeljio na nijekanju nacionalnih kultura, jezika i gotovo svih državnopravnih razlika te kao takav je počivao na ideologiji Karađorđevićima odane ORJUNE o jedinstvenom jugoslavenskom narodu. U tom se projektu tope svi narodi, a regije ili oblasti samo u početnom razdoblju postaju nosivi elementi balkanske državne cjeline. Nasuprot ovim nastranim političkim konceptima kroz cijelo 20. stoljeće stajala je ideja nezavisne hrvatske države, kojoj su, uz velikosrpsku politiku, jednako tako bili protivnici i hrvatski nositelji jugokomunističke i karađorđevićevske orjunaške politike.Karađorđevićima odane ORJUNE o jedinstvenom jugoslavenskom narodu. U tom se projektu tope svi narodi, a regije ili oblasti samo u početnom razdoblju postaju nosivi elementi balkanske državne cjeline. Nasuprot ovim nastranim političkim konceptima kroz cijelo 20. stoljeće stajala je ideja nezavisne hrvatske države, kojoj su, uz velikosrpsku politiku, jednako tako bili protivnici i hrvatski nositelji jugokomunističke i karađorđevićevske orjunaške politike.

Izdvajanjem pak muslimanske komponente iz sastava hrvatske nacije i put u nacionalno bošnjaštvo prisilio je hrvatski narod u BiH na političku potragu za jednakopravnošću s Bošnjacima i Srbima, pri čemu su potpuno legitimni zahtjevi za hrvatskom federalnom jedinicom u BiH, na koju, između ostaloga poziva i Rezolucija Europskoga parlamenta kao i američka skupina ICG.
BiH je višenacionalna država, a nacionalna pitanja i zaštita skupnih prava u tako složenim državama rješavaju se samo ustrojavanjem održive federacije. U protivnom takve su države samo destabilizirajući čimbenik na unutarnjem, ali i vanjskopolitičkom planu.

Proces gubljenja hrvatske konstitutivnosti u BiH, kao i sustavna dekonstrukcija hrvatske države, realizirani su upravo u mračnom razdoblju trećejanuarskih režima i mandatima Stjepana Mesića i Ive Josipovića. Upravo su zato predsjednički izbore 11. siječnja 2015., na kojima je hrvatski narod prekinuo petnaestogodišnji kontinuitet jugoslavističke strategije, svojevrsni nacionalni referendum, kojim je hrvatski narod napokon opozvao orjunašku politiku s Pantovčaka.

Kako bi se mogao shvatiti taj velebni pothvat potrebno je istaknuti kako su sve poluge političke moći tijekom cjelokupnoga petnaestogodišnjeg razdoblja bile u rukama trećejanuarskih režima, a medijski krug gotovo potpuno zatvoren za ideje sa sluhom od nacionalnoga interesa. U cjelokupnom razdoblju, kao postojana svjetlost zračio je ponajprije ovaj tjednik - Hrvatsko slovo, kao i cijeli niz tjednih tribina u Hrvatskoj kulturnoj zakladi.

Hrvatski mediji

Zadnjih godinu dana svoj su prostor hrvatskim idejama otvarale i umrežene lokalne tv postaje, poput Osječke TV, Z1 i TV Mreže, čime su, uz ostalo, bile pokrivene i Hrvatska i dijaspora, što ih MedijiZadnjih godinu dana svoj su prostor hrvatskim idejama otvarale i umrežene lokalne tv postaje, poput Osječke TV, Z1 i TV Mreže, čime su, uz ostalo, bile pokrivene i Hrvatska i dijaspora, što ih je poticalo na aktivnije sudjelovanje u političkom životu. Tu su također i cijeli niz mrežnih stranica, odnosno portala, poput Hrsvijeta, HKV-a ili Naroda.hr, koji su postojano otapali debele naslage lede u hrvatskom informacijskom prostoru.je poticalo na aktivnije sudjelovanje u političkom životu. Tu su također i cijeli niz mrežnih stranica, odnosno portala, poput Hrsvijeta, HKV-a ili Naroda.hr, koji su postojano otapali debele naslage lede u hrvatskom informacijskom prostoru.

Put ovom referendumskom pothvatu poravnavali su i pojedini publicisti poput primjerice Tihomira Dujmovića, Andrije Hebranga, Zdravka Tomca i akademika Josipa Pečarića, koji su u samo zadnje dvije godine održali preko 250 tribina. Napokon, djelatnosti braniteljskih udruga, poput primjerice Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara te hrvatskih branitelja i invalida koji prosvjeduju u Savskoj ulici u Zagrebu pridonijele su temeljito referendumskom opozivu orjunaške politike!

U promicanju tradicionalnih, kršćanskih i obiteljskih vrijednosti poseban je bio doprinos Hrvatske biskupske konferencije, ali i zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, čije su poslanice odisale proročkim nagovorima vjerničkoj Hrvatskoj, kao i potpora Crkve Udruzi "U ime obitelji", koja je nakon dugo vremena prva uspjela potaknuti inicijativu za zaštitu obitelji, a samu obitelj svojim uspješno organiziranim referendumom i ustavom zaštiti.

Sva ta zajednička energija na kraju je stvorila preduvjete da HDZ sa svojim koalicijskim partnerima i gotovo svim pravaškim strankama krene u pothvat, kojim je 11. siječnja hrvatski narod, doduše na predsjedničkim izborima, referendumski opozvao orjunašku politiku oživotvorenja još jedne nove balkanske satrapije!

Mate Kovačević
Hrvatsko slovo