Zlatko Matijević, U sjeni dvaju orlova – Prilozi crkveno-nacionalnoj povijesti Hrvata u prvim desetljećima 20. stoljeća, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2005.

Knjigu povijesnih studija Zlatka Matijevića „U sjeni dvaju orlova" (359. str.) čine tri tematske cjeline – Pod crnim orlom Habsburgovaca, Pod „belim orlom" Karađorđevića te Otpali ili odbačeni anđeli.

U sjeni dvaju orlovaU prvom dijelu auktor raščlanjuju hrvatsku političku pozornicu kroz dvije suprotstavljene strane katoličke politike – katoličkoga jugoslavenstva, dijela politike Hrvatskoga katoličkog pokreta koji jugoslavenskom ideologijom, u sumrak Austro-Ugarske, teži stvaranju jugoslavenske državne zajednice, nasuprot političkom djelovanju vrhbosanskoga nadbiskupa Josipa Štadlera i skupine ljudi oko njega, na čelu s Ivom Pilarem, koji teže stvaranju treće, odnosno hrvatske jedinice unutar Monarhije, točnije njezinu trijalističkom fesderalnom uređenju.

Unutar Stadlerove skupine, premda je to u knjizi tek naznačeno, hrvatska nacionalna stajališta pred kraj Prvoga svjetskog rata intenzivno zagovara i zemaljski poglavar BiH general pukovnik Stjepan barun Sarkotić. Unatoč sličnosti i istovjetnosti političkoga cilja, Sarkotićeva stajališta nisu bila potpuno istovjetna Pilarovim, što je na kraju, kao realnom političaru rezultiralo Pilarovim prihvaćanjem Narodnoga vijeća SHS, dok je Sarkotić morao u emigraciju, odakle je organizirao svojevrsni pokret otpora protiv okupacije Hrvatske.

U drugom poglavlju Matijević obrađuje manje poznate aspekte hrvatskoga političkog života kroz stranačke protimbe, a koje posebno dolaze do izražaja kroz organizaciju obilježavanja tisućgodišnjice Hrvatskoga Kraljevstva. Stranke su ovu prigodu naravno koristile za dodvoravanje biračima, ali i novoj kraljevskoj kući.

Nu iz toga ne treba izvoditi samo zaključak o njihovoj projugoslavneskoj orijentaciji, jer je masovno obilježavanje sjećanja na tisućgodišnjicu Hrvatskoga Kraljevstva nedvojbeno je podizalo nacionalnu svijest u širokim slojevima hrvatskoga pučanstva, koje je na Beograd i Karađorđeviće ionako gledalo prijekim očima.

U ovaj tematski sklop spada i rad o zabrani političkoga života njemačkoj manjini u Kraljevini SHS te rad o političkom životu bosanskohercegovačkih Hrvata, koji se očitovao kroz opreke između Hrvatske pučke stranke (HPS) kao predstavnice Hrvatskoga katoličkog pokreta s njegovom jugoslavenskom ideologijom i H/R/SS-a pučkoga tribuna Stjepana Radića.

Stvaranje prve Jugoslavije

Nema dvojbe kako su hercegbosanski Hrvati u Radićevoj seljačkoj ideologiji, a to pokazuju izborni rezultati, prepoznavali vlastiti nacionalni interes, nasuprot HPS-ovu jugoslavenstvu, koje su protežirali pripadnici Hrvatskoga katoličkog pokreta u BiH i pojedini svećenici.

U trećem poglavlju auktor je obradio pojavu t. zv. reformističkoga pokreta unutar Katoličke Crkve, što je rezultiralo odvajanjem od Crkve i stvaranjem Hrvatske katoličke, odnosno kasnije Hrvatske starokatoličke crkve.

Ovo odvajanje od Rima koristile su tijekom 20-ih godina, kako auktor navodi, i pojedine srpske, ali i hrvatske stranke. Nu taj proces kao sastavni dio jugoslavenske politike kulminirat će tek u poraću i politici Komunističke partije na procesu protiv zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca.

Danas je nama znatno zanimljivije prvo poglavlje knjige, koje obrađuje razdoblje hrvatske politike iz kojega su kao posljedice rezultirali nemili i mnogi krvavi jugoslavenski zločini nad hrvatskim narodom. Nije nevažno da se na čelu Katoličkoga pokreta nalazio krčki biskup, inače Slovenac, Antun Mahnič, koji je osim ideje približavanja katoličke i pravoslavne Crkve na Balkanu gledao i najpogodnije rješenje slovenskoga pitanja.

Benedikt xvRješenjeDanas je nama znatno zanimljivije prvo poglavlje knjige, koje obrađuje razdoblje hrvatske politike iz kojega su kao posljedice rezultirali nemili i mnogi krvavi jugoslavenski zločini nad hrvatskim narodom. Nije nevažno da se na čelu Katoličkoga pokreta nalazio krčki biskup, inače Slovenac, Antun Mahnič, koji je osim ideje približavanja katoličke i pravoslavne Crkve na Balkanu gledao i najpogodnije rješenje slovenskoga pitanja.Kad je jedno izaslanstvo hrvatskih katolika s t. zv. Riječkom spomenicom došlo u Rim papi Benediktu XV. da ga zamole pomoć u zauzimanju za hrvatsko pitanje na mirovnim pregovorima, Sveti otac ih je upozorio kako je Rusija pristala uz tajni Londonski ugovor iz 1915. i ostavila t. zv. južne Slavene na milost i nemilost velikih sila, a prvenstveno Italije.

Tako ih je očito upozorio i na opasnosti koje su na Hrvate vrebale s ruskoga pravoslavnog istoka, nu sudeći po pitanju tadašnjega državnog tajnika kardinala Pietra Gasparrija, hrvatsko izaslanstvo je, unatoč tomu, i dalje govorilo o južnoslavenskoj državi zajedno sa Srbima i Crnogorcima.

Naime, državni tajnik je tada upitao jednoga od izaslanika: Pa zašto ta Hrvatska ne bi bila potpuno samostalna za sebe? Odgovorili su mu kako se ne bi mogli samostalno održati u velikoj svjetskoj utakmici, na što je tajnik odgovorio: Kako malena? Dođe jedan rat pa se proširi desno; dođe drugi rat pa se proširi lijevo! Kardinal je, naravno, aludirao na tadašnje političke mehanizme, no tadašnji hrvatski političari, uostalom kao i mnogi današnji dužnosnici, nisu poznavali mehanizme vlastite politike, a ponajmanje politike koja se tiče međunarodnih odnošaja.

Pakao 20 st.

Kasnije Mahnićevo prihvaćanje Svibanjske deklaracije najbolje je raščlanio katolički svećenik Stipe plemeniti Vučetić, koji je ocijenio kako je biskup prešao preko hrvatskoga državnog prava kao potpuno bezvrijedne stvari te da je jugoslavenskom Svibanjskom deklaracijom tok hrvatske politike navrnut u protuhrvatske jugoslavenske ciljeve.

Vučetić je bio frankovački pravaš, pa mu nije bilo teško razumjeti kamo smjera takva politika. Osim frankovačke skupine pravaša, nadbiskupa Štadlera u BiH te Ive Pilara, posebno mjesto u borbi za hrvatsku državnu nezavisnost pripada i barunu Stjepanu Sarkotiću, čiji bi rad mlađi naraštaj hrvatskih povjesničara trebao temeljitije istražiti.

Nu još prije tih temeljitijih historiografskih zahvata bilo bi poželjno objaviti njegov Dnevnik, ako ne cjelovit, bar one dijelove koji se tiču njegovih pokušaja i borbe 1917. i 1918. da se ustroji treća hrvatska jedinice u Monarhiji na cijelom hrvatskom povijesnom području.

Radovi pak Zlatka Matijevića objavljeni u ovoj knjizi ne osvjetljavaju samo tamne i manje poznate dijelove hrvatske povijesti, nego i jasno pokazuju kako je i zašto Hrvatska pala u pakao 20. stoljeća, iz kojeg se pod sam kraj iz njega uspjela izvući, da bi odmah potom na prijelazu u novo stoljeće jednom nogom opet zakoračila natrag u njegovu vatru.

Mate Kovačević
Hrvatsko slovo

Pon, 21-10-2019, 00:48:46

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.