Pamćenje i suvremenost – Rasprave o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Hrvatske, uredili dr. Mate Ljubičić i dr. Miroslav Tuđman, UHIP, Zagreb, 2011.

U prigodi obilježavanja 89. obljetnice rođenja prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana održan je 10. svibnja 2011. u Zlatnoj dvorani Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu okrugli stol „Pamćenje i suvremenost", na kojem su znanstvenici te javni i kulturni djelatnici raspravljali o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti hrvatske države, s posebnim naglaskom na odnošaje između povijesti i politike te sjećanja i njegove uloge na razvoj sadašnjosti s pogledom u budućnost.

Zajednica bez pamćenja

Kakva je budućnost zajednice bez pamćenja i kakve su izravne posljedice represivnih zahvata brisanjem pamćenja u životu pojedinih naroda, a posebno u povijesnom razvoju hrvatskoga naroda, sve su to pitanja na koja su pokušali odgovoriti stručnjaci, a sada su u tiskanom izdanju zbornika, dostupna i široj čitateljskoj javnosti. Povijesni razvojKakva je budućnost zajednice bez pamćenja i kakve su izravne posljedice represivnih zahvata brisanjem pamćenja u životu pojedinih naroda, a posebno u povijesnom razvoju hrvatskoga naroda, sve su to pitanja na koja su pokušali odgovoriti stručnjaci, a sada su u tiskanom izdanju zbornika, dostupna i široj čitateljskoj javnostiU nastojanju da ovlada ljudskim dušama, premda u njihovo postojanje deklarativno nikad nije vjerovao, komunistički je režim razvio cijeli niz psihofizičkih metoda, čije traumatične posljedice i danas osjećamo, i to ne samo u svijesti progonjenih pojedinaca i skupina, nego i u životu cjelokupne zajednice, a što se posebno očituje na području javnih djelatnosti.

Jugoslavenski komunizam je tim metodama, od razine pojedinačnih zlostavljanja u logorima nastojao t. zv. revidiranjem stava zarobiti čovjekovu slobodu, a izazivanjem masovne histerije u javnosti, kontrolirati i usmjeravati kolektivnu svijest i cjelokupni život nacije. Recidive takva ponašanja nije teško pronaći ni danas u javnom i političkom životu hrvatskoga naroda, a vladajući sloj, bez obzira iz koje stranke dolazio, sklon je, zbog desetljećima nametana straha i strašnih kolektivnih kleveta, opetovanju političkih obrazaca, koji su narod pola stoljeća držale zatočene u jednom od najmračnijih razdoblja svjetske povijesti.

Nehumani mehanizmi prošlosti

Izlagači su na okruglom stolu pokušali rasvijetlili sve te nehumane mehanizme iz prošlosti, kao i njihovo opetovanje u sadašnjosti, ali su u svojim radovima ponudili i svijetle primjere hrabrosti i junačkoga otpora tom stroju za uništavanje naroda. U zborniku je objavljeno 17 radova, a priređivači su u uvodnom eseju objasnili svrhu i karakter okrugloga stola te ocijenili kako desetljetni proces detuđmanizacije hrvatskoga društva vodi državnu neovisnost na sve snažniji put eutanazije. Izlazak iz te duhovne, ćudoredne, materijalne i državne krize moguć je samo afirmacijom vlastitih nacionalnih vrjednota, koje je prepoznavao i obnovitelj suvremene hrvatske države dr. Franjo Tuđman, kad je vlastiti narod poveo iz ropstva u slobodu, a na tom putu se uspješno obranio od velikosrpske agresije te veličanstvenim vojnoredarstvenim pothvatima - Bljeskom i Olujom - pobjednički završio Domovinski rat te oslobodio okupirane dijelove Republike Hrvatske, čime je stvorio i sve preduvjete za završetak rata u BiH, te tako pripremio teren za potpisivanje mirovnih ugovora u Daytonu.

Radovi u knjizi su podijeljeni u četiri tematske cjeline, a kao prolog knjizi objavljen je govor gospićko-senjskoga biskupa mons. Mile Bogovića na prosvjednom skupu u Haagu 24. rujna 2011. U poglavlju „Dr. Franjo Tuđman i suvremenost" objavljeni su radovi Marijana Šunjića o diskontinuitetima hrvatskoga nacionalnog programa, Miroslava Tuđmana o Dnevniku dr. Franje Tuđmana te Mate Ljubičića o Tuđmanovim korijenima kao odrednicama hrvatske državne politike 21. stoljeća. U poglavlju „Čuvari sjećanja" Ivan Rogić piše o četiri lika porobljavanja nacionalnoga sjećanja u hrvatskom društvu, Kuzma Kovačić o pitanju pamćenja u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, Zdravko Tomac o hrvatstvu hrvatskih predsjednika, Mate Kovačević o protuhrvatskim strategijama i čuvarima sjećanja te Damir Borovčak o svom susretu s predsjednikom Tuđmanom 1990. u Torontu.

U poglavlju „Povijest i istina" akademik Dubravko Jelčić piše o istini u povijesti i istini o povijesti, admiral Davor Domazet Lošo o Brijunskim transkriptima, Mato Artuković o Franji Tuđmanu u školskim udžbenicima, a Peter Anthony Ercegovac i Marinko Tomašić o sutrašnjem Jeruzalemu. U poglavlju „Domovinski rat i suvremenost" Hrvoje Kačić piše o stvaranju hrvatske samostalnosti i međunarodnoga subjektiviteta, akademik Josip Pečarić o narodu jučer i danas, Višeslav Aralica o Hrvatima i Domovinskom ratu danas te Tomislav Nurnberger o odnosu Ustava i Kanonskih zakona.

Prednost zbornika je i u tom što je većina izlaganja opremljena znanstvenim aparatom pa se teze izlagača vrlo lako mogu provjeriti na potkrijepljenim primjerima te navedenoj literaturi. Svaka je nacionalna zajednica izgrađena na zajedničkom sjećanju pa je na toj osnovi svojim tisućgodišnjim opstankom na povijesnoj pozornici i hrvatski narod izgradio naciju, koja je potkraj 20. stoljeća napokon izvojštila slobodu i obnovila svoju državnu nezavisnost. Možebitni gubitak pamćenja ili njegovo proračunato brisanje vodilo bi narod, kao i pojedinca, na psihijatrijsku kliniku, a odatle poput pokusnih kunića vjerojatno u promjenu identiteta pa čak i u smrt. Zato su čuvari pamćenja, a u njih se može ubrojiti i ovaj zbornik, nositelji nacionalne svijesti i branitelji državne nezavisnosti.

Mate Kovačević