Nakon što su Hrvati brojčano gotovo prepolovljeni, financijski opljačkani, porezno osiromašeni, a javna poduzeća iz županijske potpala pod federacijsku upravu gdje muslimani imaju većinu, pod geslom bošnjaštva počela je i otimačina hrvatskoga kulturno-povijesnog naslijeđa Novac iz hrvatskih ruku pretače se u bošnjačke džepove. Tako je raznim pritiscima i prijevarama najsiromašniji narod, bošnjački, postao platežno najmoćnija skupina u BiH Cijena stambenoga prostora po četvornom metru u tri bosanskohercegovačka grada – Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru najbolji su pokazatelj stupnja povlaštenosti tamošnjih naroda u protektoratu, sastavljenom od dva entiteta, koji pak počivaju na konstitutivnosti triju državotvornih naroda. Tako je zbog kupovne moći četvorni metar u isključivo muslimanskom Sarajevu dosegnuo 4,5 tisuće maraka, u Banjoj Luci, glavnom gradu Republike Srpske, cijena se kreće do 2,5 maraka, dok u Mostaru, koji slovi tek kao kulturno središte hercegbosanskih Hrvata, cijena četvornoga metra stoji oko tisuću i pol maraka.(M. Kovačević)

 

 

Sukladno tezi o upitnosti međunarodne potpore državama na rubu kolapsa, koje ne mogu zajamčiti sigurnost svojim građanima, kao niti rad osnovnim javnim službama, od Republike Hrvatske očito se nastoji napraviti raskoljena zemlja, kako bi se stvorili uvjeti za njezino izjednačavanje s bivšim jugoslavenskim republikama, koje bi po ubrzanom tečaju trebale skupno ući u Europsku uniju. Zato se na unutarnjoj razini, protiv Hrvatske poveo informacijski rat, koji u oživljavanju terorističke propagande svojim metodama sve više podsjeća na Miloševićevo vrijeme, kad se tradicionalna pobuna pravoslavne manjine koristila protiv uspostave bilo kakve hrvatske državne neovisnosti. Kao što se u predvečerje velikosrpske agresije na Hrvatsku, pretiskom knjige „Magnum crimen“, pokušalo ozloglasiti Katoličku crkvu za navodna stradanja Srba u Hrvatskoj, te privući na Miloševićevu stranu, osim pravoslavne manjine, i nikad poražene pristaše Orjune, koja se u komunističkoj Jugoslaviji prekrivala velom unitarizma, tako je nedavno, nakon jasenovačke promocije svoje nove politike, skupina bivših staljinista pretiskala propagandističku knjigu o navodnim zločinima katoličkoga klera, koja je 1946. godine najprije poslužila kao optužnica na montiranom procesu zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu, a kasnije i kao opravdanja za sve zločine što su ih jugoslavenske komunističke snage činile nad crkvenim službenicima.

 

 

Američka politika, koja rijeku Drinu očito shvaća kao svojevrsnu granicu prema ruskom interesnom području, progovorila je nedavno u Sarajevu, preko veleposlanika Englisha Američko rješenje, zbog zauzetosti nekih europskih sila na ovom području, moglo bi biti kratkoga daha ili tek preludij u novi, i još krvaviji sukob, koji je očito jedini u stanju uspostaviti razgraničenje među zaraćenim narodima ili njihovu novu uniju Nedavnu izjavu američkoga veleposlanika u BiH Charlesa Englisha, kad je s govornice jednoga fakulteta poručio srpskim političarima da ne će biti puta za neovisnost Republike Srpske, bošnjačkim vođama kako ne trebaju dopustiti da prošlost upravlja njihovim političkim planovima, te hrvatskim političarima da moraju prihvatiti činjenicu kako ne će biti dalje etničke podjele, valja gledati u svjetlu okolnosti koje su nastale u međunarodnim odnosima, nakon priznanja kosovske dr|avnosti. Naime, ovaj je čin, bez obzira na to kako na nj gledala dotad uglavnom jednoglasna zapadna javnost, izazvao određenu pomutnju u međunarodnim odnosima. Tako je nastalo neslaganje u Vijeću sigurnosti UN-a, gdje svjetske sile s pravom veta nikako ne mogu ujednačiti svoja stajališta.( M. Kovačević)

 

 

Dok se još uvijek znatan broj protjeranih Hrvata iz središnje Bosne ne može vratiti u svoje domove, a nadglasavanjem hrvatskih predstavnika u federalnoj vladi legalizira otvorena pljačka, uskraćivanje prava na hrvatsku federalnu jedinicu jednako je potpori etničkom čišćenju, kako bi se od Federacije stvorio čisti muslimanski vjerski entitet. Predsjednik udruge "Croatia Libertas" Leo Pločkinić, prije javnoga nastupa na jednoj tv postaji, na svom je rukavu istaknuo žutu vrpcu kao znak politike apartheida, koju muslimanske vlasti provode nad hrvatskim narodom. Privatni posjet bosanskom pašaluku bivšega diplomata Richarda Holbrooka, inače tvorca buldožer diplomacije, kojom su Sjedinjene Države, uz pomoć hrvatskih vojničkih pobjeda, riješile pitanje balkanskih ratova, iskorišten je kao višeslojna vanjskopolitička poruka za američke predsjedničke izbore. Tako je bivši bagerist nekadašnje državne tajnice Madeline Albright, javno se založivši za nejedankopravnost cijeloga jednog naroda u multinacionalnoj državi, poručio milijunskoj hrvatskoj iseljeničkoj zajednici u SAD-u, da na slijedećim predsjedničkim izborima, umjesto demokratskom kandidatu, svoje glasove dadnu republikancu.( M. Kovačević)

 

 

Filipovićevi tekstovi su antologijska ostvarenja promidžbe radikalnih islamističkih skupina, a Smajkićev mostarski projekt, mogao bi imati i praktičniju ulogu. Američki pristup podrazumijeva cjelovitu državu, opstanak entiteta, jednakopravnost triju konst. naroda i novo uređenje, što će omogućiti ulaženje BiH u EU te potisnuti radikalne islamiste na rub političkih zbivanja. Najava izgradnje glamuroznoga islamskog centra u Mostaru što ga zagovara muftija Seid Smajkić te odbojnost i povijesno antieuropejstvo, koje u svojim tekstovima tjedno na sve strane širi deklarirani Bošnjak Muhamed Filipović, imaju nekoliko zajedničkih poveznica, a u prvom redu ih povezuje zajednička i agresivna mržnja prema svijetu kršćanske uljudbe utjelotvorene čak i sekularnom poretku Europske unije. Dok bi se Filipovićevi tekstovi mogli uvrstiti u antologijska ostvarenja promidžbe radikalnih islamističkih skupina, koje se kao aktualne terorističke organizacije danas uglavnom skrivaju pod skupnim imenom Al' Kaide, Smajkićev mostarski projekt, mogao bi imati znatno praktičniju ulogu.(M. Kovačević)

 

 

Višegodišnja upozorenja kako bi kolonijalni položaj Hrvata u Bosni Hercegovini, zbog muslimanske politike apartheida, koju su otvoreno podupirali i neki visoki međunarodni upravitelji u BiH, premda je ovih dana kao problem sramežljivo isplivao čak i u nekim inozemnim medijima, mogla bi ostati tek kao glas vapijućega u pustinji. Jedan ovdašnji list navodi riječi američkoga znanstvenika Patricka Gearyja koji tvrdi kako su nesposobna i korumpirana politička nomenklatura, posvemašnja izočnost intelektualne kritične mase, bezidejnost te izvaranost i izmanipuliranost naroda tolike slabosti koje bi mogle označiti početak kraja hrvatskoga naroda u BiH. Unatoč tomu što se taj bijedni položaj može vidjeti čak i iz daleke Amerike, u hrvatskom javnom prostoru herceg-bosanski Hrvati su i dalje izloženi tankoćutnoj negativnoj promidžbi te i dalje slove kao glavni krivci za sve hrvatske nedaće. Nakon što su, uz pomoć službenoga Zagreba izgubili i minimalnu mogućnost, da bar na razini svojih županija mogu odlučivati o sudbinskim pitanjima vlastitoga života, ukinuto im je pravo na materinski jezik, pa za razliku od desetaka muslimanskih radio i televizijskih postaja te mnoštva listova oni i dalje informativni program moraju slušati na jeziku svojih okupatora. Izobrazba i školovanje na hrvatskom jeziku također postaje sve skučenija, jer muslimanski pritisci taktikom tzv. zajedničkih škola, kao što je aktualni slučaj s djecom u Čapljini, urušavaju i zadnje ostatke školskoga sustava koji je jamčio hrvatskoj djeci da će bar djelomično sačuvati svoj identitet.

 

 

Tražiti od tri konstitutivna naroda, koja su nasilno zatvorena u zajedničku državu još i zajednički identitet, nije se usudio ni jedan Lenjin, pa je inače razboriti Busek, glede identiteta, stvorio potpuno nerazborit zaključak I političke koncepcije oko ustavnoga uređenja BiH gotovo su međusobno potpuno isključive baš kao i različiti interesi međunarodnih gremija, kojima pripada i sam Busek U izjavi bivšega koordinatora Pakta za stabilnost Erharda Buseka, koji je nakon višegodišnje balkanske Odiseje napokon zaključio kako je zbog unutarnje integracije Bosna i Hercegovina najveći problem na Balkanu, odčitava se poznavanje problema, koje očito nije u stanju riješiti cijela Europska unija. Busek je također ocijenio kako se iz te zemlje iseljava mnogo stanovništva, kako gospodarstvo malo toga pokreće; a kako ne postoji ni zajednički identitet, BiH bi dugoročno mogla postati i problem europskih integracija. Pravilno uočeni problemi tek su posljedice politike, koju više od jednoga desetljeća tamošnjim narodima nameće upravo EU. Busek nažalost nije specificirao pitanje iseljavanja koje je, kad su u pitanju Hrvati, potaknuto prijeratnim i ratnim progonom te poratnim smicalicama oko sprječavanja povratka u područja kojima dominiraju muslimani.

 

 

Nedavna saborska rasprava o položaju manjina u Hrvatskoj nije promijenila stereotipe dijela istrijanskih iredentista prema Zagrebu, kao ni još uvijek rudimentarne poglede na gospodarstvo, koji se mogu pronaći u istupima nekih esdepeovskih saborskih zastupnika. Premda predstavnici hrvatskih manjina sudjeluju u sadašnjoj hrvatskoj vlasti, u Zagrebu, uvijek mrzovoljni Damir Kajin, optužio je Hrvate, ni manje ni više, nego da su pod patronatom jednoga dijela vlasti počinili zločine nad pripadnicima srpske manjine. Kao što smo u zadnje vrijeme već navikli na zamjenu teza talijanskih susjeda, o tom kako su za zločine počinjene nad Talijanima poslije 1945. odgovorni Hrvati i hrvatska država, a ne Titovi jugoslavenski boljševici, čijim se političkim nasljeđem koristi Kajin, tako se i u saborskoj raspravi spomenuti zastupnik poslužio talijanskom domišljatošću, pa je valjda, kako bi opravdao jugoslavensku i velikosrpsku agresiju na Republiku Hrvatsku, optužio Hrvate i dio njihove vlasti za navodne zločine protiv Srba.