Ukidamo li praznik 'Dan neovisnosti', 8. listopada?

Ivo JosipovićPrije 20 godina, 8. listopada 1991.g., Hrvatski je, tada državni, sabor odlučio kako Republika Hrvatska više ne smatra legitimnim niti jedno tijelo dotadašnje SFRJ kao niti jedan pravni akt tijela koja nastupaju u ime bivše SFRJ. Svakako, uključivo i optužnice, tjeralice ili kaznene prijave protiv hrvatskih građana.

I pravniku 'kalibra' jednog Ive Josipovića ili Vladimira Šeksa trebalo bi biti jasno da se takva odluka odnosi i na sve od tada donesene akte uperene protiv 'Veliki pravnici'I pravniku 'kalibra' jednog Ive Josipovića ili Vladimira Šeksa trebalo bi biti jasno da se takva odluka odnosi i na sve od tada donesene akte uperene protiv Hrvatske kao što su i optužnice koje su 91. i 92.g. na Vojnom tužilaštvu tada krnje države Jugoslavije donesene protiv hrvatskih branitelja i hrvatskih političara, protiv hrvatskog suverenitetaHrvatske kao što su i optužnice koje su 91. i 92.g. na Vojnom tužilaštvu tada krnje države Jugoslavije donesene protiv hrvatskih branitelja i hrvatskih političara, protiv hrvatskog suvereniteta.

Povijesna odluka

Ta povijesna odluka o neovisnosti donesena je u podrumu zgrade INA-e u Zagrebu. Po isteku nametnutog tromjesečnog moratorija, Državni sabor je donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti.

Istog dana kao reakcija na tu odluku, zrakoplovi agresorske JNA raketirali su precizno samo središte Zagreba, Banske dvore, s ciljem ubojstva prvog hrvatskog predsjednika, Franje Tuđmana. Tog je dana proglašena neovisnost Republike Hrvatske kao suverene države svih njenih građana, cijelog hrvatskog naroda!

Time su ujedno, de iure, postali ništavnima, po Šeksu ništetnima, i svi pravni akti države Jugoslavije koja se raspala upravo agresivnim ratom srbo-crnogorske armade koji je imao za cilj stvaranje Velike Srbije.

Međutim, srpska agresija nikad nije prestala, ona se je samo transformirala iz ratne u pravosudnu agresiju nametanjem srbijanske jurisdikcije hrvatskom suverenitetu.

Nelegitimni procesi

Veljko MarićNelegitimni sudski procesi bez presedana, hrvatskim građanima srpske nacionalnosti provedeni u Beogradu za zločine počinjene nad Hrvatima u hrvatskom Lovasu, na Ovčari kod hrvatskog Vukovara ili za navodni zločin hrvatskog branitelja počinjen nad hrvatskim građaninom srpske nacionalnosti u hrvatskom Grubišnom polju, jasno pokazuju da Srbija ni pedalj nije odstupila od Čosićeve SANU-ideologije, od Šešeljeve kartografije odnosno od Moljevićeve 'Mein Kampf'-doktrine - Srbi, svi i svuda!

Uhićenje Veljka Marića

Veljko Marić, razvojačeni hrvatski branitelj i brižni hranitelj svoje peteročlane obitelji, policijskim prepadom otet je 18. travnja 2010.g, iako za njim nije bila raspisana nikakva tjeralica.

Ta se 'otmica' dogodila na srpsko-bugarskom graničnom prijelazu Gradine i to na temelju nekakve zabilješke u notesu srpskog pograničnog policajca (po riječima Veljka Marića, nap. a.). Tek dan poslije srbijansko je Tužiteljstvo za ratne zločine podnijelo zahtjev za provedbu istrage, a 12. kolovoza 2010.g. podnesena je optužnica da je navodno, 31. listopada 1991. godine ubio hrvatskog državljanina srpske nacionalnosti Petra Slijepčevića u selu Rastovcu nedaleko od Grubišnog Polja i time počinio ratni zločin protiv civilnoga stanovništva.

Hrvatsko pravosuđe o svemu tome je manje-više šutjelo više od godinu dana ništa ne poduzimajući! S pravne točke gledišta Veljko Marić nije službeno uhićen nego je otet, zarobljen i to temeljem 'povjerljivih dokumenata' bivše države i bivše vojske koja je bila agresor u ratu protiv Hrvatske.

'Hrvatski' rečeno, Veljko Marić je 'kidnapiran'!

Sudski postupak u kojem ga je branio, čujte sad ovo, iskusni beogradski odvjetnik Đorđe Dozet (da li po 'službenoj dužnosti'?) počeo je 7. listopada 2010.g., kada se Marić izjasnio da nije kriv. I konačno, nakon više od godinu dana 'pravednog' srbijanskog sudovanja uz 'gromoglasnu šutnju' hrvatske strane, policijskim prepadom zarobljeni bivši hrvatski branitelj osuđen je ali u balkanskom Haagu-Beogradu na drakonskih 12 godina zatvora.

Samo usporedbe radi, toliko su ukupno 'dobili' svi stražari-ubojice i mučitelji-zloglasnog zatvora Morinj - reciprocitet!?

Slučaj Purda

Tihomir PurdaIstu sudbinu doživio bi i Tomislav Purda, vukovarski branitelj i zatočenik srpskih, nepriznatih konc-logora, ali je imao tu 'sreću' što je 'kidnapiran' na graničnom prijelazu Orašje, u 'prijateljskoj Bosni'! Njegov slučaj posebno je zanimljiv s pravosudne strane.

Naime, nakon višemjesečnog maltretiranja po srbijanskim zatvorima taj branitelj hrvatskog grada Vukovara, doduše razmjenom zatočenika, pušten je na slobodu. Proces 'Lora'Usporedbe radi sjetimo se samo suđenja za 'LORU' kad su kao svjedoci optužbe u Split došli u Hrvatskoj već osuđeni ratni zločinci, slobodni ljudi pod brižnom zaštitom hrvatske (pravosudne) policije; kakvog li samo apsurdaDakle, na izvjestan način Purda je aboliran za kazneno djelo 'oružane pobune protiv ustavnog poretka SFRJ-ota' e da bi nakon dvadesetak godina ipak bio 'kidnapiran' i nakon toga kazneno prijavljen i promptno optužen za (navodni) ratni zločin.

Usporedbe radi sjetimo se samo suđenja za 'LORU' kad su kao svjedoci optužbe u Split došli u Hrvatskoj već osuđeni ratni zločinci, slobodni ljudi pod brižnom zaštitom hrvatske (pravosudne) policije; kakvog li samo apsurda!

Nu, sve bi to prošlo na benignom, srpsko-hrvatskom pravosudnom 'ribanju i ribarskom prigovaranju' da se na listi možebitnih ratnih zločinaca, među njih 44, nije našlo i ime moćnog 'ustavotvorca' Vladimira Šeksa. Upravo on je predlagatelj novog Zakona (izrađenog prema već donesenoj Ustavnoj odluci iz 1991.g.?) o 'ništetnosti' dokumenata, kaznenih prijava i 'post festum' optužnica, napisanih po Vojnom tužiteljstvu agresorske JNA a danas u pravednim rukama 'europski' ustrojenog srbijanskog pravosuđa.

Pravosudna farsa

Ministar pravosuđa 34 dana drži 'predmete' u ladici na čekanju jer ih ne smatra odveć važnima, predsjednik države čiji je moto pravDa ne smatra da je njegova briga o nepravednim optužnicama srbijanskog pravosuđa obavijestiti svog sukreativnog partnera Vladu; naknadno se 'doznaje' kako je navodno i on cijelu ovu priču pročitao u EPH-novinama!?

Poput Vesne Teršelič, predsjednik države kao supotpisnik 'RECOMA' a u funkciji visokog pravnog savjetnika, poručuje Šeksu, HDZ-ovoj vladi i Saboru slijedeće:

«Ne donosite takav zakon, nego krenite odmah u zaključivanje ozbiljnog međunarodnog ugovora koji će onemogućiti zloporabu progona za ratne zločine u regiji, ali i osigurati da ni jedan zločin ne ostane nekažnjen.»

Dakako, predsjednik je lakejski poslušao mišljenje EK kao i mišljenje srbijanskog pravosuđa a takvom kapitulantskom stavu su se priklonili i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić te, jasno, potpredsjednik koalicione hrvatske vlade Slobodan Uzelac i sveprisutni manjinac, Milorad Pupavac.

Kukuriku-oporba je, po već standardnom običaju, bojkotirala pripremni sastanak Saborskog povjerenstva jer njihov stav glede donošenja 'Zakona o ništetnosti' je kristalno jasan: 'ni vrit ni mimo'!

Upravo tako su i prije dvadeset godina bojkotirali Hrvatski državni sabor kod izglasavanja hrvatske neovisnosti; simptomatično!

Politička zbilja

Franjo KuharićTo je naša politička zbilja u zemlji u kojoj se više i ne zna 'tko pije a tko plaća'. Bez obzira na to donio se Šeksov 'Zakon o ništetnosti' ili ne u ovoj državi više nema nikakvih čvrstih principa, ni jedna se odluka a kamoli zakon ne mogu donijeti bez mišljenja, suglasnosti ili naloga europskih ili balkanskih 'žandara'; jadnog li suvereniteta, bijedne li neovisnosti!

Poruka Franje Kuharića

Prisjetimo se davne pouke uzoritog kardinala Franje Kuharića:

«Razgovarajte s velikima s polazišta principa, nikada na koljenima. Principi su oružje. I zato kad Hrvatska čistih ruku i čiste savjesti nastupi pred svijetom, ona je jaka i pred jakima.»

(u Predsjedničkim dvorima, 29. rujna 1997.).

Bilo bi daleko svrsishodnije u hitnu saborsku proceduru uputiti Zakon o ukidanju abolicije, jer smo upravo sveopćim oprostom srbijanske ratne zločince pretvorili u 'benigne pobunjenike-balvanaše', koji se i danas slobodno šeću našom zemljom - od aboliranih četnika-zločinaca Široke Kule do Vukovara u kojem i silovatelji Sunčicine majke neometano uživaju 'neprimjerenu' dobrobit hrvatskog Zakona o aboliciji.

Silovanje u ratu ratni je zločin koji ni abolicijom ne zastarijeva izuzev po srbijanskom pravosuđu po kojem se taj gnusni čin, valjda, tretira kao 'dokona ratna razbibriga'.

Damir Kalafatić

Uto, 23-05-2017, 18:47:52

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0054_Mirogoj_Zagreb.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).