Licemjerje prljavih igrača

Englezi (namjerno neću reći Britanci) se diče svojim fair play-om na zelenoj travi. To su na 'svoj' način i pokazali kad je igrač engleskog kluba Birmingham, kostolomac Martin Taylor namjerno slomio nogu hrvatskom reprezentativcu Eduardu da Silvi na utakmici Birmingham-Arsenal u veljači 2008.g. Doduše, svoj politički 'fair play' prema izvornim Hrvatima pokazali su još davno, na Bleiburgu, svibnja 1945.g. Kad danas pročitam kako Engleska (namjerno neću reći UK!) «snažno podupire hrvatsko članstvo u EU», digne mi se ovo malo kose na glavi.

Engleska 'podrška' ulasku Hrvatske u EU

Nakon ugodne i 'neformalne' večere ministara EU ovog ponedjeljka, naša politička 'elita', iako sa strepnjom, ipak je očekivala ako ništa drugo onda barem pozitivno mišljenje o okončanju pregovora i potvrdu konačnog datuma pristupa toj neustavnoj i protukršćanskoj tvorevini. Ništa od toga! Dogodilo se upravo ono u što samo budale nisu mogle povjerovati, orange-league (Engleska i trabant joj vjerni, Nizozemska) još jednom je pokazala svoje pravo lice, ukratko rečeno: Hrvatska će ući u EU, ali, u zajednici s ostalim zemljama nesretnog i virtualnog Zapadnog Balkana, iliti Tadić-Josipovićeva 'regiona'. Moguće i zajedno s takozvanom Republikom Srpskom koju ni javna kuća-yutelica niti 'naša politička elita' na čelu s predsjednikom više i ne naziva 'takozvanom', smatrajući je, valjda, državom ('rođenoj' u zločinu krvavog genocida i etnocida).

Doduše, Hrvatska i nije bila na dnevnom redu službenog dijela ministarskog sastanka, dakle, nije trebalo ni očekivati formalne zaključke pa je šef britanskoga Foreign Officea, William Hague, sasvim neformalno izjavio kako Ujedinjeno Kraljevstvo «snažno podupire hrvatsko članstvo u EU». Koliko je ta njegova izjava 'transparentno licemjerna' najbolje svjedoči ono što je taj 'snažni podupiratelj Hrvatske' u nastavku dodao: Želimo u EU vidjeti Hrvatsku, ali i čitav zapadni Balkan.

Zapadnobalkanski čopor

Ne treba biti odveć pametan pa zaključiti kako je g. Hague propustio dovršiti ovu rečenicu s riječju: zajedno....Dakle, u zapadnobalkanskom čoporu.

Dakako, problem je i opet Poglavlje 23, Pravosuđe, uz posebno važni izvještaj UN-u Serge Brammertza o topničkim dnevnicima neselektivnog bombardiranja Knina.

Kako to rade Englezi

Pa, gospodo Englezi, evo, za razliku od Knina, kako je izgledalo 'selektivno' bombardiranje/razaranje Dresdena noć uoči Dana zaljubljenih (karnevalski utorak!!!), 'Valentinovo', 13. veljače 1945.g.:

Dresden, zvan Firenza Sjevera (bio) je povijesni grad u njemačkoj pokrajini Saksoniji s dugom sveučilišnom i znanstvenom tradicijom pa su ga smatrali nekom vrstom njemačkog Oxforda.

Po nalogu engleskog premijera Winstona Churchilla, saveznički avioni napali su taj sedmi po veličini njemački grad i značajan industrijski centar te ga doslovno sravnili sa zemljom. U to vrijeme grad je zbog brojnih izbjeglica imao 1,200.000 'stanovnika', dvostruko više nego u normalnim okolnostima!

Prvo su ga napali britanski bombarderi Lancaster u dva vala. U prvom valu bilo je 245 aviona, a tri sata kasnije, u drugom valu još 529 bombardera; avioni su obavljali svoju 'zadaću' u niskom letu, jer grad skoro pa i nije imao protuzračne obrane. Bombe su padale, neselektivno, po cijelom gradu pa se stvorio efekt tzv. vatrene oluje. Cijeli centar grada je doslovno izgorio jer su kuće mahom bile drvene! Ujutro je došao novi val od 470 američkih bombardera, B(oing)-17 'letećih tvrđava', koji su sasuli novu količinu zapaljivih bombi na već zapaljeni grad.

Grad je, kako su pokazale zračne snimke (super-vjerodostojni, 'bombaški dnevnici'), gorio punih sedam dana; doslovno spržen pri temperaturi od više od 1.000 Celzijevih stupnjeva, spržen grad i ljudi u njemu!

Stradalo je, prema podacima zapadnih povjesničara, oko 35 tisuća ljudi, većinom građana Dresdena, ali i brojne izbjeglice-beskućnici koje su se sklonile u tom gradu povlačeći se pred nadolazećom sovjetskom Crvenom armijom koja je bila od Dresdena udaljena tek nešto više od 100 km. Između ostalog 'stradao' je i jedan sanitetski vlak s oznakama Crvenog križa koji je u Dresden doveo ranjenike s Istočnog bojišta direktno pogođen topovima engleskih lovaca tipa Spitfire u niskom letu.

Bio je to saveznički ratni zločin bez presedana a za takve, ratne zločine 'zapadni licemjeri' kažu kako nikad ne zastarijevaju. Tim više što je razaranje Dresdena bio rigidni politički ak t(zastrašivanja!) jer taj grad nije bio nikakav vojni cilj!?

Upitajmo 'nadležne' za EU-pristup: "Pa, gospodo iz hrvatske 'političke elite' dokad ćete/mo trpjeti ovakva licemjerna ponižavanja od strane nebuloznih EU-birokrata?"

Zar baš morate/mo ući u Europu na koljenima, gdje vam/nam je čast i ponos? Stoga se odmah zahvalite, posebno predstavnicima orange league (Englezima i Nizozemcima), na licemjernom, 'snažnom podupiranju' i odustanite od daljnjeg poniznog cmizdrenja za prijam u članstvo.

Oformite jedan, ali hrvatski 'monitoring', koji će pratiti europska zbivanja pa kad utvrdite da Europom 'caruje' pravda, istina i poštenje, da se 'Europa' riješila svih svojih licemjera, kad u njenom 'Ustavu' (Lisabonskom Sporazumu) budu evidentne tradicionalne kršćanske vrednote tek tada možete iznova razgovarati o nekom novom, mogućem hrvatskom pristupu.

Uz još jedan uvjet vezano za Poglavlje o Međunarodnom pravosuđu:

Potpisat ćete/ćemo sporazum tek onda kad nizozemski sudac Alphonse Orie prizna da je - što se 'pravosuđa' tiče - teško pogriješio (pa odmah oslobodi naše generale tamnice); kad se ispriča hrvatskom narodu zbog zločinačkog etiketiranja i sramotne, ničim utemeljene presude nevinim ljudima, jer naši junaci, Gotovina i Markač, nisu, poput savezničkih barbara 'razarali Dresden u tuđoj zemlji' niti su počinili ratni zločin, oni su oslobađali vlastitu zemlju od srpskog agresora i domaćih, povampirenih četnika.»

Damir Kalafatić