Haaške presude

Nakon 15.travnja u Hrvatskoj više ništa neće biti kao prije! Presuda hrvatskim generalima iz vojno-redarstvene akcije 'Oluja'-'čiste poput suze'-može biti 'trojaka': Oslobađajuća u što samo naivni i budale mogu vjerovati, vremenski adekvatna uzničkom 'boravku' što je teško povjerovati; realno gledajući bit će onolika koliko odmjere svjetski moćnici - krojači politike anglosaksonske provenijencije.

A oni su se 'požurili' da to objave 15.travnja, dakle prije predviđenog roka, ali simptomatično, i prije mogućeg ostvarenja 'generacijskog cilja': potpisivanja ugovora o pristupu Hrvatske EU, ne bi li se Hrvatima a prije referenduma 'generacijski željena' Unija što više ogadila!? Dakle, u ova potonja dva 'slučaja' mogućih presuda, Hrvatskoj 'ne gine' epitet 'zločinačke države' odnosno države stvorene udruženim zločinačkim poduhvatom svih znanih i neznanih sudionika.

Bit će to ne samo presuda nego i poniženje poštenom hrvatskom narodu!

Postavlja se pitanje hoće li primjerice koalicioni partner zastupljen po potpredsjedniku vlade Slobodanu Uzelcu nakon izricanja neminovne presude ucijeniti 'svoju-hrvatsku' vladu kao što je to napravio glede obnove četničkog spomenika u Srbu: 'Ili ćete vi Hrvati prestati 'slaviti' Dan domovinske zahvalnosti' ili mi, Srbi, izlazimo iz koalicije'?

'Generacijska sramota' ima i svoj tijek koji se nesporno može nazvati izdajom nacionalnih interesa, pa pođimo redom:

Hrvatski je (tada još ponosni) državni sabor 5. ožujka 1999. donio „Rezoluciju o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu" kojom se osporava nadležnost Haaškog tužiteljstva nad vojno-redarstvenim operacijama 'Bljesak' i 'Oluja'. Međutim. Tom Rezolucijom Sabor nije prekinuo suradnju s Haaškim tribunalom, nego je samo odrekao ingerenciju haaškom Tužiteljstvu nad tim operacijama, i zatražio od Suda da o tome donese pravorijek.

Ali na sramotnu izdaju hrvatskih interesa nije trebalo dugo čekati, 'Dani ponosa i slave' ubrzo se pretvoriše u 'Dane generacijske sramote'. Dolaskom haaškog krivokletnika Mesića na vlast i ondašnje Račanove -'kukuriku' koalicije, RH je blagonaklono omogućila ispolitiziranom Haaškom sudu nesmetano podizanje optužnice za Bljesak i Oluju (deklaracijom br. 957 od 14. travnja 2000. g.). A veliki doprinos tome izdajničkom činu uradio je osobno i sam Stipe Mesić transferom 666 transkripata Haaškom sudu što je bilo protivno hrvatskom Ustavu. To je haaškim tužiteljima otvorilo brisani prostor za 'politički montirane' optužnice generalima ali i tadašnjem državnom vrhu, pa i pokojnima Tuđmanu i Šušku.

Jer: 'da je Tuđman živ i on bi završio u Haagu'(del Ponte) a to je i dan-danas stav 'europejke' Vesne Pusić i ine protuhrvatske klateži!. Hrvatska je na taj način postala isključivim i sluganskim suradnikom ali ne Haaškog suda kao partnera u postupku nego tek tužiteljstva - samo jedne strane u sudskom postupku.

Labuđi pjev tadašnjeg šefa oporbe Ive Sanadera na splitskoj rivi, 2001.godine, 'ne damo naše generale u Haag' ili 'svi smo mi Norci' (istina!) bio je tek verbalni prilog izborne kampanje koji se je dolaskom HDZ-a na vlast pretvorio u bjesomučni progon tih istih generala-heroja, shodno čuvenom Šeksovom poučku: „Locirati, identificirati, uhititi i u Haag transferirati!"

Lobiranje ili zalaganje hrvatske političke 'elite' glede obrane hrvatskih generala svelo se samo na, jednom godišnje, licemjerna podilaženja hrabrim hrvatskim braniteljima, podno kninske tvrđave. Ili kako kaže Višnja Starešina politička 'elita' izvodi tek prigodni PP-folklor udaranja šakama u 'junačke grudi' i izjavama kako je naš Domovinski rat čist poput suze a Bljesak i Oluja legitimne akcije Hrvatske vojske.

A upravo će te blistave akcije oslobađanja vlastite zemlje od agresora nakon skorašnjih haaških presuda umjesto epiteta 'ponosa i slave' poprimiti 'dimenzije' ratnog zločina! A gdje je u toj 'igri' aktualni predsjednik ove pro(iz)dane zemlje? Slijedeće je sastavljeno prema članku s HKV-a od 24.veljače 2010.g.:

„Upravo je on tehnički autor dokumenta kojim je Haškome sudu dana nadležnost za akcije Bljesak i Oluju".

„Upravo je Josipović iz prvobitne Rifkinove inačice tužbe protiv Srbije izbacio dio o Srbiji kao odgovornoj za egzodus hrvatskih Srba (pa je to predano partnerima Srbima kao glavni argument za njihovu eventualnu protutužbu).

Upravo se on-sramotno-unaprijed odriče podignute tužbe za genocid, dakle, on je najvećim dijelom zaslužan za amnestiju Srbije za njena zlodjela počinjena u Domovinskom ratu. Jer više od 15 tisuća stradalih Hrvata očito nisu građani na zaštitu čijih je ljudskih prava i temeljnih sloboda mislio čitajući svoj inauguracijski govor."

I na kraju, upravo je on taj koji se nikada neće usuditi Srbiju nazvati pravim imenom - agresorom nego će na Ovčari, u društvu s Tadićem, 'nemila događanja' okvalificirati kao splet nesretnih okolnosti 'bezumne politike devedesetih'. Pa, gospodo iz političke 'elite', vidimo se na Jelačić-placu 16. travnja og.!

Damir Kalafatić