Skidanje do kraja

Kako se zahuktala naša žestoka ofenziva protiv korupcije i odlučna bitka s 'mitologijom' trebat će pod hitno sve one napuštene JNA-'kasarne' adaptirati u 'bukse'. Evo, samo bivši potpredsjednik vlade ima na svom spisku četrdesetak 'aferaša' iz vrha vlasti: ako potone on potonuće i svi po spisku. A tek kad se odmota klupko oko Hypo banke trebat će nanovo aktivirati Titov Goli Otok! Pa pročitajmo slijedeće: Hypo banka je od 2000. do 2003. godine koliko je na vlasti bila SDP-koalicija stekla niz vrijednih nekretnina i to zahvaljujući tadašnjem šefu Hrvatskog fonda za privatizaciju Slavku Liniću, ali i istarskom županu Ivanu Jakovčiću, navodi jedan naš tjednik pozivajući se na 80 stranica detaljne analize poslovanja Hypo banke u Hrvatskoj.

U njemu se uz Linića i Jakovčića spominju i neki domaći ugledni poduzetnici ali i tadašnji potpredsjednik HFP-a, koji su u više poslova protuzakonitim djelovanjem Hypo banci omogućili zaradu od više stotina milijuna eura. Sve to što je napisano ne mora biti gola istina premda je činjenica da je Hypo banka enormno zaradila na kupnji jeftinih poljoprivrednih zemljišta u Istri koja su naknadno prenamijenjena u građevinska, ili na drugi način: kupovinom brojnih posrnulih tvrtki s vrijednim nekretninama od HFP-a. Temperamentni župan Jakovčić kaže da je, osim s Bajićem, telefonski razgovarao i s ministrom unutarnjih poslova Tomislavom Karamarkom, od kojeg je zatražio da ga spoji s austrijskim državnim odvjetništvom i istražnim povjerenstvom.

'Ako su zainteresirani za razgovor sa mnom, stojim im na raspolaganju', rekao je Jakovčić i dodao da će, ako austrijsko državno odvjetništvo ne bude zainteresirano za razgovor s njim, održati konferenciju za medije u Beču.

'Sve to učinio sam jer ne želim više da ljudi iz medija, ali isto tako i politike, blate moje ime, roditelje te stranku IDS koju ponosno vodim 20 godina', kaže Jakovčić. Ali, svaka stvar ima svoje lice i naličje pa tako i ova Hypo afera. O čemu se radi? Dana 14. lipnja 2007., poznati njemački list 'Die Zeit' objavio je članak uglednog njemačkog novinara Norberta Mappes-Niedieka, inače autora knjige simptomatičnog naziva 'Balkanska mafija', koja je i kod nas prevedena. Mladen Bajić tu zgodnu i poučnu knjigu zasigurno nije pročitao!? Tekst respektiranog evropskog intelektualca i novinara nosi naslov 'Kupiti, prodati, nestati', a u podnaslovu stoji sljedeće: 'Kako je koruška banka Hypo Alpe Adria unovčila Brijunsku rivijeru-zajedno s hrvatskim zločincima'; lijepo.

Niediek u tekstu veoma romantično opisuje jugoistočnu obalu Istre kao raj na zemlji, a kao dodatnu prednost sačuvanog i bogatog istarskog dijela Sredozemlja ističe nezanemarivu činjenicu da je ta morska obala udaljena svega 'pet sati od Münchena ili Beča', od Klagenfurta je još i bliže. Osim slučaja velike afere (pljačke) kod privatizacije Arenaturista još veća po financijama bila je prodaja Barbarige i Dragonere. Članovi vijeća općine Vodnjan nisu bili ni svjesni koji 'deal' su u prosincu 2000. godine izglasali, kaže u svom članku Norbert Mappes–Niediek o slučaju Barbariga i Dragonera, i nastavlja: «Čak 374.000 četvornih metara netaknute obale preneseno je u vlasništvo do tada nepoznate firme za sramnih 5,12 eura po metru kvadratnom. Transakciju je naravno financirala Hypo Alpe Adria a predsjednica nadzornog odbora tvrtke kupaca-poduzetnika je mjesna Hypo-šefica. Poduzeće je bilo u vlasništvu Hypo Alpe Adria banke, do tada u poslovima prometa nekretninama, nepoznatog odvjetnika iz Klagenfurta, Gerharda Kuchera te jednog bečkog špekulanta u poslovima nekretninama Detleva Neudecka, tadašnjeg člana nacionalnog vijeća, te stručnjaka za financije FPÖ (Austrijska slobodarska stranka danas pokojnoga Jörga Haidera).

Nekoliko mjeseci nakon toga slijedi duplo veći 'komad filea' i ovoga puta za ugodnih 7,35 eura po metru kvadratnom. Kupac je bila druga firma, ali u vlasništvu istih osoba: Hypo Alpe Adria banke, odvjetničkog ureda iz Klagenfurta i bečkog vijećnika. Jedva da je prodaja bila zaključena, da bi ubrzo nakon toga Općina, za tek prodano i zakonom zaštićeno zemljište promijenila namjenu iz rekreacijskog u turističko građevinsko zemljište. Cijena ovog zemljišta preko noći je porasla dvjesto puta!» Tako, u pravoj maniri krimi-priče Agathe Christie, radnju oko prodaje Barbarige i Dragonere prepričava njemački novinar Niediek. Važno je dodati da je tadašnjem šefu Hypo banke Wolfgangu Kultereru, pred Glasom Istre 'izletjelo' da mu je prenamjena ovih prostora obećana još prije kupnje. Pogodimo, tko mu je to mogao obećati ako je u Istri na vlasti bio IDS a župan-neprikosnoveni autoritet, Ivan Jakovčić uz ideologa Damira Kajina!? Dakle, o cijeloj toj 'mućki' oko prodaje, navodi Damir Radnić iz ISDF-a, u Istri nije znao nitko osim grupice ljudi-Jakovčića, Žufića (IDS), i par vijećnika u općini Vodnjan; inače bi, ako nitko drugi, ljudi iz opozicije barem 'podigli galamu'. Istarski, kako ih njemački novinar naziva, 'buntovnici' pitaju se zbog čega je Istarska županija odbila godinu dana kasnije drugu priliku da popravi svoju veliku grješku oko prodaje Barbarige i Dragonere.

Prilika da poprave propušteno pružila se naknadnom intervencijom Državnog odvjetništva da se područje Barbarige i Dragonere ipak ne može prodati, jer je Županija imala pravo prvokupa. 'Buntovnici' iz 'Pokreta otpora' se, dakle, s punim opravdanjem pitaju: Zašto Jakovčić kao župan nije tada odbacio prijašnju odluku Županijske skupštine o prenamjeni odnosno prodaji toga ogromnog zemljišnog kompleksa? Zašto župan nije raspisao referendum o Barbarigi i Dragoneri, kada je dobio skoro 13.000 potpisa od Odbora za referendum, odnosno od istarskih građana koji nisu pristajali na tu prodaju? Ma jednostavno zato, kaže gospodin Bruno Poropat (predsjednik Odbora za referendum i jedan od glasnijih 'buntovnika' u Istri, nekada također član IDS-a), što je to ono što mi stalno tvrdimo, da je on, župan Ivan Jakovčić-Nino, direktno umiješan u sve to. Ni dandanas se još uvijek ne zna vlasnik tih 50 posto vlasništva tvrtki 'AB Marisa i Darija' na Barbarigi i Dragoneri, gdje je, u tom trenutku, napravljena ogromna šteta po javne prihode, u iznosu od 1,3 milijarde kuna. Bruno Poropat smatra da će, po realiziranom scenariju, Vodnjan od prodaje uprihoditi samo 58,7 milijuna kuna, a država 1,1 milijun. Da je Županija ostvarila prvokup i prodala zemljište po najnižoj tržišnoj cijeni od 150 eura, Vodnjan bi uprihodio 1,33 milijarde, a država 26 milijuna kuna. Hypo-tetika ili stvarnost, možda se klupko odmota a možda se smeće pod stol pomete kao i u slučaju famoznih vatrogasnih vozila; tko zna, u ovoj državi sve je moguće!?

Damir Kalafatić