1945. godina se vratila?

Četvrtak, 16. rujna 2010.

1945. godina se vratila?

U Karlovcu je, 13. veljače 2007., upriličeno predstavljanje knjige Slavka Goldsteina «1941.-godina koja se vraća».Pored brojnih uglednika kakav je primjerice sarajevski prebjeg Miljenko Jergović, tom velikom činu nazočio je i tadašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Autor Slavko Goldstein, inače 'diplomirani' bibliotekar, tom prilikom je izrazio čuđenje jer ga mnogi pitaju što znači takav tendenciozan naslov knjige, pa je prisutnim 'uglednicima' to i pojasnio.

Ivo Goldstein Iako su hrvatsko-srpski odnosi i prije bili bremeniti, na žalost 1941. godina bila je ona koja je uvela masovno ubijanje i genocid kao političko oružje; to je bila prekretnica, naglasio je Slavko Goldstein. Dodao je kako uza sve pokušaje, ta godina nije na pravi način prebrođena pa se vratila (partizanskim pokoljem u Bleiburgu i nakon njega, nap. a.!) 1945., zatim 1991., a na svoj način i u (zločinačkom poduhvatu 'Oluji', nap. a.), 1995. !

Ako je ova knjiga samo donekle doprinos da tih 'vraćanja' više neće biti, onda je barem u malom postigla svoju svrhu, naglasio je tata Goldstein. Potom je kazao kako se od 2000. godine prevladava sve što je bilo recidiv, te iako nije sasvim prevladano, na dobrom smo putu, zaključio je autor knjige, Slavko Goldstein. A za one čitatelje kojima metafore možda predstavljaju jezičnu barijeru 'recidiv' se svakako odnosi na Tuđmanovo koketiranje s ustašlukom a metafora 'dobar put' označava opskurnu Mesićevu 'detuđmanizaciju' i povratak pravim vrijednostima-antifašizmu koji je, eto, i temelj moderne hrvatske države stvorene po drugu Titu i obranjene po našim 'zločincima' u Haagu.

Mesićev 'dobar put' nastavio je jednakim antifašizmom nadahnuti njegov nasljednik, Ivo Josipović i to takvom udarničkom žestinom da bi danas, 2010., tata Slavko ili sin mu Ivo trebali napisati još jednu novu knjigu, veoma aktualnog naslova: «1945.-godina koja se vratila»! Za Goldsteina starijeg sve zlo je i započelo 1941. kada su po njemu ustaše započele masovno ubijanje i zavele genocid kao političko oružje a zaboravlja pritom da je ideja genocida rođena u srpskoj glavi, prije više od stotinu godina! Dakle, Goldsteinova 'bremenitost' srpsko-hrvatskih odnosa nije otpočela tek 1941.g., jer korijeni velikosrpstva umnim Goldsteinima bi trebali biti dobro poznati!

Pa ako ne znaju nek' pročitaju....

Srpski književni glasnik, časopis srpske elite, ničim izazvan, objavio je u kolovozu 1902. članak srpskog intelektualca Nikole Stojanovića pod naslovom 'Srbi i Hrvati'. Članak je u cijelosti odmah pretiskao zagrebački list 'Srbobran', glasilo Srpske samostalne stranke u Hrvatskoj. Preslik 'Srbobrana' su današnje srpske 'Novosti'-Zagreb, reinkarnacija pokojnog 'Ferala' za koje piše upravo i Slavkov sin, profesor na katedri hrvatske povijesti Ivo Goldstein a uz njega i mnoge druge 'ugledne' medijske perjanice poput Igora Mandića, Borisa Dežulovića, Saše Kosanovića i ine medijske klateži.

O čemu se to radilo 1902.g.?

Velikosrbin Nikola Stojanović zastupao je tezu o naprednom 'srpstvu' i nazadnom 'hrvatstvu', pa 'ne može biti govora o slozi, jer su načela njihova iz osnova protivna'. Zaključuje kako predstoji 'borba', i to ne bilo kakva, naime, 'ta se borba mora voditi do istrage naše ili vaše'. I nastavlja u jednakom stilu: 'Jedna stran(k)a mora podleći. Da će to biti Hrvati, garantuje nam njihova manjina, geografski položaj, okolnost, što žive svuda pomešani sa Srbima i proces opšte revolucije, po kome ideja Srpstva znači napredak'. Nije li to otvorena najava genocida, etničkog čišćenja?

Uzgred, naivni Hrvati u Jugoslavenski odbor su prihvatili čak i tog velikosrbina, Nikolu Stojanovića (1915.); jednako kao što danas visoke političke funkcije u Hrvatskoj obnašaju Slobodan Uzelac i Milorad Pupovac! Ustvari, cijela srpska povijest počiva na mitovima počevši od Kosovskog mita 1389., pa sve do (po Mrkociju, Iveziću, Božičeviću ogoljelih laži-) političkih mitova Jasenovca, Jadovna i konačno mita o srpskom, zapravo izrazito četničkom ustanku u Srbu 27.srpnja 1941.

A taj izrazito srpski ustanak kojeg razni Goldsteini, Jakovine i slični im kripto-povjesničari drže antifašističkim nije ništa drugo doli slijed genocidne, velikosrpske politike sadržane u prijetećim riječima Nikole Stojanovića o istrebljenju-vašem ili našem, ili, u onoj poznatoj krilatici fiškala Stevana Moljevića «Srbi svi i svuda!» Naime, izbijanjem Drugoga svjetskog rata i proglašavanjem NDH srpska je prevlast u Hrvatskoj posve srušena. Stoga je objavljena velikosrpska ideja o Homogenoj Srbiji banjolučkog advokata Stevana Moljevića.

Taj geopolitički ideolog, kartograf (poput Voje Šešelja, nap. a.) i savjetnik četničkoga zapovjednika Draže Mihailovića, zagovara stvaranje isključivo etnički čiste srpske države i postavlja postulate i granice Velike Srbije, koji će biti i naputak i ideal onim hrvatskim Srbima u oružanoj pobuni protiv osamostaljenja Hrvatske. Svakako, bila je to 'direktiva' i naputak i onima iz Donjo-lapačkog 'sreza' kao što su bili ustanički vođe Gojko Polovina i Đoko Jovanić.

Monarhističkih elemenata koji su kasnije postali četničkim vođama na području Like, Donjeg Lapca, bilo je i među zapovjednicima takozvanih gerilskih postrojbi, o čemu govori i primjer časnika Jugoslavenske kraljevske vojske Miloša Torbice. Činjenica je također da su monarhisti u prvoj polovici kolovoza bili dovoljno jaki da organiziraju razgovore s Talijanima, dakle fašističkim okupatorima u mjestu Otriću, gdje je 9. kolovoza 1941. potpisan i poznati Otrićki sporazum o nenapadanju između talijanske strane i gerilaca (tako su četnici sami sebi tepali!, nap. a.).

U delegaciji srpskih gerilaca nalazio se je i Đoko Jovanić (kasnije proglašen i narodnim herojem, nap. a.), koji je također potpisao taj sporazum. On je događaje u Otriću, mjestu nedaleko Srba, i potpisivanje sporazuma opširno opisao u spomenutoj knjizi na stranicama 95.-102. (vidi knjigu Gojka Polovine 'Svedočenje; sećanje na događaje iz prve godine ustanka u Lici', tiskano u Beogradu 1988.).

Uz navedenu povijesnu istinu, mnogo toga je ovih dana napisano, doduše najvećim dijelom 'ilegalno'(na hrvatskim 'portalima'), o strahotama koje su 'gerilci' počinili nad hrvatskim civilima u Lici i nitko to ne može poreći pa ni jedan kripto-povjesničar kalibra profesora Ive Goldsteina. Nemoćan da povijesnim argumentima obori istinu o rigidno četničkom ustanku u Srbu, Ivo Goldstein preko EPH Morgen-blatta lakonski drsko poručuje svojim ideološkim neistomišljenicima:

«Tko kaže da je 27. srpnja datum četničke pobune, ustašoidno bulazni!»

Po profesoru Goldsteinu, dakle, sve one koji 'o 27. srpnju govore kao o datumu četničke pobune od sada valja nazivati pravim imenom-ustašoidima koji direktno negiraju antifašistički karakter ove države.' Na kraju je sve začinio i svojevrsnom prijetnjom da 'htjeli-ne htjeli, negatori 27. srpnja uhvatili su se za ustaški mit i morat će podnijeti svu odgovornost za takvu rabotu.'

Takav rječnik dostojan zadrtog člana komunističke Partije SFRJ-ota iz godine 1945.(koja se očito vratila!) zasigurno ne pripada u krug intelektualnih, akademskih ali ponajprije argumentiranih rasprava o nekom, u najmanju ruku kontroverznom, povijesnom događaju.

Je li se to, po Ivi Goldsteinu, 'vratila' 1945.-ta kad je imenica 'Hrvat' bila sinonim imenice 'Ustaša'? A u današnjoj 'štampi', primjerice u Pavićevom Morgen-blattu, sloboda javne riječi uzela je tolikog demokratskog maha da prebjeg s Miljacke, Miljenko Jergović prvog hrvatskog predsjednika naziva 'lešinom s Mirogoja' ili 'Topčiderskim generalom', i to nekažnjeno!?

A da u stavovima i pisanju profesora hrvatske povijesti na Zg-sveučilištu, Ive Goldsteina itekako ima debele političke prljavštine svjedoči i slijedeće.... Po svemu sudeći učeni doktor ima jako bujnu maštu pa mu nije strano pribjeći i virtualnom izmišljanju, pa onda na temelju tih izmišljotina razvijati teorije.

To je primijetio još 1995. g. dr. Neven Budak, 'antifašist' i Goldsteinov ideološki istomišljenik, kad je recenzirajući Goldsteinovu knjigu 'Hrvatski rani srednji vijek' zapisao slijedeće:

«Veliki broj metodičkih grešaka ponovno pokazuje da autor znanstvenom radu pristupa površno i neoprezno. Po znanost je najopasnija njegova navika da tamo gdje nema izvora izmišlja, a onda na temelju takvih fikcija (bolje reći laži ili izmišljotina, nap. a.) izvodi daljnje zaključke. Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Ivi Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobrađenih tema, pa čak riješiti i niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici!»

Kakve znanosti je apsolvirao taj doktor nauka, dr. sci.?

Žalosna je činjenica da katedru hrvatske povijesti na Zagrebačkom sveučilištu, trujući hrvatsku mladež, 'drži' čovjek, koji je u Beogradu doktorirao na temi iz bizantske povijesti a kasnije godinama predavao opću povijest srednjeg vijeka, te se u posljednjih nekoliko godina pokušava 'baviti' čak i krivotvorenjem suvremene hrvatske povijesti.

Ivo Josipović I za kraj poslušajmo što o Srbljanskom spomeniku kaže 'naš' predsjednik, koji poput suca Pilata pere ruke 'pravdajući se' hrabrom odlukom hrvatske vlade:

«Čestitam i gospođi Kosor i gospodinu Bebiću, jer su spremnošću da se i oni angažiraju na očuvanju antifašističke tradicije učinili još jedan važan doprinos za europsku Hrvatsku(?).

- Jedan dio događaja za vrijeme ustanka nije bio dio ustaničkih (nego izrazito 'koljačkih', nap. a.) aktivnosti koje danas slavimo. Riječ je o zločinu u Borićevcima, ali i na nekim drugim mjestima (za pokolj 300 hodočasnika svetoj Ani naš predsjednik, izgleda, nikad nije čuo, nap. a.).

Mi to, međutim, ne slavimo, mi ne slavimo zločine koje je počinilo četništvo, nego slavimo otpor fašizmu (kojem to, zar talijanskom, savezničkom?, nap. a.), onaj dio koji su poveli partizani, antifašisti. Time se ne dovodi u pitanje ni službeni datum obilježavanja Dana antifašističke borbe, 22. lipnja, ali sjetili smo se(?) jednog dana važnog za Hrvatsku (četničkog surogata antifašističkoj partizaniji, nap. a.) kada je došlo do značajnijeg otpora. Rekli smo i 'ne' praksi rušenja spomenika.

U tom kontekstu posebno cijenim ulogu koju je Vlada odigrala financirajući obnovu tog spomenika». Ma, bravo predsjedniče što ste se konačno sjetili tog dana, zlobni ljudi promisliše kako se ulizujete pripadnicima srpske manjine, pardon, srpskog naroda u Hrvatskoj!? Doduše, nitko od pokrovitelja i financijaša-vlade i Sabora-nije bio u Srbu nazočan osim Slobodana Uzelca koji je svojoj vladi zaprijetio ucjenom: ili spomenik ili rušimo koaliciju!? Parafrazirajući Nikolu Stojanovića, Slobodan Uzelac je ustvari htio reći: do istine, vaše ili naše!?

Ipak, mogli bi zaključiti kako spomenik nije obnovljen zbog 'povijesne istine' nego tek iz prozaičnih, pragmatičnih razloga: očuvanja udobnih fotelja vladajuće 'pozicije', HDZ-a i njenih koalicijskih partnera. A pošteni hrvatski narod jednako kao i 1945. povukao se u svojevrsnu 'ilegalu' pa se moli dragom Bogu po svetištima Gospe Sinjske, Aljmaša, Marije Bistrice, Udbine; čekajući, valjda, dolazak nekog novog hrvatskog 'Mesije'.

Damir Kalafatić

KOMENTARI ČITATELJA

#1 Nu! — Guest 2010-09-15 19:12

Izbrisano. Rječnik...

1945. godina se vratila?

1945. godina se vratila?

O čemu se to radilo 1902.g.?

KOMENTARI ČITATELJA

Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća

Zadnje vijesti

Zadnji komentari

Tko je na vezi?

Abecedni popis autora

Uvjeti korištenja

Naša udruga

Stranice članova

Izbor publikacija

Prijava na Portal