Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Hrvatski profesor Klump
Gledajući prije par dana američku komediju o 'Luckastom profesoru' podsjeti me to na znanstvena događanja u Mediteranskom institutu za istraživanje života u Splitu (Mediterranean Institute For Life Sciences). 'Mi mislimo da smo stavili prst (Božji, valjda!) na kemiju života, na ono što limitira život', u stilu profesora Klumpa rekao je profesor Miroslav Radman novinarima u Zagrebu tijekom simpozija u povodu 50 godina molekularne biologije, na kojem će već sutra predstaviti to epohalno otkriće. A bilo je to još u studenom 2008. godine.
Radmanov tim u kojem su još njegove suradnice Anita Kriško i Dea Slade otkrio je 'molekularnu osnovu robusnosti organizama', čiji su preci počeli živjeti prije par milijardi godina. Riječ je o prastaroj bakteriji Deinococcus radiodurans i organizma rotifer koji su otporni na uvjete života i čije molekule, za razliku od ljudskih, štite 'proteine liječnike' koji popravljaju greške ili oštećenja u svim važnijim molekulama. Ukoliko 'proteini liječnici' ne bi bili aktivni, stanica ne bi živjela ni 24 sata, no problem kod ljudske vrste pojavljuje se kad se 'liječnici proteini' oštete i prestanu funkcionirati, zbog čega počnu patiti svi ostali proteini kao i geni, jer više nisu dobro servisirani. Tada geometrijskom progresijom dolazi do rasta svih bolesti, slabosti i na kraju smrti, ispričao je hrvatski profesor Klump alias Miroslav Radman. Uistinu, jasno 'ko pekmez'.
Najnovije spoznaje
Najnovije vijesti o tom 'otkriću' saznali smo neki dan, 2010. godine, mjeseca kolovoza. Senzacionalno, pronađen je način za zaštitu ljudskih proteina! Radman otkriva tajnu eliksira života! Miroslav Radman zaštitni koktel 'proteina liječnika' uspoređuje s gromobranom, jer bi sprečavanje oksidacije proteina preveniralo bolesti i produljilo život.... Pojednostavljeno rečeno, oksidacija dovodi do 'hrđanja'. Kako starimo tako je oksidacija proteina izraženija, a raste sličnim ritmom kao i porast svih bolesti vezanih uz starenje organizma, poput kardio-vaskularnih bolesti, raka, neuro-degenerativnih ili infektivnih bolesti. Sprječavanje oksidacije proteina bi, dakle, preveniralo bolesti i produžilo ljudski život.
'Postoje ogromne razlike u osjetljivosti na oksidaciju od pojedinca do pojedinca. S 20 godina svi smo mladi i zdravi, ali s 50 godina postoje velike razlike, a Churchill je i s 90 normalno funkcionirao iako je izrazito nezdravo živio', kazao je navevši da je važan razlog za to upravo različita razina oksidacije proteina. Prema tome, očito je gospodin Winston Churchill problem oksidacije elegantno riješio 'gromobranom proteina-liječnika' napravljenim od prvoklasnih kubanskih cigara i škotskog whiskija! Ostvare li se predviđanja, kroz nekih 5-6 godina, to bi onda bilo jako loše za farmaceutsku industriju čija je ideja da dugo živimo bolesni, kazao je Radman. No, ekonomski je potencijal otkrića, razvije li se u željenom smjeru, enorman. Posljedica svega bila bi velika javnozdravstvena akcija svjetskog značaja. Obzirom da je primjena 'eliksira života' s naučne strane ipak rizična za čovjeka prve eksperimente svakako bi trebalo napraviti na životinjama, primjerice starim ovcama s Kornata ili na starim 'isluženim' jarcima.
U slučaju mogućeg uspjeha tog naučnog eksperimenta dobili bi obilje mladih janjaca ili kozlića koji bi svakako bili ukusni gastronomski artikl za naše turiste na Jadranu. A sad evo kako i gdje je počela ova znanstvena fantastika hrvatskog profesora Klumpa: Hrvatsko ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa uložilo je u adaptaciju i dogradnju zgrade MedILS-a više od tri milijuna kuna. Zgradu u kompleksu nekadašnje Titove Vile 'Dalmacija' za MedILS ustupio je grad Split, a država je u uređenje zgrade s četiri tisuće četvornih metara od 2001., kada je projekt započet (?), uložila oko 30 milijuna kuna. Počelo se najprije s naučnim teoretiziranjem o kloniranju novih 'života', nastavilo s istraživanjem funkcije kvaščevih gljivica i došlo se konačno do ovih otpornih bakterija starih milijarde godina koje će poslužiti za mućkanje virtualno-utopijskog koktela, ni manje ni više nego eliksira života. Bravo!
Damir Kalafatić
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Udruga pravnika Vukovar uputila pismo Milanoviću .................(24. svibnja 2012.)
- Karamarko: HDZ osniva vladu sjeni; Ante Sanader kooptiran u Predsjedništvo .................(24. svibnja 2012.)
- HDSSB: Vlada ruši mostove hrvatskog jedinstva .................(24. svibnja 2012.)
- Splitski intelektualci: Organizirat ćemo antigay paradu! .................(24. svibnja 2012.)
- Amnesty International i dalje zahtjeva istrage protiv Vladimira Šeksa i admirala Domazeta .................(24. svibnja 2012.)
- Povratak Denisa Latina .................(23. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Koje su koristi, gdje su praktički rezultati, osim masnih natpisa u tisku od vremena do vremena o senzacionalnim odkričima prof.Miroslava Radmana, samo da bi opravdao što već tako dugo jede kruha bez motike.
Radman i Đikić samo su razmetljive niškoristi
Od početka sam sumnjao u uspjeh i nakane Miroslava Radmna.Poklon u privatno vlasništvo desecima milijuna državnih kuna preuređene vile "Dalmacija",raz metanje imenima nobelovaca,naja ve otkrića kojima će se udvostručitilju dski vijek,razglašav anje Radmanova svijetskog renomea i izmišljenog članstva u Francuskoj akademiji-sve je to slutilo na prijevaru.Koju je godinama od sumnjičenja štitio Ivan Đikić,obmanjuju ći mmilijunsko TV gledateljstvo o koristima koje Hrvatska već ima.Prijevaru razotkriva sam Đikić,oko kojeg se sad stvara ozračje kao nekad oko Radmana-ozračje nove prijevare.I dok svako malo Radman i Đikić,pohlepni za državnim novcem i željni medija i slave,uskrsnu mrtvi organizam,otkri ju lijek protiv raka ili produže čovjekov život,dotle tisuće anonimnih stručnjaka sa sirotinjskim plaćama ,u medicini i drugim područjima opipljivo koriste ljudima i ovoj zemlji koja zahvaljujući njima drži korak sa svijetom.Nema koristi od dvije niškoristi!
Milan Ivkošić
E sad g.Kalafatiću,zn ate li Vi zašto sam podebljao anonimne stručnjake i sirotinjske plaće ili bolje rečeno bez plaća?Zatim čudim se patolozima,cito lozima i mikrobiolozima i inim strukovnim znalcima...što ne podignu glas i uz bok prof Marijanu Joštu..te definitivno ne raskrinkaju tog prevaranta i hohštaplera dr Miroslava RadmanaČudim se Dalmatincima i Spićanima kako ne istjeraju tog conquiskadora iz Hacijende,te naprave nekoliko kraljevskih apartmana,te zaposle 30-ak Hrvata u gradu sa stopom nezaposlenih od 17%....Ako se ne varam M.Ivkošić ide na stranice M.T. i HaKaVe-a???..ni sam samo intuitivac,nego sam izgleda i inspicijent i inspirator!??A opet narod možda i voli da ima i lažnog znastvenika i prijevaru i bič conqviskadora.. ..čudan je svaki narod kojeg Bog stvori..tako i hrvatski..!??Mijo Faust Perica!
genetika kvasca nije nikakva 'topla voda' narcisoidnog Miroslava Radmana!
'Za mene je znanost kao glazba, filozofija, književnost, to je nadgradnja u piramidi društva od koje može biti koristi i ima je, naravno. Mi smo školovani raditi eksperimente i znanstvena istraživanja, a ne(poput Miroslava Radmana, op.a.!)svađati se s ministrom', kaže to dr. Vjekoslav Dulić.
Malo tko zna za tog samozatajnog znanstvenika svjetskog glasa u njegovom rodnom gradu Subotici, a niti u Hrvatskoj, gdje je na Prirodoslovno-m atematičkom fakultetu u Zagrebu diplomirao na studiju biologije 1979. godine. U svjetskoj pak, znanstvenoj javnosti njegovi radovi na polju istraživanja genetike kvasaca publicirani su u renomiranim svjetskim časopisima kakav je, primjerice, poznati časopis 'Nature'.
'Bože moj, pa što će nam kvasac osim za uskršnje sirnice?'
Kvasac je zapravo jedna obitelj stanica u kojoj su svi metazolički procesi, od normalnog metabolizma pa do diobe stanica jako slični onima kod čovjeka. Kvasac ima enormni naučni potencijal, koji se poodavno u svijetu koristi kako bi se mogle raditi genetske mutacije. Čitav genom je poznat i svi se geni znaju, geni, koji kontroliraju diobu stanica koje se mogu povezati pa i s kancerogenim oboljenjima, odnosno s rakom.
Svojim doktoratom kojeg je radio na Institutu za rak u Švicarskoj/Laus anne i odlaskom u Ameriku gdje je također radio na kvascima, Dulić je istraživao gene odgovorne za rak, ili općenito gene za razmnožavanje stanica kod čovjeka.
U američkom laboratoriju u Kaliforniji još na početku 1992. godine s ekipom suradnika otkrio je obitelj enzima zvanih kinaze. Geni koji kontroliraju tu enzimsku obitelj odgovorni su za mijenjanje molekula.
Odrastamo, rađamo, odgajamo djecu i 'naše vrijeme' je gotovo; iako biološki možemo živjeti do 120 godina, starenjem postajemo nekorisni a rak je entropijski fenomen-kad organizacija stanica popušta-i dolazi do raspada sustava. Kad znamo koje su molekule uključene u mehanizam obrane u tijelu, rak se može i ranije otkriti. Najdirektnija posljedica ovoga čime se dr. sc. Vjekoslav Dulić i njegova znanstvena ekipa bave bila je otkriće proteina koji kontroliraju diobu stanica. I kad se zna kako taj biološki mehanizam djeluje, može se ta teška bolest pravodobno predvidjeti i tretman liječenja tomu prilagoditi. Rak je bolest koja ima veliki broj mutacija a istraživanja genetike kvasca mogu pomoći da se rak detektira; kod većine kancerogenih oboljenja-ako se u ranoj fazi otkriju-može se proces zadržati i produljiti život.
Pitanje kloniranja čovjeka znanstvena je fantastika jer nema nikakvog smisla klonirati čovjeka iz odrasle stanice. To je područje kojim se dr. Dulić sada bavi, starenjem tjelesnih stanica, koje se mogu dijeliti određeni broj puta a poslije dijeljenje prestaje jer stanice biološki stare. Znači, ako se uzme odrasla stanica čovjeka ona se već dijelila više puta, tako da je primjerice jadna ovca Dolly bila prestara za svoju dob(ovo je sastavljeno prema napisu Jasminke Dulić, 'Hrvatska riječ', Subotica, 29. travnja 2005.g.).
Kloniranje je jedan tehnički problem, ali nema nikakvog smisla klonirati čovjeka i bogohulno-radma novski uzurpirati prirodne Zakone Svevišnjega.
Primarno je doći do saznanja kako stanica funkcionira a to je onda praktično intelektualno zadovoljstvo koje služi za opću korist.
Treba jedna zdrava osnova da ljudi rade a ne ututanj o svom radu lijepo pričaju-zbog nekakve slave ili karijere-već da rade zato što ih istraživanje interesira i altruistički služi na dobrobit svim ljudima. Istraživači su stoga i školovani za to-vršiti eksperimente u cilju znanstvenih istraživanja-a ne kao Radmana&Co. svađati se s ministrom i umjesto znanstvenih radova piskarati po novinama poput jezičavih kolumnista. Splitske domaćice bit' će sigurno sretne kad Institut 'Medils' mutacijama gena dođe do epohalnog otkrića kvasca koji će omogućiti, eto, brže dizanje...barem tijesta za ukusne sirnice; uostalom živi bili pa vidjeli!