Šeksove lamentacije povodom Dana državnosti

Upitate li bilo kojeg oporbenog čelnika, odnosno takozvane 'lijevo orijentirane političare', od Milanovića do Pusićke - tko je značajnija povijesna ličnost (u stvaranju hrvatske države), Tuđman ili Tito, odgovorit' će svaki od njih k'o iz puške....Tito! Vladimir Šeks to eksplicite nije rekao ali vjerojatno jednako tako misli. Naime, gledajući neki dan 'Dnevnik 3' i slušajući potpredsjednika Hrvatskog sabora o njegovu mišljenju kome bi dao veću ulogu u stvaranju neovisne hrvatske države nije nas odveć iznenadilo njegovo minoriziranje zasluga hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata u ostvarenju hrvatske neovisnosti u usporedbi sa zaslugama jugoslavenskih partizana....

Drugim riječima i on, poput Milanovića ili Pusićke, preferira Tita pred Tuđmanom! Dakle i Šeks, premda bliski Tuđmanov suradnik, priklanja se onima iz aktualne političke 'elite' koji danas misle jednako: partizani, antifašisti, boljševici-komunisti, tko li već, pod vodstvom druga Tita i Partije udarili su temelje današnjoj hrvatskoj državi a branitelji u Domovinskom ratu samo su obranili te, već udarene temelje. Upitan zašto nema heroja iz Domovinskog rata, Šeks lakonski odgovara da se još nisu dogovorili glede njihova naziva, dali ih se treba nazvati herojima ili možda junacima...a od pobjede u Domovinskom ratu, od Oluje proteklo je punih 15 godina.

Nije li to sramotno podcjenjivanje hrvatskih branitelja!? Nu, tu je partizanski rat ipak u velikoj prednosti jer narodnih heroja iz 'Jugo-partizanije' ima k'o pljeve a sam drug Tito je čak i trostruki heroj; a ta mu (im) odličja nitko se nije ni usudio dokinuti kao ni njegov trg u srcu Zagreba. Neki od njih su i danas živi i diče se svojim odličjem 'narodnog heroja' kojeg su stekli u doista krvavom 'utemeljenju hrvatske države'; evo primjera:

Leševi pobijenih zarobljenika nakon bitke kod Stepinčevog Krašića bačeni su u znamenitu jamu znakovitog imena 'Jazovka' koja je nakon 'oslobođenja' popunjena pobijenim ranjenicima i medicinskim osobljem iz zagrebačkih bolnica, časnim sestrama. Uistinu frapantna sličnost s vukovarskom Ovčarom....Razlika jedina je u tome što su na Ovčari zlodjela počinili četnici a na 'Jazovki' partizani-'osloboditelji'. 'Jazovka' je otkrivena tek 1990.g., nakon komunističke zavjere šutnjom od punih 45 godina; njena dubina je 41,5 metara. Sasvim solidni 'temelji hrvatske državnosti'.

Kaznena prijava je podnesena 2001.g. ali do danas leži u ladici Državnog odvjetnika. Ali unatoč svemu tome i danas se dijele odličja 'zaslužnim antifašistima', o Danu antifašističke borbe u šumi Brezovica, 22. lipnja: Komunistički sudac svojedobnog 'narodnog suda', magistar Ivan Fumić, za svoje 'poratne zasluge' a iz ruku našeg pravdoljubivog predsjednika dobiva odličje naziva, koje li ironije, 'Stjepana Radića'-vođe HSS-ovaca, s kojima su se upravo Fumićevi komunisti itekako krvavo obračunali odmah nakon 'oslobođenja'....politička perverzija.

Šeksov stav je odavno dobro poznat, od prije više od četiri godine, kad je - od novinara upitan što bi uradio kad bi na ulici opazio odbjeglog heroja ili junaka Domovinskog rata, Antu Gotovinu-plasirao onu 'autoriziranu' izjavu koju mu hrvatski branitelji nikad neće zaboraviti: (zločinca Gotovinu treba-, nap. a.)-locirati, identificirati, uhititi i u Haag transferirati! Bivši predsjednik Stipe Mesić diplomirani je pravnik a Ivo Josipović je čak i profesor kaznenog prava na Sveučilištu u Zagrebu, dok je Vladimir Šeks stručnjak za Ustavno pravo; eto, ta pravnička 'elita' smatra Titov 'pravedni' antifašistički rat za Jugoslaviju temeljem stvaranja hrvatske države! Sva trojica, iako pravnici, zaboravljaju, namjerno ili slučajno, tešku 'pravnu nepravdu' koja je zadesila hrvatski narod od Titovih partizana-osvetnika netom nakon završetka rata, jer:

«Nikada u novijoj svjetskoj povijesti nije došlo do tako masovne i grube povrede Ženevskih konvencija i svih međunarodnih pravnih propisa koji su ikada doneseni u svezi s ratnim pravom i postupcima sa zarobljenim časnicima, vojnicima i civilima, kao u događanjima vezanim za predaju hrvatske vojske i civila na bleiburškom polju (ali i na drugim mjestima!) u svibnju 1945. godine»( vidi: 'Hrvatska nacionalna drama od 1918. do 1941.'). Dodao bih - i masovnih likvidacija bez suđenja po brojnim stratištima-postajama isto tako brojnih križnih putova-marševa smrti od Slovenije do Makedonije!

Jesu li to bili, ili, kakvi su to bili partizanski temelji hrvatske države?

Damir Kalafatić