Crnogorska pravda

U logoru Morinj pokraj nekad hrvatskog Kotora od listopada 1991. do kolovoza 1992.god. mučeno je više od 300 zatvorenika; hrvatskih branitelja (i civila) koji su ustali protiv crnogorske agresije.

Troje ih je na smrt pretučeno u samom logoru, a 56 je naknadno preminulo od posljedica svakodnevnog fizičkog batinanja i trajnih posljedica psihičkog terora.

Zbog tih ratnih zločina 'časni', i to čak viši crnogorski sud u Podgorici izrekao je smiješne i sramotne presude, kako slijedi: Zlatko Tarle osuđen je na godinu i pol zatvora, Mlađan Govedarica na 2, Ivo Gojnić na 2,5, Boro Gligić na 3, Špiro Lučić na 3,5 te Ivo Menzalin, kojemu se sudilo u odsutnosti, na 4 godine zatvora.

Osuđeni su da su kao djelatni i pričuvni pripadnici bivše JNA počinili ratni zločin protiv civila i ratnih zarobljenika s dubrovačkog područja.

A sad počujmo kontradiktorno obrazloženje ovih sramotnih kazni:

'Časna' crnogorska sutkinja Milenka Žižić čitajući presudu rekla je kako bi izrečene kazne bile veće da je RH u trenutku zarobljavanja logoraša bila međunarodno priznata država. Zbog te činjenice (ratni) zločin u Morinju okarakteriziran je kao oružani, a ne međunarodni sukob.

Da karikiram, sad je valjda svima jasno zašto su njemački nacisti izvršili holokaust nad Židovima... zato, što u to vrijeme Židovi nisu imali svoju međunarodno priznatu državu!

Vrhunac pravosudne sprdnje je i olakotna okolnost optuženima zbog dobrog vladanja tijekom pritvora kao i nekažnjavanje prije i poslije rata pa su svi osuđeni na kazne manje (čak i) od zakonom propisanog minimuma.

Ne znam kako će na ovo obrazloženje sutkinje Milanke reagirati naša nova pravda s Pantovčaka!?

Možda 'naš' Ivo zaključi kako je hrvatska politika u to vrijeme i prema Crnoj Gori bila pogrješna jer mi, Hrvati, ni u kom se slučaju nismo smjeli braniti od agresivnih pljačkaša, ubojica i palikuća bez međunarodnog priznanja i odobrenja; a uz to nam je još međunarodna zajednica zahvaljujući 'našem' savjesnom Budi Lončaru (i današnjem savjetniku Predsjednika na Pantovčaku, nap.a.) 'udarila' embargo na uvoz oružja.

Ili, naša obrana (a u to vrijeme bila su 4 policajca na dubrovačkom području na čelu s Đukom 'Legendom') je bila pravno neutemeljena jer nam agresor ni rat navijestio nije, pa, lege artis ništa se de iure nije ni desilo.

Sjetimo se kako je i naš 'bivši', također vrli pravnik po struci, svojedobno izvalio kako s Crnom Gorom nikad ratovali nismo.

Olakotna okolnost kod izricanja 'presude' optuženima, zbog dobrog vladanja prije i poslije te 'nesreće' s logorašima, dođe mi kao uvjetna kazna vozaču za neki minorni prometni prekršaj, primjerice pogrješno parkiranje.

Ili, gledano s druge strane možemo samo i zamisliti koliko bi mrtvih u Morinju bilo da nisu 'naletili' na, eto, sasvim poštene, drage i pristojne crnogorske dečke koji nikad dotad 'ni mrava zgazili nisu'(Slavenka Drakulić).

Koja je razlika između oružanog i međunarodnog sukoba to vjerojatno jedino zna sama sutkinja Milanka Žižić.

Ta, nije valjda da se u oružanom sukobu (zarobljeni) protivnici tuku šakama, nogama, pendrecima, kundacima, bejzbol-palicama a u međunarodnom sukobu to čine na civilizirani način, topovima i minobacačima na pristojnoj udaljenosti ...po nezaštićenom spomeniku svjetske baštine, prve kategorije?

U svakom slučaju s velikom znatiželjom očekujemo komentar našeg nositelja 'nove pravde', jer ova crnogorska presuda uistinu spada u neke nove pravosudne fenomene, presedane bez premca... U cijeloj ovoj pravosudnoj lakrdiji nejasnim ostaju dvije stvari:

U konc-logoru s preko 300 zatočenika bilo je tek šest stražara koji su vjerojatno morali raditi i 'prekovremeno' kako bi svaki dan svakom od zatočenika podijelili redovne dnevne 'porcije' batina.

Sve u svemu, zahvaljujući crnogorskoj kvazi-pravdi pristojni crnogorski 'đetići' dobro su i prošli, njih šestorica su sveukupno na papru dobili 15 godina zatvora (minus četiri za Menzalina) s tim da su promptno pušteni na slobodu.

Sreća njihova što ih nije dohvatila ruka stroge hrvatske pravde koja je na primjerima presuda hrvatskim generalima iz Domovinskog rata pokazala demokratskom svijetu kako se sudi ratnim zločincima.

I na kraju, pa i iz ove sramotne presude može se iščitati kako su bili labavi temelji (nepriznate) hrvatske države udareni, eto, 'antifašističkom' borbom i kako je licemjerno bilo 'poštovano' pravo na odcjepljenje garantirano demokratskim Ustavom iz 1974.g.

Preciznije rečeno, na 'državu Hrvatsku' 'bratski su narodi' s Juga i Istoka upravo zbog pokušaja ostvarenja tih Ustavom garantiranih prava izvršili bjesomučnu i krvavu agresiju....i to sve pod komunističkim simbolom jugoslavenske, crvene zvijezde petokrake.

Ne, ne, hrvatski politički vrh na ovu uvredljivu presudu neće reagirati zbog mira u 'regionu', njima je i Domovinski rat pogrješna politika iz ranih devedesetih, teški balast oko vrata na putu u EU koja upravo puca po svim šavovima.

Javit će se svojim pravednim i uzaludnim protestom samo oni koji su za Domovinu 'svoju glavu stavili u torbu', hrvatski branitelji, jedini zaslužni za stvaranje neovisne hrvatske države.

Damir Kalafatić

VEZANO

Viši sud u Podgorici "ne zna" da je Hrvatska punopravni subjekt od 7. rujna 1991.