Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Josipović traži istragu!?
Predizborna kampanja se zahuktala do usijanja. Uza sve to teško je bilo očekivati ovako žestoke istupe jednog naoko uglađenog gospodina, sveučilišnog profesora a uz to i vrsnog muzičara. Pa, poslušajmo o čemu se radi. Predsjednički kandidat restauriranih komunista, Ivo Josipović, ustvrdio je na konferenciji za novinare u Rijeci kako se nijedna reforma u zemlji neće moći provesti do kraja ako se ne riješi problem korupcije, pa kaže:«Korupcijska hobotnica ima korijene u vrhu vlasti, a ako se ne zaustavi na vrijeme, širi se na sva područja društva». Tako nam je Josipovićotkrio toplu vodu.
Rekao je da su mu građani u razgovorima diljem zemlje govorili o nepravednosti sustava i bešćutnosti institucija te da je «opći dojam koji je stekao da žele promjene i da su spremni dati svoj doprinos». Josipović je pozvao DORH da brzo i odlučno ispita sve slučajeve u kojima se «vuku repovi korupcije prema najviše rangiranim dužnosnicima», kao što je slučaj navodne povezanosti Hypo banke i bivšeg premijera Ive Sanadera. «Nitko a priori ne tvrdi da je bivši premijer kriminalno djelovao u tome niti da je sadašnji gradonačelnik Zagreba, predsjednički kandidat Milan Bandić, povezan s kriminalnim aktivnostima, ali to treba hitno provjeriti», rekao je naš pravedni Ivo, dodajući kako DORH nakon ispitivanja tih slučajeva jasno treba iznijeti svoje stajalište o tome jesu li optužbe lažne…ili nisu!?
E sad, treba li povezati bljedolikog profesora s pravnog fakulteta s onim što o njemu piše novinar Drago Kontrec a to je puno gore od bilo kakve korupcije, pa pročitajmo i to:
«Ivo Josipović je pomagao haškom sudu pisati optužnice protiv hrvatskih generala!
Sedamdeset pet posto optužnice protiv hrvatskih domoljuba Ivo Josipović je napisao sam a drugih 25% je dodao haški sud. Interesantno da svi novinari prešućuju činjenicu kako je taj uglađeni profesor bio dugogodišnji savjetnik haškom sudu(prijatelj suda!) i od njih dobivao plaću, te se natjecao za stalnog sudca haškog suda ali nije prošao. Arbitraža u hrvatsko-slovenskom sporu oko granica:
To što je Josipović napravio jedan je od najljigavijih poteza u zadnje vrijeme u hrvatskoj politici. On je odglumio brigu za hrvatski teritorij, ali njegova SDP-stranka nije glasala protiv te arbitraže. To što nije iskoristio svoj utjecaj i pritisnuo svoje drugove, što nije(kao vrstan pravnik?) osudio one koji nisu kao on glasali….očito da je imao razloga biti protiv.
Potez kojim može osvojiti pokoji glas kod neobrazovanih i primitivnih, ali kod iole politički pismenih ljudi ovaj potez je izazvao gnušanje.
Kasnije se pročuo kao auktor zakona po kojima se za svaki kupljeni digitalni medij CD, DVD, USB-stick, IPOD, hard disc, notebook-a... za određeni postotak poskupljuje cijena krajnjem kupcu jer taj dio odlazi u ZAMP-u (zaštita autorskih muzičkih prava). Stvarno je čudno da najjača oporbena stranka ne može sve ove godine pronaći boljeg kandidata. Jedan od Josipovićevih savjetnika u ovoj predsjedničkoj kampanji je i Drago Pilsel, novinar čiji su mnogi stavovi u najmanju ruku kontroverzni. Da podsjetim, radi se o čovjeku koji misli da emitiranje serije o herojima Vukovara treba zabraniti jer se time 'stvara antisrpska histerija', a sam serijal je još jedan dokaz da 'Hrvatska ima uznemirujući stav prema fašističkoj prošlosti'».
Stoga i nije čudo da je Josipović postao suradnikom srpskog 'Identiteta' držeći se svoje farizejske krilatice pravDA za sve!
Sve ovo što je o Josipoviću napisano ne mora se 'a priori' uzeti kao gola istina ali bi bilo jako dobro da DORH provede jednu brzu istragu kako bi se moglo utvrditi jesu li navodi lažni ili nisu, jer sastavljati optužnice protiv hrvatskih generala nije tek nekakva korupcija nego veleizdaja hrvatskih interesa?
Dodatak:
U razgovoru za portal Javno.hr bivši visoki dužnosnik financijske policije Pero Smiljanić je izjavio kako je Josipović u vrijeme predsjedanja Društvom hrvatskih skladatelja raznim tvrtkama u vlasništvu Posmrtne pripomoći prenosio novac na stavku kredita, ali je istraga o tome politički opstruirana.
Kada je eskalirala afera Posmrtna pripomoć, Josipović je 9. 11. 2000. izišao iz Nadzornog odbora Štedionice ‘Zlatica’, međutim već tada su stizale optužbe što haaški ekspert i muzikolog uopće radi u odborima tvrtki povezanih s Posmrtnom pripomoći.
I na drugu aferu koja se dovodi u vezu s Ivom Josipovićem prva je upozorila Bosiljka Perić-Kempf. Josipović je bio tajnik Hrvatske udruge skladatelja (HDS), a optužen je da je izradio pravni okvir ZAMP-a, kojim se novac 4000 hrvatskih skladatelja plasira u različite tvrtke ili banke. Kritiziran je da autore nikada nije pitao slažu li se s takvim načinom investiranja njihova novca, kao i da neki izvođači ne mogu dobiti podatke o visini vlastitih tantijema. Pojednostavnjeno, optužba na Josipovićev račun glasila je da sumnjivo i bez kontrole manipulira tuđim novcem, i to za neprofitnu udrugu kao što je HDS.
Damir Kalafatić
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Udruga pravnika Vukovar uputila pismo Milanoviću .................(24. svibnja 2012.)
- Karamarko: HDZ osniva vladu sjeni; Ante Sanader kooptiran u Predsjedništvo .................(24. svibnja 2012.)
- HDSSB: Vlada ruši mostove hrvatskog jedinstva .................(24. svibnja 2012.)
- Splitski intelektualci: Organizirat ćemo antigay paradu! .................(24. svibnja 2012.)
- Amnesty International i dalje zahtjeva istrage protiv Vladimira Šeksa i admirala Domazeta .................(24. svibnja 2012.)
- Povratak Denisa Latina .................(23. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
I DIRIGIRANI PORTAL
KADA FRANK BILIVER MUTI JAJA
PO NARUDŽBI IVE SANADERA
Na portalu amac.hrvati-amac.com/ u srijedu, 19. ožuka 2009. objavljen je članak: « Predsjednički kandidat Nadan Vidošević «.
Isti članak raščlanjen u više dijelova i objavljen kao portal www. kadnadanmuti.co m ( Kada Nadan muti jaja ).
Navedeni članak na drzak način iznosi laži o predsjedničkom kandidatu Nadanu Vidošeiću. Vrlo je mnogo napisano u raznim komentarima na raznim Portalima o tome članku. Takove argumentirane osvrte urednici tih Portala, kada na njih ne mogu odgovoriti na temelju dokaza, u duhu svoga komunizma obrišu!!
Kako hrvatsko javno mnijenje do sada nije upoznalo ovakav oblik kriminalnog javnog općenja putem Interneta ovdje ću upoznati hrvatsku javnost kako je nastao navedeni članak, tko je njegov autor, a tko naručitelj.
Početkom ove godine dok je tadašnji predsjednik vlade Ivo Sanader imao namjeru da se kandidira za predsjednika RH poduzeo je određene pripremne radnje.
Jedna od pripremnih radnji bila je pripremanje hrvatskog javnog mijenja u njegovu političku korist. U tu svrhu odabrao je više provjerenih i samo njemu odanih ljudi da surfaju internetskim stranicama ono što njemu politički odgovara. Odnosno da nametljivo bez argumenata napadaju njegove političke neistomišljenik e na temelju „ napravljenih priča“ za određenu prigodu i potrebu.
Tako je izvjesni čovjek zvani FRANK BILIVER rodom iz Škabrnje kod Zadra star oko 45 godina dobio zadatak da otputuje u CLEVELAND-a u SAD-a odakle će obavljati dobivene zadaće koje mu zada njegov naredbodavac Ivo Sanader. Troškove smještaj i provoda u CLEVELAD-u snosit će Hrvatska vlada. Nažalost snosi ih sve do danas jer Sanaderov Frak u Clevelandu još uvijek ništa ne radi osim surfanja na internetskim stranicama i lagodno živi na račun hrvatskih poreznih obveznika.
Prvi zadatak kojim je naredbodavac inspirirao svoga FRANK BILAVERA je napad na buduću konkurenciju u predsjedničkoj utrci gospodina Nadana Vidoševića.
Sluga Frank daje se na posao. Na temelju anonimnih izmišljotina nasrtljivo, nametljivo, nepristojno i bezobrazno piše laži o Nadanu Vidoševiću koje šalje Internetom na sve moguće adrese u Domovini i inozemstvu.
Prvi njegov uredak iz toga područja je članak „ Predsjednički kandidat Nadan Vidošević „ objavljen na portalu HRVATI-AMAC u srijedu 19. ožujka 2009. kojega potpisivao pseudonimom SPECTATOR.
Od tada do danas taj će članak metodom « kopiraj - zalijepi « više stotina puta biti korišten kako « dokazni materijal » protiv gospodina Nadana Vidoševića. Redovni korisnici sadržaja toga članka postaju predsjednički kandidati Dragan Primorac, Andrija Hebrang i Josip Jurčević.
Poštovani,
Poslije ove gorke spoznaje sada imamo pravo da upitamo javno sami sebe i jedan drugoga kružnim pismom putem Interneta da li naručeni članci i dirigirani portali kao što su amac.hrvati-amac.com/ i www. kadnadanmuti.co m ( Kada Nadan muti jaja ) s golemom prevlašću komunističko staljinističkih komentara mogu zrcaliti pravo mišljenje našeg pučanstva.
Nadam se da mišljenje puka nije poznato ni ispitivačima javnog mnijenja. Vjerujem da će naš politički Narod tek u zaklonu paravana na biralištima prema svojoj savjesti moći reći ono što stvarno misli o pojedinom predsjedničkom kandidatu jer to je njihovo neotuđivo ustavno pravo.
Također vjerujem da će na slijedećim predsjedničkim izborima Hrvatski narod pokazati zrelost kakvu rijetko tko od njega može očekivati.
Kako nam ubrzo dolazi Božić u duhu njegova rođenja autor ovih redaka bio bi siromašan duhom kada se ne bi upitao slijedeće:
Da li će se ikada FRANK SPECTATOR iz CLEVELAND-a u SAD-a sramit sebe i svoje sjene kao i njegov naredbodavac IVO ZANATLIJA ( SANADER ) koji ga je posla u SAD-e sa zadatkom da ciljano napada NADANA VIDOŠEVIĆA i plaća ga novcem poreznih obavezanika ?
Da li će se ikada sebe i svojih godina sramit izvjesni DR. RADOSLAV MARIĆ koji je pisao neprovjerene izjave o NADANU VIDOŠEVIĆU, a koje mu je ciljano servira FRANK SPECTATOR ?
Da li će se ikada sramiti svi oni koji su metodom « kopiraj ne provjereno – pa zalijepi « širili laži o jednom građaninu RH zvanom Nadan Vidoševi ?
Da li će se ikada sramit svi oni koji su FRANKU SPECTATORU iz Domovine slali lažne informacije. Posebno neki „ pouzdani informatori „ sa Zadarskog područja...... ?
Da li će ikada svoje hormone smiriti izvjesni urednici sa portala HRVATI-AMAC koji su riječima tipa „ Smirite hormone. Još jednom, bez vrijeđanja! „ uskraćivali pristup svojem portalu i time sprječavali vašeg BARBA MATU da razotkrije kako se neistinito vrijeđa gospodin Nadan Vidošević ( i mnoge druge građane RH iz njenog javnog života ) ?
Tako se građane RH vrijeđalo po narudžbi Ive Zanatlije jer to odgovaralo njegovom političkom interesu. Taj isti Ivo Zanatlija kukavički je nestao sa mjesta predsjednika vlade RH iz razloga koji javnosti do danas nisu poznati ....O kojim se razlozima radi uskoro će javnost saznati.
Na kraju čovjek ne može da se ne upita; „ kada će u našoj Domovini čovjek čovjeku prestati biti vuk a postati – Sloboda „ ?
Sretan Božić. Uvijek vaš.
Barba Mate Dragonja, Trogr
Kako bi bilo da Nadana po kratkom postupku proglase svecem. Ako treba i platiti, može on to.
On je i genijalni izumitelj, matematičar, ekonomist… ne bih dalje.
Dok je hrvatsko gospodarstvo propadalo Nadan se bogatio i to kao – predsjednik HGK – Hrvatske gospodarske komore. To i nije neka zahtjevna dužnost, jer premudri ju Nadan obavlja u slobodno vrijeme. Onako usput.
Valja požuriti i Nobelovo povjerenstvo da Nadanu preko reda dodijeli nekoliko nagrada.
Sretan je narod koji Nadana ima!
Portal amac.hrvati-ama c.com stvarno je udbaški. Kako se toga nisam prije sjetio?
Eto, oduzeli ste mi prvenstvo. Nije fer.
Percio, SANTO SUBITO!
Hrvatima je dosta Vidosevica, Kaina, Pusicke, Bandica.
Jedini je , koji moze Hrvatima povratiti dostojanstvo, a Hrvatima Hrvatsku samo je Dr Miroslav Tudjman. Izidjite masovno na izbore i izaberite Tudjmana, onda to sranje o Haaskog suda ne ce vise manipulirati i izdavati naredjenje, koga treba hvatati. Samo Hrvate , a Cetnike su abolirali, a 15 000 tisuca hrvatskih ubijenih civila traze pravdu.
"Da li će se ikada sebe i svojih godina sramit izvjesni DR. RADOSLAV MARIĆ koji je pisao neprovjerene izjave o NADANU VIDOŠEVIĆU, a koje mu je ciljano servira FRANK SPECTATOR ?"
Jeste Barba Mate. Vjerujem da ste živ i zdrav čovjek, očito načitan i pratite događaje u ovoj tužnoj nam Hrvatskoj Državi. Ja sam živ i zdrav, Ako me Bog poživi do 8. siječnja, navrđit ću 72 godine života, ali vam odmah kažem da ih se ne ću nikada sramiti, niti se imam čega sramiti samoga sebe.
Za vašu informaciju Frank Bilaver nije onaj koji mene servira sa "nevjerojatnim pričama". Ono što sam ja napisao o Nadanu Vidoševiću znam iz prve ruke. Opće je poznato da je on vrlo bogat čovjek,a njegova mater moguće još bogatija. Ni jedno ni drugo nisu zarađivali u životu toliko novaca da bi mogli kupiti pristojan stan, a ne nekakve jahte od nekoliko desetina metara duge! Od kuda im toliko bogatsvo?
Ja poznam obitelj iz "emigrantske klase", nekoliko godina mlađi od mene, koji su 1992. godine uložili 6 milijuna
Njemačkih maraka u Hotel Split u Splitu. Nadan Vidišević i Pejković su bili dio urote protiv ove obitelji i prisvojili su novce sebi. Sudski proces je jos uvijek otvoren, ali u danasnjoj Hrvatskoj je na snazi ona iz turskog doba: "Kadija te tuži, kadija ti sudi".
Ono o zlatu i pljački sam čuo od čovjeka koji živi u Argentini, zove se Jure Francetić, on je nećak Viteza Jure Francetića. Dakle, njegov otac i Vitez su braća. Obadvojica su služili u ustaškoj vojsci, s tim da je Vitez poginuo nakon kvara u avionu, a Jurin otac je prebjegao u Argentinu. Ovaj mlađi Jure tvrdi da mu je otac kazivao da je otac Nadana Vidoševića bio Pavelićev blagajnik, i da ga je Ante Pavelić odredio da se pobrine za sve vrijednosti i državno zlato prije nego su napustili Zagreb. Činjenica je da je otac Vidošević preživio Drugi svjetski rat, vratio se doma i živio skromno, kao službenik u Splitu. Nakon propasti komunizma i Jugoslavije, privatizacija je pokozala tko što može i koliko tko ima? Nadan nije mogao uštedjeti toliko imanje od svoje HDZ-eovske plaće! Pitanje se nameće glasnije nego grmljavina: Gdje je Nadanov otac sakrio zlato od NDH? Ja ne znam gdje, ali je očito da je Nadan znao. Kako bi ga inače našao. Što ga nismo našli nas dvojica zajedno ili odvojeno? Dakle, Barba Mate, zašto bi se ja sramio sebe samoga za zlato NDH?
Ako ste živi čovik, odgovorit ćete! Ako ste udbaška sjena, nestat ćete u cyber space.
Drugo: Riječ je o Josipoviću i njegovoj kandidaturi za Predsjednika Republike Hrvatske. Da li je on podobna osoba da bi obnašao tu veliku dužnost i da li je moralno prihvatljiv hrvatskom narodu za tu funkciju?
Već smo čuli da je on sam napisao 75% optužbe protiv generala Gotovine i drugih. Čuli smo za njegove malverzacije sa fondovima u pogrebnim društvima i udruzi skladatelja. Ovih dana internet je pun napisa o njemu Josipoviću kao nekom partneru Vuka Draškovića, onom četniku koji je napisao knjižurinu "NOŽ", i koji je početkom 1992 javno u mikrofon uzviknuo: "Bosna je moja". (Nemojte me sada tjerati da tražim stare novine, jer sam u Americi, pa ih nemam pri sebi).
Ovo proljeće Josipović je odsjeo u Hotelu u Washingtonu DC, u kojem je odsjeo Bude Lončar, (savjetnik Stipe Mesića, i 1991. predlagač zabrane uvoza oružja u zemlje bivše Jugoslavije), izvjesni Jadran Lazić, koji još radi za Josipovića. Bio je i Vuk Drašković? Imali su doručak svako jutro zajedno. Tu je navodno pala odluka da za kandidata SDP bude upravo on - Josipović. Sada vi meni odgovorite: Što budući predsjednički kandidat ima dogovarati s Vukom Draškovićem? Ako ovo nije istina neka sam Josipović to javno demantira. Pa ako bude trebalo, postoji mogućnost da i mi izvučemo zeca iz šešira.
Barba Mate, što vas još muči s mojim doktoratom ili s mojim hrvatstvom. Ako stvarno hoćete sve znati o meni, onda pročitajte MOJU POLNOĆKU, Zagreb 2006. Tamo su samo dokumenti UDBe, a glavni UDBaš je kum Ivi zanatliji, taj koga obožava vaš Biliver(???). On očito vjeruje u vještice. Naravno, ne ću vam pokazati privatnu poštu što taj Biliver iz Clevalnda pošalje meni, kada nešto ne voli što ja postavim na portal.
Ostajte u miru Božijemu i brinite se za svoju obitelj. Nadan i ova Iva su se puno više namuljali ovo jadne hrvatske sirotinje, nego što nas dvojica i znamo što je sve moguće.
Taj Josipovic je ziva slika jednog prevertljivca i lazova. Ako mu je otac bio komadant zloglasnog logora Goli otok, onda smo mi Hrvati politicki glupi, kada bi glasali za ovog anacionalnog orjunasa. Nije ni cudo Josipovic se divi cetnickoj perjanici i orjunasici per excellence Vesni Pusic.
Probudite se hrvatski narode, dok sutra ne bude kasno. Bravo Doc Maric, vas svaki komentar je vrijedno procitati.
A po čitavom svojem ponašanju Josipović je “tipičan Hrvat”, ni više ni manje. Pa recite mi, u čemu se, u glavnim crtama, on razlikuje u svojem predsjedničkom programu od, recimo, Miroslava Tuđmana? Je li Tuđman, možda, protiv ulazka u EU, čak ON postavlja uvjete jednoj EU, paramasonskoj i paravojnoj tvorevini američkih imperijalista, ili pripadnosti svjetskoj terorističkoj kliki NATO-u?? Čak je neki dan Tuđman dodatno osudio Rončevića, optuživši ga i on za “aferu kamioni” specijalnog komunističkog agenta Neneda Stazića. A sam Rončević, potpuni kreten, umjesto da digne dreku do neba kako mu komunistička mafija smješta (ne mogu mu oprostiti /ni SDP ni HDZ, braća po materi/ što ga je u HDZ uveo Glavaš), kao Polančec, “on, Rončević, ima povjerenje u hrvatsko pravosuđe!”. Hrvatsko pravosuđe? Hrvatsko pravosuđe? A pomoćni sudci, “hrvatski novinar”, već su osudili Rončevića na 10 godina zatvora.
Inače je Josipović bio od rođenja i rođenjem – kao sin partizanskog koljača Ante (pripdnik zloglasne 26. divizije koje je od jeseni 1944. pa sve do jeseni 1945. počinila silne zločine, od Knina, preko Like, Trsta, Bleiburga i Križnih putova), koji je isplivao 1972. u račanovoj ekipi nakon udara iz Karađorđorđeva - bio privilegiran; da je htio, mogao je postati fizičar atomske jezgre, baletan, veliki književnik ili bilo što.
ONI SVE MOGU.
A to, da se sastajao s Draškovićem, je normalno. Ti tzv. hrvatski partizani i antifašisti su prirodni saveznici sa srpskim četnicima jer im je cilj isti: borba i rušenje svake hrvatske države, a između sebe su nepomirljivi protivnici.
Malo ih je zapazilo da je Milanović, dan prije izbora za račanova nasljednika, “išao u Beograd na noge četniku Tadiću”. I kada je bio neki jugoslavenski dernek u Zagrebu, posjetio je Tadića u hotelu, i sada u Pragu, na zasjedanju Kominterne su se sreli. Eto to nam je budućnost. Samo, čitam u HS, da se mladi Zaboka “pripremaju za borbu protiv fašista i ustaša”, samo se još nisu izjasnili: KOLIKO IMA, KOJI SU I GDJE SU TE “USTAŠE”? I MENE BI TO ZANIMALO.
A haaške optužnice? Vjerojatno je barem pomagao u stvaranju i oblikovanju optužnica, jer su SU SVI TI HAAŠKI “ISTRAŽITELJI” I “DOJAVLJIVAČI” S “OVIH PROSTORA”, PRETEŽNO IZ HRVATSKE, A POSEBNU PODRŠKU HAAGU DAJU HRVATSKI NOVINARI, JER ONI IZ EUROPE NE POZNAJU OVDAŠNJE PRILIKE (NE ZNAJU TKO JE TKO) A NE ZNAJU NI JEZIK.
A, šjor Žanetiću, lakše malo s buđenjem, vidimo da su se Hrvati “probudili” nakon 900 godina sna i stvorili Državu. Vidimo što su stvorili, bolje im je da spavali i dalje.
Zanimljivo da nitko posljednjih dana nije zapazio jednu – vrlo znakovitu, upozoravajuću i opsanu – izjavu VUKA JEREMIĆA, ministra srbijanskih vanjskih poslova, povodom sukoba predsjednika Srbije, Tadića, s Mesićem, glede petljanja ovog posljednjeg u Bosnu, koja je srbijanski zabran, (Mesić je oduvijek sanjao da bude gubernatior Bosne, ali ne će uspjeti, prednost imaju švabski Slovenci). Dakle, Vuk reče ovo (navodim prema sjećanju): “Hrvati su zamislili, osnovali Jugoslaviju (točno), zatim su ju srušili (netočno), a sada su ponovno masovno za neku treću Jugoslaviju (TOČNO)”.
E Agrameri i ostali “Hrvati”, ne će ići ovaj put. Srbija je odlučila da nemna više Jugoslavije, i ne će je biti. Ovaj put će biti SRBIJA, MAKAR SAMO DO KARLOBAGA, o Trstu će se kasnije. I to je sve.
A ,inače se vidi koliko drže “hrvatski političari” (i “novinari”) jer oni, Mesić, Jaca i “novinari” sveudilj govore kako će Jaca u “januaru” u Moskvi, s Putinom, pregovarati o “južnom kraku plinovoda preko Hrvatske”. Sluđuju raju, jer su europski čelnici s Putinom u Istambulu prije nekoliko mjeseci potpisali Južni krak plinovoda, i tu nema “trte-mrte”, “piškit ću-kakit ću”, “ja rekla-ja porekla”.
I na kraju, ali ne manje bitno, jedna sitnica, toliko da se se vidi koliko Rusija drži do “ovih prostora”. Naime, na sajmu trubača u Guči poseban gost je bio ruski ambasador i zahvalio se nazočnima toplim govorom na RUSKOM JEZIKU. I gledam neki dan, njegov kolega, ambasador u Zagrebu, obraća se nazočnima na RUSKOM JEZIKU. Objašnjenje: ruski jezik, od svih slavenskih jezika je najsličniji hrvatskom (i srpskom) jeziku, gotovo su identični, preko 50 % riječi su iste i potppuno razumljive veći dio drugih 50% su slične ali drugog značenja. Kada Hrvaat (ili Srbin) idu studirati u Moskvu, ili Rus dođe ovamo, ONI NE IDU U ŠKOLU DA UČE RUSKI JEZIK (RUSI OVDJE HRVATSKI), TO NIJE POTREBNO, UČI SE “U HODU”. Danas je običaj u diplomaciji da i ambasdor zna jezik domaćina, pogotovo Rus, koji može hrvatski naučiti doslovno ZA NEKOLIKO POPODNEVA. Toliko koliko Rusi drže do nas!
1. Banovo brdo!?
Baranja (moja žuđena i prokleta, istovremeno i nezaboravna, i s prokletom žudnjom da ju zaboravim, ili da se vratim), kao srednjoeuropsko -panonska «regija» nalazi se u Mađarskoj s tri četvrtine ozemlja, s glavnim gradom Pecsom (Pečuh, od hrvatske riječi «pet crikov» - pet crkava), i «ostatak», između sutoka Drave u Dunav, hrvatska Baranja, s glavnim gradom Belim Manastirom (Pelmonostor).
U hrvatskoj Baranji proteže se jedno «brdo» (najveća nadmorska visina nešto iznad 250 metara, s tim da je «dolina» na osamdesetak metara nadmorske visine), geološki rečeno aluvijalni nanos, od Belog Manastira do Batine Skele, na Dunavu, od ravnice na sjeverzapadu, između rijeke Krašice («kara su», turski – crna voda, kao Karamarko, crni marko), koja izvire ispod Mečeka i utječe u Dunav kod Batine Skele, i jugozapadnih obronaka u pravcu Osijeka.
Na «brdu» žive uglavnom autohtoni Mađari (Zmajevac, Suza, Kneževi Vinogradi, Zmajevac, Kamenac, Kotlina, Kranac). Doseljeni su Hrvati, tzv šokci, iz XVI. stoljeća s juga, Lika, Hercegbosna (smije li se tako reći?), čarnojevićki srbi, s početka XVII. stoljeća i švabi iz Švabske, iz XVIII. stoljeća.
To «brdo» se zemljopisno (geografski, kako vidim da nameću tu greciziranu riječ agrameri) naziva (napprosto) BANSKA KOSA.
Lokalno stanovništvo (imao sam nesreću da budem taj) to brdo, zapravo valovit krajobraz s poljima, vinogradima, voćnjacima, naziva naporosto PLANINA. Idem u Planinu, bio sam u Palnini, kiša nam je došla iz Planina (ne može «s» jer je niska) itd.
Nu, novinarčeki, i oni esekrski, tu Planinu, tu Bansku kosu u svojim izvješćima nazivaju BANOVO BRDO. Banovo Brdo?!
Taj ološ je sluđen s Begradom, gdje se nalazi «Banovo brdo» i tim imenom vole zvati baranjsku Bansku kosu. Naravno, oni ne znaju da je današnje «Banovo brdo», u Beogradu kupio, dubrovački veletrgovac Matija Ban, etnički hrvat, ali «katolički dubrovački srbin» (kljunati ježak, poput I.Banca) i po njemu se tako zovi.
Nije bitno.
2. Središnji trg!?
U Osijeku, u tzv. Gornjem gradu, u blizini župne crkve (graditelj. H. Bole) sv. Petra i Pavla, sada milošću rimskog biskupa preimenovana u «konkatedralu» đakovačke nadbiskupije, postoji jedan središnji trg, trokutastog oblika, pod (privremenim!?) imenom Trga dr. Ante Starčevića. Iza 1945. trg se zvao Trg Slobode.
Nu, većina novinarčeka organski ne podnosi ime Ante Starčevića, «Otca Domovine», i Trg Ante Sarčevića naziva «Središnji trg»? Središnji trg u gradu koji ima tri središta, Gornji grad, Tvrđu i Donji grad??
Nu, dobro!
Ja u emajlima novinarčekima često napominjem da je prešućivanje imena A. Starčevića srbofobija, to jest mržnja prema srbima.
Naime, Ante Starčević je srbin, po majci!
Rodila ga je srpkinja MILICA BOGDAN iz moje Široke Kule. Tada, doduše, nije bila srpkinja, nego pravoslavna vlahinja. Antin otac, Jakov, na sajmu u Gospiću je ugledao Milicu iz Široke Kule i htio ju je ženiti – ili ona ili nijedna druga -, ali njegov otac mu nije dopustio, tada se roditelje slušalo. I udade ćaća Milicu u Ostrovicu, nekom Čorku, isto Hrvatu (ni on nije tada bio hrvat, nego katolik). Muž joj ubrzo mrije, brak je bio bez djece, i odmah je poletjela Jakovu Starčeviću u zagrljaj, koji je strpljivo čekao, a ona sada nije bila u vlasti vlastitog oca.
U sretnom braku rodila su se brojna djeca, među kojima je i naš Ante.
Eto!
Možete slobodno svi vi hulje, ološ i propalice, hrvatski lumpenproleteri uzimati u usta Antu Starčevića, ta on je «i» srbin.
Ludnica? malo je reć!
Sve ono što se dalo uhljebiti,posli je materijalne propasti Ferala,našlo se dijelom pri tzv. "Osječkoj televiziji", naravno sa istom mržnjom prema svemu što počinje slovima Hrv...
Ima par posrbljenih švaba,D.Hedl,G. Flauder, jedan vojvođanski pemac, neki Jaroslav Pecnik i sva sila ratnih pobjegulja,kao što su bez iznimke i ovi bili. U ekspozituri Pavićeva carstva klevata i laži /" OSTV-u "/ ,--kada su nam pusići i josipovići miliji i draži--, pljuje se po Osijeku i osječanima,koji su ,ali zaista,dali najviše civilnih žrtava preko 1.200, oni svi su bez dileme ,za nekakovo bratstvo i jedinstvo sa ubojicama /ne samo / osječkih civila. Sva okolna sela ,od zaboravljenih Ćelija do Belog Brda, / asocijacija na " Kada budeš mrtav i beo :sve im nešto belo,Beli Manastir / , /Sarvaša,Antuno vca i Ivanovca, trpila su od bratskog /smrtonosnog / zagrljaja domaćih i srbijanskih četnika.
Kad samozvani polit.analitiča r Pecnik kaže na toj OSTV " kako mora začepiti nos ,kada netko spomene dostojanstvo,je r tu sigurno nešto smrdi " / u kontekstu obrane Osijeka / i nastavi tirade o " ratnom zločincu Glavašu "i ostalima, onda je većini građana u Osijeku jasno da zagrebačka i splitska orjunaška bulumenta ne prednjači u histeričnom antihrvatstvu.
Imamo i mi svoje laliće,feriće,t omiće i ostala go..a .
Prije rata " nisu imali što na leba da namažu " , a danas su " priznati novinari " ,samo zato što se dodvoravaju beogradskoj palanci, vidi; dežuloviće,mand iće,pilsele,puh ovske ...
Sva su mi ta imena osim Tudjmana manje-vise strana u pomahnitaloj demokraciji, pa ne mogu nista reci.
Pomalo mi svi ti izbori imaju svi vise bilaverov predznak, nego kakav ozbiljan, hrvatski.
SIGURNO ĆEŠ GLASATI ZA SDP-e.
Objavljujem dopis gospodina iz Argentine koji mi je poslao dodatne dokaze što i za koga radi Frank Bilaver.
Molim gospodina za razumijevanje što ne objavljujem njegovo ime.
Srdačno mu zahvaljujem što je izvrsno shvatio tko je Frank Bilaver. Što radi i za koga radi.
Poštovani gospodine XXXX. XXXX, Vi ste u dalekoj Agentini iz prve shvatili što mnogi « politički genijalci i stratezi « u domovini ne mogu ni pojmiti, a žele voditi visoku politiku i biti predsjednici RH.
Vama hvala njim sramota ako uopće još imaju ljudskog dostojanstva. Njih vrti oko maloga prsa ista ona politika koja ih je vrtjela 45 godina.
Uzalud je njima objašnjavati da glavu ne treba stavljati između ušiju jer na tamo već stoji.
Dopis prilažem u izvornom obliku.
---------- Forwarded message ----------
From: XX.XXX < XXXX@XXXXX>
Date: 2009/9/14
Subject: FW: Otvoreno pitanje S.Mesiću i N.Vidoševiću
To: XXXX@XXXX
Moj dragi Frank Bilaver, ne piši više kao Michael Pack, to si TI. Što se boiš da bi moro izabrat izmedu Vidoševića i Josipovića, sigurno ćeš glasat za SDP.
Mi pišemo sve jasno, sve potisivamo, svi znaju di živimo, što radimo, ščin se bavimo možda godine bolje i godine loše tebe moj dragi priatelj ko plaća?
Molinte ne pošalji više male špiunčiće kao TI da me ispitivaju ako Vidošević ima investicije sa mnom u Argentini .
xxxx. xxxxxxx
PD; Frank između petak i danas stigli su mi više od 2000 mailova što će glasat Vidoševića, samo dva protiv plus ove što Ti pišeš. Molinte ne brini toliko za Hebranga ne će ni pet posto. Iskreno Ti kažem, mislim da HDZ-u danas bi bio bolji Primorac i da TI šutiš.
( Završen citat e-pošte ).
Ni Predsjednički kandidat, molit ću lijepo, drug Josipović još nije demantirao navode da se on dogovarao s Vukom Draškovićem. Ja osobno bih volio znati o čemu su tako slatko razgovarali.
Ili se on poplašio moga zeca u šeširu?
U članku „ Zašto Tuđman? „ u petak, 28. kolovoza 2009. autora akademika Josip Pečarić DocMaric komentirate.
U komentaru br.1. DocMaric piše:
Jedino Tudjman — DocMaric 27-08-2009 21:26
Izvrstan clanak!
Svaki od nas Hrvata, bez obzira na adresu zivljenja, dob, godisnju zaradu i placanje poreza, ako zelimo dobro sebi, cijelom hrvatskom narodu i drzavi Hrvatskoj, ima samo jedan izbor za predsjednika Republike: profesora doktora nauka Miroslava Tudjmana. Svi oni koji budu glasovali za bilo koga drugoga ne zele dobro ni sebi, ni hrvatskom narodu ni drzavi Hrvatskoj.
Dakle, jedini izbor je Tudjman!
DocMaric podržava Dr. M. Tuđmana i tu nema ništa sporno.
Njegovo je ustavno prao da slobodno izloži svoje mišljenje.
Stoga dozvolite i mojoj malenkosti u skladu tog istog ustava da iznesem moja opažanja bez namjere da naudim bilo kome a najmanje vama DocMaric..
Namjera mi je kao i gornjem mojem osvrtu ukazati na sramotno političko ponašanje u hrvatskom političkom društvu. Laži, laži,….. protiv svega što je hrvatsko. Za čiji račun to je i pticama na grani jasno samo onima kojima bi trebalo biti jasno nikao nije …….
U komentaru br. 40 DocMaric piše:
Gospodinu Kalafaticu — DocMaric 04-09-2009 00:00
Za Nadana Vidosevica postoji cijeli dosije u vezi pretvorbe Hotela Split u Splitu. Moze se lako pronaci cijeli sudski materijal, i sudski spor jos nije rijesen, nakon barem 17 godina! On ce morati objasniti svoju ulogu u kradji tog hotela.
DocMaricu ovih se riječi trebate sramiti dok ste živi. Sramit se i noćas kada budete na ponoćki ako imate ljudskog dostojanstva.
Sa pretvorbom hotela Split u Splitu Nadan Vidošević nema nikakve ama baš nikakve veze. Ovakvu laž još nitko nije izrekao protiv nijednog građanina RH kakve si ti DocMaricu izreka protiv Nadana Vidoševića.
Žalosno da čovjek koji ovako otvoreno laže da je član Odbra za ravnopravnost spolova u Hrvatskom Saboru.
Ovakove laži DocMaricu niste pisali ni onda kada ste se djelovali pod konspirativnim imenom « dr. Uto Pon «. Nije ti bez razloga, kada si ga upoznao, gospodin Vice Vukojvić, odbio tvoju pomoć i rekao « da zna tko si «.
Čestitam " UDB-i " da je i ovaj put majstorski obavila svoj posao i ponovo dovodi komunistu za predsjednika RH. Naprijed braćo Hrvati. Samo tako u službi tuđih interesa nastavite jer drugo ništa i neznate !!!!!
I dalje se ne zna gdje je Pavelićevo zlat
Autor: Inoslav Bešker
( Jutarnji list, 31. 12. 2009. Objavljeno: prije 13 h i 29 min )
RIM - Prizivni sud u San Franciscu odbacio je tužbu Emila Alperina i još nekih preživjelih židovskih žrtava holokausta protiv vatikanskog Zavoda za religijska djela (IOR), optuženoga da je s pomoću franjevaca pohranio ustaško zlato oteto Židovima, Srbima itd, te da je njime financirao bijeg nacističkih, ustaških i inih zločinaca iz Evrope u Ameriku, Južnu i Sjevernu takozvanim „štakorskim kanalima“.
Prizivni sud Devetog okruga, pozivajući se na to da nije teritorijalno nadležan s obzirom na Zakon o imunitetu subjekata inozemnog suvereniteta iz 1976 koji štiti strane države od tužbi na američkom tlu, pošto je IOR organ strane države na stranom tlu. Po istom Zakonu su odbijene i optužbe protiv Pape zbog spolnih zločina koje su počinili pripadnici klera.
Ta presuda, naizgled nepovoljna po Alperina i pridružene tužitelje, zapravo nije utvrdila ni IOR-ovu nevinost, jer ostavlja mjesta sumnji da je optužba točna. Svakako bi bilo bolje da su navodi optužbe ispitani, jer bi to napokon, nakon više od 60 godina, donijelo barem sudsku istinu o tvrdnjama koje se dijelom baziraju na istinitim i utvrđenim činjenicama (npr. da je ustaški režim opljačkao pobijene ili odbjegle Židove, Srbe i ine, te da su njegovi glavešine oteli i u bijegu odnijeli sobom dio blaga svoje emisijske Hrvatske državne banke, u čemu je bio i razbojnički plijen razbojničkih vlasti), ali dijelom i na potpunom nepoznavanju ustrojstva i mehanizama Katoličke crkve (u Vatikanu, u bivšoj Jugoslaviji itd.) te na odsustvu ikakvih relevantnih dokumenata. Međutim, baš IOR nije htio odgovoriti na meritum tužbe, zadovoljivši se osporavanjem nadležnosti, što se pokazalo uspješnim po nj, ali ne i po istinu.
IOR je 1942 osnovao papa Pio XII umjesto dotadašnje Uprave za pobožne aktivnosti. Tu ustanovu nerijetko nazivaju „Vatikanskom bankom“, što nije točno, tim više što Uprava imutka Apostolske Stolce (APSA) obavlja i zadaću središnje banke Svete Stolice, dok je IOR formalno registriran kao zadužbina. IOR je više puta bio upleten u skandale, od kojih je najviše odjeknuo bankrot katoličke Ambrozijanske banke, u kojemu su se isprepleli putovi novca koji je Crkva slala poljskoj Solidarnosti i novca koji je „prala“ i pohranjivala mafija, što je rezultiralo i ubojstvima Ambrosolija, Calvija, odnosno Sindone.
IOR s ustaškim zlatom otetim od Židova, Srba itd. povezuju dvije američke službene izvijesti, od kojih ni jedna nije iz prve ruke.
Prvu je 21 listopada 1946 podnio Emerson Bigelow, agent Državne blagajne Sjedinjenih Država. Bila je tajna do 1997. Pozivajući se na „pouzdan izvor u Italiji“ Bigelow je tvrdio da su izbjegli hrvatski pronacistički časnici poslali zlatnike vrijedne 350.000 švicarskih franaka „Vatikanu“ na pohranu, te da su im britanske vlasti od toga oduzele 150.000 na austrijsko-švic arskoj granici. Joaquěn Navarro Valls, predstojnik Ureda za novinstvo Svete Stolice u doba objavljivanja izvijesti, rekao je i nama i drugim novinarima da „nema realne osnove“ za takvu izvijest.
Druga je izvijest američkoga Državnog odsjeka (State Department) iz 1998 po kojoj su ustaše ilegalno iznijele državni novac potkraj drugoga svjetskog rata, a unutar njega i imutak otet pobijenim Židovima, Srbima i drugim žrtvama svoje rasističke politike, te ga prenijele u IOR i druge banke. Posrednici su, po toj izvijesti, bili franjevci, pri čemu je spomenut samo jedan među njima, prof. dr. Krunoslav Stjepan Draganović. Ta je izvijest rezultat istražnog tima pod nadzorom tadašnjega državnog podtajnika za ekonomska pitanja Stuarta Einzenstata. Izvijest je, kažu (nisam čitao) imala više od 800.000 stranica teksta i dokumenata. Samo mali dio govori i o ustaškom zlatu.
Tu se procjenjuje da su ustaše od Židova opljačkale imovinu u vrijednosti od oko 80 milijuna tadašnjih dolara, većinom u zlatnicima. Navedeno je da je dio zlata, 1338 kilograma, ustaška Hrvatska državna banka počela od 31 svibnja 1944 pohranjivati u Švicarskoj nacionalnoj banci. State Department pretpostavlja da to nije dio otetoga hrvatskim Židovima, nego je uzeto iz sarajevskog depoa predratne Narodne banke Kraljevine Jugoslavije. FNR Jugoslavija je potvrdila da joj je Švicarska vratila 980 kilograma zlata, a ostalih 358 kilograma ne spominje se, što stoji i u izvijesti Tripartitnog povjerenstva 1971. Unatoč opsežnosti izvijesti State Departmenta, u njezinu zaključku piše da je „pitanje nacističkoga zlata“ potrebno dalje proučavati, te da izvijest treba kompletirati dokumentima iz arhiva drugih zemalja, uključujući i Vatikan.
Još nisu otvoreni vatikanski arhivi s dokumentima iz pontifikata Pija XII (1939-1958), osim dijela koji se odnosio izravno na drugi svjetski rat (objavljenoga u pogolemoj zbirci Actes et documents du Saint Sičge relatifs a la seconde guerre mondiale koju sam imao prilike dijelom proučiti). Ti bi dokumenti imali biti otvoreni tek 1929, kada prođe 70 godina, ali je ovih dana predstojnik Ureda za novinstvo Svete Stolice o. Federico Lombardi obećao da će biti otvoreni „ubrzo, za nekoliko godina“, odgovarajući time i na zahtjeve židovskih organizacija.
Očekivanja da bi se u vatikanskim arhivima našao trag zlata koje su ustaše oteli Židovima pa navodno povjerile Vatikanu ‡ na krhkim je nogama. Za taj zaključak dovoljna je i logika, bez osobita poznavanja činjenica: može li se zamisliti dovoljna budala da takvu operaciju protokolira kroz urudžbeni zapisnik? Čak i pod pretpostavkom da se u Vatikanu našla ličnost dovoljno visoko da djeluje bez nadzora i dovoljno beskrupulozna da primi na pohranu blago poraženih ustaša. I pod još nevjerojatnijom pretpostavkom da su se ustaše tog blaga odrekli u ime buduće neovisne države.
Neki podaci o samom zlatu morali bi se naći u državnim arhivima, pa i u Hrvatskoj (pored onoga što je o tome već obilato pisano). To je na londonskoj konferenciji o nacističkom zlatu 1997 potvrdilo i hrvatsko izaslanstvo. U Londonu je tada objavljeno i da je u Hrvatskoj osnovan poseban odbor koji se trebao baviti „ustanovljavanj em povijesnih činjenica u svezi s imovinom oduzetom tijekom nacizma“. Možda mi je promaklo, ali mi se čini da još nisu objavljeni nalazi tog odbora. U Londonu je tada objavljeno da je najveći dio arhiva o ustaškom zlatu sačuvan te da su zlatne rezerve ustaškoga režima iznosile „45 sanduka zlata nepoznate vrijednosti“.
Na konferenciji je rečeno da je 13 sanduka zlata izneseno iz Hrvatske 7 svibnja 1945, a 32 sanduka bila su sakrivena u Franjevačkom samostanu u Zagrebu. U veljači 1946. godine ti sanduci predani su emisijskoj Narodnoj banci Jugoslavije. Onih 13 sanduka prešlo je preko Bleiburga u automobilskoj koloni u kojoj su bili dr. Ante Pavelić i oko 1500 ustaša, a ustaško vodstvo je na njih pazilo, pa nisu pali u ruke partizana. U izvijesti State Departmenta navodi se zaključak Središnje obavještajne skupine (CIG) da je to zlato završilo kod Britanaca i da je njime dr. Pavelić kupio život i slobodu. S druge strane, i u jednome dosad objavljenome britanskom dokumentu ne spominje se ni gram tog zlata. Moguća su dva zaključka: ili CIG laže, ili je to bio privatni aranžman nekih britanskih časnika na Bleiburškom polju.
Poznate činjenice govore nešto posve drugo.
Poznato je da je ustaški vrh, prije bijega iz Zagreba u svibnju 1945., razdijelio zlato međusobno i na druge sudionike u bijegu. Mačkov tajnik Pešelj zabilježio je u memoarima da je primio dio zlata i za Mačka (koji je proveo dio rata u Jasenovcu, pa u konfinaciji u Kupincu). O diobi zlata pisali su naknadno i Luburić i Jelić i drugi (ne spominjući, ni u najgorim optužbama na račun drugih ustaša, tu navodnu vatikansku epizodu). Osnovna ideja je bila sačuvati i iznijeti na Zapad i financijsku moć i vojsku (potom stradalu kod Bleiburga) za skori povratak u Hrvatsku i obračun s komunistima, u sklopu pretpostavljano ga a neostvarenog sukoba između Zapada i sovjetsko-komun ističkog bloka.
Po tim se fragmentima može zaključiti da su zlatne rezerve (a među njima i ono što je oteto židovima i drugim žrtvama ustaškog režima) odvezene u bijeg dijelom u većoj količini koju je kontrolirao Pavelić, a dijelom u mnogim manjim količinama koje su dobili glavešine, kako bi se imali na što osloniti ako izbjeglištvo potraje (kako je i bilo).
U Rim je, dakle, dio zlata morao dospjeti zajedno s onim ustaškim i inim antikomunističk im izbjeglicama koji su prošli, direktno ili indirektno, preko „Bratovštine sv. Jeronima“, gdje je Krunoslav Draganović za mnoge osiguravao izbjegličke putovnice Crvenog križa. Ne samo za nevine civilne izbjeglice i ne samo za hrvatske zločince, kako svjedoči njegov potpis "Prof. K. St. Draganović" na putovnici Crvenog križa izdanoj u Genovi 15 ožujka 1951 "Klausu Altmannu", kojom je nacistički zločinac Klaus Barbie (1913-1991), zapovjednik Gestapoa u Lyonu, utekao poslije izgubljenog rata iz Genove u Boliviju (presliku putovnice objavili smo 2003).
Draganovićev potpis je i na putovnici izdanoj u Genovi 1951 Hansu Fischbocku, pomoćniku Adolfa Eichmanna (direktnog organizatora likvidacije židovâ u njemačkim koncentracionim logorima, otetoga iz Argentine i osuđenoga na smrt u Izraelu) pa ministru financija u okupiranoj Nizozemskoj dokumentirala su talijanska glasila. S putovnicom Crvenog križa (ali bez Draganovićeva potpisa) utekao je i lažni “Pal Aranyos” (dr. Ante Pavelić), a isto tako i dr. Andrija Artuković.
Tim putem su u Rim, pa u Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima (koji ne treba brkati s istoimenom Bratovštinom u njegovim prostorijama) dospjele i neke ine dragocjenosti, poput rektorskog lanca Sveučilišta u Zagrebu, vraćenoga tek 1990. Lako je pretpostaviti da oni koji su tim kanalom prošli nisu ostavili u Rimu ništa što nisu morali, a kamoli navodne tone zlata.
Draganovićevu aktivnost u to doba u Rimu opisuje monsignor Milan Simčić ovim riječima: „Njegova rodoljubna, karitativna, socijalna i političko-diplo matska djelatnost doseže vrhunac nakon nacionalne tragedije u svibnju 1945. i exodusa tisuća Hrvata. Val izbjeglica slijeva se i u Italiju, u Zavodu sv. Jeronima osniva se Bratovština sv. Jeronima, kojoj je Draganović tajnik i 'spiritus movens'.
Prvi obilazi sve logore u Italiji i u Austriji, sakuplja dragocjene podatke i organizira pomoć. Ljudima je uz materijalnu pomoć potrebna vjerska i moralna podrška, a često ih treba spašavati iz logora i zatvora, naći im sigurno sklonište i omogućiti im iseljenje u prekooceanske zemlje, da ih se zaštiti od mržnje jugokomunističk ih agenata kojima saveznički oficiri nasjedaju. Draganović intervenira kod civilnih i crkvenih vlasti, stupa u kontakt s generalima i političarima, ministrima i ambasadorima; piše pisma i memorandume, telefonira, kako bi spasio što više nevinih ljudi. Sve je ovo obilno dokumentirano u njegovu arhivu.“
Sve da je franjevac Draganović bio i dužnosnik Hrvatskoga papinskog zavoda sv. Jeronima (a nije, nego je u njemu samo radio, spavao i jeo), činjenica je da su papinski zavodi, kao i mnoge druge crkvene ustanove u Rimu, mnogo tješnje povezane s mjesnim (tj. nacionalnim) crkvama (u čijoj su ingerenciji) nego sa Svetom Stolicom, koja nad njima nema izravnu kontrolu a nema ni načina da je provodi. Za drugoga svjetskog rata je u Teutonskom zavodu djelovala i prava nacistička agentura, jednako kao što je u francuskim ustanovama kardinal Tisserand bio uspostavio antinacističku mrežu. Neupućenim Amerikancima sve se to može činiti kao dio istoga centralizirana organizma „Vatikana“, ali bilo tko iole upućen u organizaciju Katoličke crkve zna da ona nije baš tako jednodušna ni centralizirana kako bi i sama nekad željela da se povjeruje.
Samo zagrebačkim Židovima oteta su 1004 kilograma zlata
ZAGREB - Da priča oko “vatikanskog zlata” ni izdaleka nije zaključena, potvrđuju i oprečni stavovi hrvatskih povjesničara. Jedni izvori tvrde da je riječ o enormnim vrijednostima koje je NDH opljačkala Židovima, a drugi da je riječ o manjim iznosima koji su uglavnom vraćeni nakon oslobođenja. No, i jedni i drugi potvrđuju da nema čvrste dokumentacije da je u sve upleten Vatikan.
Povjesničar Ivo Goldstein sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta navodi da je neosporna činjenica da je vrlo mnogo židovskog blaga opljačkano u vrijeme NDH, ali da nema informacija o ulozi Vatikanske banke.
- Samo od zagrebačkih Židova uzeto je 1004 kilograma zlata i ostalog, i to je samo ono što je preuzeto kroz državne kanale. Većini toga nije se moglo ući u trag nakon 1945. godine. Samo je minimum vraćen vlasnicima. Može se pretpostaviti da je to odnio ustaški vrh u emigraciju - kaže Goldstein te dodaje da o Vatikanskoj banci nema saznanja.
Na suprotnom polu je povjesničar Mario Jareb s Hrvatskog instituta za povijest s tezom o “komunističkoj teoriji zavjere”. No, i on priznaje da se ne zna gdje je završilo blago.
- Povjesničar Jere Jareb ustvrdio je da su brojke oko opljačkane židovske imovine napuhane, da se temelje na obavještajnim praćenjima nakon rata. One nemaju veze sa stvarnošću. Prema dokumentima, iznesene su minimalne količine zlata iz Hrvatske državne banke, a kada su nakon rata vraćene, sve je otišlo u Beograd. Teze o Vatikanu su obične teorije zavjere jer ne postoje dokumentirani tragovi gdje je taj novac završio - tumači Jareb. (Veronika Rešković)
Organizator bijega ratnih zločinaca
ZAGREB - Krunoslav Stjepan Draganović (1903. - 1983.) bio je tajnik sarajevskog nadbiskupa ustaše Ivana Evangeliste Šarića, pa docent i profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1943. otputovao je u Rim u delegaciju “Nezavisne Države Hrvatske” pri Svetoj Stolici, koja nije formalno priznala ustašku paradržavnu tvorbu. Draganović je ostao u Rimu i poslije rata, organizirao je pomoć izbjeglicama iz Hrvatske, među kojima je bilo i ratnih zločinaca (vjeruje se da je tim kanalom prošao i Ante Pavelić), a organizirao je bijeg i samih nacističkih zločinaca.
Sumnjalo se da je Draganović to radio kao obavještajni agent SAD-a. Milanski Corriere della Sera je 2003. pisao o tijesnim vezama zamjenika kardinala državnog tajnika Giovannija Battiste Montinija (budućeg pape Pavla VI) potkraj rata i neposredno nakon rata s američkom obavještajnom službom OSS (kasnije nazvanom CIA).
U “nerazjašnjenim okolnostima”, kako piše Hrvatska enciklopedija, Draganović je 1967. došao u Jugoslaviju, gdje je potom ostao pa i uredio drugo (i zadnje) izdanje Shematizma Katoličke crkve u Jugoslaviji 1974. (uredio je i prvo prije Drugoga svjetskog rata), a sam je napisao njegov historijski dio, danas važan sekundarni izvor.
Završen citat preuzet iz Jutarnjeg lista.
Pisati sada o razgovorima moje malenkosti s Krunoslavom Draganovićem u Bosni 1979. godine bilo bi nekorektno sa moje strane. Gospodin Draganović je crna zemlja. Crna zemlja je i fra. MARKO ŠTEKIĆ veliki ljubitelj povijesti svoje i moje zemlje Bosne uz pomoć kojeg sam došao do gospodina Draganovića.
Fra Marko je imao u planu mnogo toga objaviti, ali nažalost prekinula ga je smrt. Nije napustio svoju voljenu Bosnu ni kada je ratni vihor harao njenim planinama. Zadnji put sam ga vidio u crkvi u Docu kod Staroga Travnika ispred oltara gdje je bomba iskopala poveliku jamu. Bile su to jame u njegovu i mojem srcu koje je iskopala politika Franje Tuđmana i Gojka Šuška prema našoj Bosni.
Gospodin ANTE ČORIĆ iz SAD-a istraživao i nedavno počeo objavljivati o suradnji nekih naših ljudi s američkom obavještajnom službom OSS kasnije nazvanom CIA. Posebno bi bilo zanimljivo saznati koji je visoko pozicionirani Hrvat u tadašnjoj komunističkoj vlasti informirao OSS o životu blaženog kardinala ALOJZIJA STEPINCA.
DocMARICU, da berem masline u svojim maslinicima. Ove godine dobro su rodile.
Nerad i siromaštvo uvijek donose nesreću. Nesretan čovjek nema ni domovine ni ideala. Čovjek bez dovine nema gdje živjeti. Čovjek bez ideala nema osjećaja za stvaranje novih vrijednosti.
Puno zdravlja i veselja u Novoj godini.
Uvijek vaš baba Mate Dragonja, Trogir
Naravno da sve žrtve treba obeštetiti, ali nitko ne govori o povratu imovine koju su "nacionaliziral i osloboditelji" (poplašili)45. ; o tomu i Josipović šuti jer je i on odrastao u otetom stanu. A tko će obešteti, barem se ispričati, potomcima onih stotina i stotina tisuća ubijenih (i protjeranih) Hrvata što su učinili razni hrvatski partizani, razni josipovići, boljkovci i slični?
O tomu nitko? Nu!
Vidim da Vama i Vašim uzorima hrvatski dobro ide pa ćete, pretpostavljam, i bez rječnika znati točno značenje riječi i izričaja.
15 GLASA CUTI NIJE — DocMaric 22-12-2009 18:56
Prozvao sam "Barba MATU" ili gospodina dragonju da me demantira što se tiče napisa o "Nadanovu zlatu", pa već tri dana se nije oglasio. U međuvremenu sam pogledao i napise na portalu HRVATI-amac, pa se i tamo javljao jedan "Barba Mate". Vjerojatno isti čovjek? To je bilo, po sjećanju, početkom travnja o.g. Izgleda da se "barba" zabavio u svom masliniku, pa ne čita portale.
Ni Predsjednički kandidat, molit ću lijepo, drug Josipović još nije demantirao navode da se on dogovarao s Vukom Draškovićem. Ja osobno bih volio znati o čemu su tako slatko razgovarali.
Ili se on poplašio moga zeca u šeširu?
16 GLASA CUTI NIJE — DocMaric 22-12-2009 19:06
Upozoravam čitatelje da sam ja poslao moj gornji napis prije nego sam pročitao ovaj prilog dragog nam "Barba Mate". Njegov prilog je postavljen na portal u 17.40, a moj u 17.56. Očito je da ja nisam mogao to sve napisati za 16 secundi. Znači, da smo Barba Mate i ja pisali u isto vrijeme. On opet nije meni ničta odgovorio. Valjda sam ga uvjerio da ono čudovište iz Clevelanda (USA) nije moj server, niti ja podržajem HDZ.
Tada sam uvaženom DocMariću odgovorio:
Pisati sada o razgovorima moje malenkosti s Krunoslavom Draganovićem u Bosni 1979. godine bilo bi nekorektno sa moje strane. Gospodin Draganović je crna zemlja. Crna zemlja je i fra. MARKO ŠTEKIĆ veliki ljubitelj povijesti svoje i moje zemlje Bosne uz pomoć kojeg sam došao do gospodina Draganovića.
Sada bi posjetio sve ljude zdravog razuma i dobre volje na slijedeće.
Ovih dana izišla je iz tiska knjiga autora Miroslava Akmadže;
KRUNOSLAV DRAGANOVIĆ ( Iskazi komunističkim istražiteljima) , Zagreb, 2010. izdavač Hrvatski institut za povijest.
Na stranicama broj 109, 110, 111, 112 i 113 gospodin Draganović govori kako je i kamo nestalo zlato NDH-e.
Naglašavam čitatelju da je imenovana knjiga izišla iz tiska prošli tjedan a moja je malenkost gornji odgovor DocMariću napisala 01 – 01 – 2010.
Vjerujem da ne treba mnogo pameti da se zaključi čija su pisanja u službi ISTINE, a čija u službi prodavanja magle.
Uvaženi DocMariću ja se ne plašim vašeg zeca iz šešira. Potičem da ga pustiš na slobodu jer samo slobodan čovjek je čovjek. Moja malenkost nema zeca ni u šeširu ni u rukavu. Ali znam da ga ima, uvaženi kolega John R. Schindler, američki stručnjak za međunarodnu sigurnost, špijunažu i terorizam, bivši agent Agencije za nacionalnu sigurnost ( NSA ) specijaliziran za Balkan. On upravo dovršava knjigu „ Agenti provokatori: terorizam, špijunaža i tajni rat za Jugoslaviju 1945. – 1990.„.
Biti će zanimljivo znati što Vam je u rodu izvjesna gospođica ( ili gospođa ) Marić koja je radila u američkoj diplomaciji za Balkan. To prezime sam susreo kada sam tražio politički azil kod Amerikanaca. Naravno nisam ga dobio !
Kako nisam mogao preko bare zaraditi dolare ostale su samo moje masline. Da masline. Sveto drvo Isusovo.
Na osvrte gospodina JUSPA ne bi se osvrtao. Kažu upućeni ljudi da taj čovjek nije obrijao bradu posljednjih četrdeset godina pa ne znam u koju bi šumu mogu zaći. Pametnim ljudima opreza nikada dosta pa se vraga klone!
Puno zdravlja i veselja.
Uvijek vaš barba Mate Dragonja, Trogir