U Svetoj zemlji i voda je sveta!

Kad kršćanski hodočasnici govore o Svetoj zemlji svakako da misle na Izrael, koji na tom području nemirnog Bliskog istoka ima svoju legitimnu državu još od 1948.g. Za razliku od Arapa-Palestinaca koji na istom tlu imaju takozvane 'Palestinske samouprave', od kojih je jedna 'Zapadna obala' (rijeke Jordan) a druga izolirani 'pojas Gaze' neposredno uz granicu s Egiptom, ali, Arapi ni danas nemaju status međunarodno priznate države Palestine! Osim Palestinaca i Židova tu još žive i razna beduinska plemena, pretežno nomadi, rasuti po surovim pustarama Judeje ili Negeva.

Danas su u Izraelu rijetki i preostali kršćani, kod katolika predvođeni svojim duhovnim pastirima-franjevcima, koji zajedno s pravoslavnim ili grko-katoličkim svećenicima čuvaju veličanstvenu kršćansku baštinu od Tiberijade-Galileje na sjeveru preko Jeruzalema, Betlehema i Nazareta u središtu, pa sve do Judeje na jugu Svete zemlje, Isusove pradomovine!

U permanentnim sukobima Palestinaca i Židova u kojima Arapi u pravilu uvijek izvuku 'deblji kraj' njihov životni prostor se sve više sužava a Židovi sve više naseljavaju silom osvojena područja tako da je nekad palestinski Jeruzalem u posljednjih dvadesetak godina narastao u veliki, moderan grad koji izvan starih gradskih zidina broji više od 600.000 žitelja, mahom Židova, doseljenih iz cijelog svijeta, a Arapi-Palestinci im služe kao jeftina radna snaga!

Danas je taj grad podijeljen na Istočni i Zapadni Jeruzalem čak i fizički, geto-vskim, betonskim zidom visokim 8 metara; u gradnji je čak fantastičnih 650 km takve monstruozne fizičke barijere!

Unatoč krvavim sukobima između Palestinaca i Izraelaca još nije zabilježen slučaj da je neka od 'zaraćenih' strana terorističkim činom ugrozila izvorišta pitke vode ili onesposobila sisteme navodnjavanja, jer voda je izvor života i za jedne i za druge. Treba doduše reći, vodoopskrbni sistemi su pod izraelskom ingerencijom, što se dobro moglo zapaziti kod nedavnog izraelskog bombardiranja pojasa Gaze, kojoj je tijekom napada bila uskraćena i voda i struja!

Osim uskog priobalnog pojasa uz Sredozemno more, cijelo područje Izraela siromašno je padalinama, snijega uopće i nema, a u kopnenom dijelu sušni period u pravilu traje od ožujka do sredine studenog, a i tada su kiše veoma rijetke.

Jedini izvori pitke vode i vode za navodnjavanje su škrte podzemne vode, Galilejsko jezero i sveta rijeka Jordan, dok je Mrtvo more toliko slano(32 % mineralnih soli) da je njegova eventualna desalinizacija gospodarski neisplativa; zbog globalnog zatopljenja i tako svake godine njegov nivo opada za jedan metar! Uza sav taj manjak pitke vode i ograničene zalihe vode za navodnjavanje, sofisticiranim sistemom plastičnih vodovodnih cijevi, ta, doslovno 'sveta voda', stiže do svake biljke tako da i dojučerašnje pustare postaju zeleni vrtovi u kojima uspijevaju smokve, masline, vinogradi i egzotično voće: nepregledni nasadi naranača, avokada, banana, datulja, a znatne su i površine zasijane pšenicom i kukuruzom te povrćem raznih vrsta!

Teško je procijeniti koliko je milijuna kilometara tih cijevi i postavljeno diljem Izraela!?

Sad nešto o vodi za piće

Ako Svetom zemljom putujete kao (žedan) turist ili hodočasnik, u svakom autobusu nalazi se priručni hladnjak s 1/2-litrenim bocama hladne pitke vode po (povoljnoj) cijeni od jedan dolar po boci, što znači da jedna litra pitke vode košta 2 dolara. To je skuplje i od najskupljeg pogonskog goriva-benzina na našim crpkama!

Dakle, bez ikakve sumnje već sutra će cijena litre vode - ako nije već i danas - biti skuplja od litre sirove nafte!

Za razliku od suptropskog, velikim dijelom sušnog Izraela koji ima tek depresiju Galilejskog jezera, plodnu dolinu rijeke Jordan i preslano Mrtvo more, naša lijepa i vodom bogata Hrvatska ima živa jezera prebogata s pitkom vodom i brojne, žive rijeke crnomorskog i jadranskog sliva, izvori kojih nikad ne presušuju.

Ali nam uza sve to i žetva, i urod voća i povrća ovise o milosti dragog Boga: hoće li nam se smilovati pa poslati kišu ili neće, hoće li biti suša ili će biti poplave?

Dobro reče naš duhovni vođa puta, fra Miro Modrić:

Dragi bi nam Bog još samo trebao poslati nekoliko vrijednih anđela s polivačima da nam sistematski zalijevaju naša polja i vrtove, ali, ni previše ni premalo!

Ali, nama ni to izgleda ne treba, mi smo pošli jednim drugim, naopakim putem: za razliku od marljivih Izraelaca koji pustinju uporno i uspješno pretvaraju u plodnu zemlju mi, Hrvati, od plodne zemlje uporno stvaramo pustaru:

«O šikare o šiprazi i ševarje svud oko naših njiva gdje gnijezdo gradi ispod gloga grmuša a lisica se skriva….»(V.Nazor).

A evo o čemu se radi:

Dodatni 'problem' za hrvatsku poljoprivredu proizlazi iz činjenice da je trećina od ukupno 2,7 milijuna hektara poljoprivrednih površina u vlasništvu dokone i nesposobne države ili okruglo 900 tisuća hektara. U privatnom je vlasništvu preostalih 1,8 milijuna hektara, no čak 41 posto tih površina, ili više od 0,75 milijuna hektara, leži neobrađeno i predstavlja mrtvi kapital…..nešto poput izraelskog Mrtvog mora, sic.!

Damir Kalafatić