Žrtve II. svjetskog rata!?

Slušajući neki dan 'Hrvatski radio 1. program' (Zagreb), upravo tako - bizarno kao u naslovu - glasila je vijest o pronađenih 48 posmrtnih ostataka krvavog partizanskog orgijanja na otočiću Daksi (četrdeset-deveti nije pronađen jer se jadnik 'utopio' u moru). Gospodo iz 'neovisnih hrvatskih' medija, napišite ili na radiju pročitajte barem istinu: to nisu nikakve 'žrtve II. svjetskog rata' to su žrtve partizansko-komunističkog terora. To je partizanski zločin nad hrvatskim civilima, sram vas bilo! Tu se vijest nije moglo naći u 'Večernjaku' a vjerojatno bi bila napisana istim stilom kako ju je u istom listu napisao nepoznati 'ef/VLM' prije par dana: «partizani su na Daksu sproveli(?) neke važnije dubrovačke ustaše i pogubili ih!»

A da se ne bi previše trudili listati i uzalud tražiti tu tragičnu vijest po odebljem 'Večernjaku', evo o čemu se radi, sasvim jasno i precizno:

«Postupkom ekshumacije posmrtnih ostataka žrtava komunističkog terora na Daksi, koja je započela prošlog četvrtka, pronađeno je ukupno 48 tijela. Prema riječima Mata Račevića, predsjednika Udruge Daksa 1944/45., posmrtni ostatci tražili su se na šest lokacija, s tim da na dvije nije nađeno ništa. Uz posmrtne ostatke žrtava, među kojima su i lubanje s prostrijelnim ranama, nađeni su i osobni predmeti kao što su dvije zlatne vere (vjenčane burme), od kojih jedna ima ugravirane inicijale te datum vjenčanja, dva svećenička kolara(ovratnika), jedno raspelo, jedan kalež u vrlo lošem stanju, zlatna ogrlica, dosta zlatnih zubi, dvije dentjere (zubala-proteze) s metalnom unutrašnjošću, te dosta pištoljskih čahura što, govori Račević, potvrđuje tezu da su svi ubijani iz kratkog oružja. Očekivali smo da ćemo pronaći najmanje 45 posmrtnih ostataka, a prema nekim informacijama i puno više. Ukupan broj pronađenih posmrtnih ostataka je 48 plus dr. Niko Koprivica koji je završio u moru te za sada imamo 49 tijela, što je više od onoga što je bilo za pretpostaviti», naveo je Mato Račević (citat iz 'Dubrovačkog lista', 3. listopada o. g.).

A evo i teksta koji se je u tom istom listu mogao pročitati 18. listopada prošle godine:

'U vihoru završetka Drugog svjetskog rata, sukobu dviju totalitarnih ideologija, nacionalnih antagonizama i naporu hrvatskog naroda da sačuva bilo koji oblik vlastite državnosti, na dubrovačkom otočiću Daksi, tom simbolu i najavi budućih masovnih pogubljenja, dogodio se zločin smaknuća bez suđenja i dokazane krivnje. Partizanske jedinice koje su tada pobjedonosno ušle u Grad, pogubile su mnoge ugledne Dubrovčane među kojima se posebno ističu fra Marijan Blažić (zvali su ga 'crvenim fratrom' jer je pomagao čak i ranjenim partizanima slanjem lijekova iz ljekarne 'Male braće'!), pater Petar Perica (autor pjesme 'Zdravo Djevo…) i dr. Niko Koprivica. Kisić je tada istaknuo kako je ulaskom partizanskih jedinica u Dubrovnik 18. listopada 1944. godine dr. Niko Koprivica odmah zatvoren i među prvima, u noći s 24. na 25. listopada iste te godine, odveden na Daksu gdje je i strijeljan'.

«Okrutnim ubojstvima na Daksi pokušala se u Dubrovniku uništiti hrvatska državotvorna nit. Ubijen je cvijet dubrovačke inteligencije i gospodarstva, pogubljeni su istaknuti domoljubi i Božji službenici, nevini promicatelji hrvatskog duha u našem gradu. To potvrđuje i ubojstvo dr. Nika Koprivice, osvjedočenog humanista, dobrotvora i prosvjetitelja, jednog od vodećih dubrovačkih intelektualaca tog vremena»-kazao je zamjenik tadašnje gradonačelnice, Antun Kisić.

Ako su ta zvjerska ubojstva bez ikakvog suđenja počinjena u ime 'antifašizma, čistog kao suza' (po predsejdniku Mesiću), što je to onda 'fašizam'? Ili ćemo vjerovati da se to moralo učiniti, jer: «Mi smo (već, bez suđenja obavljena!) strijeljanja objavili javnim plakatom, ali dosad ne sve. Sutra izlazi jedan dio u javnosti, a potpisali smo sud Komande područja, jer drugoga nismo imali. Bilo kako bilo – ubiti se mora», opravdavajući te-'antifašističko' partizanske-zločine, napisao je ugledni splitski komunist, kasnije direktor 'Škvera', Ante Jurjević-Baja, Marinov stric, 25. listopada 1944. u izvještaju višoj partijskoj instanciji. A njegov 'netijak' Marin Jurjević je uoči prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj, 1990. g. u splitskom hotelu 'Marjan', zajedno s ostalim komunjarama-orjunašima plesao kozaračko kolo i na sav glas drečao: 'Od Vardara pa do Triglava'! Eto, «to je nama naša ('antifašistička') borba dala….!»

I, gdje smo danas? Kao da se odonda ništa promijenilo nije….od medija nadalje?

Damir Kalafatić