Paralele: Vili Bon i Mladen Šlogar…

Koncem kolovoza ove godine na jedinstvenu, pet i pol godišnju zatvorsku kaznu na Županijskom sudu u Puli nepravomoćno je osuđen okorjeli kriminalac Vilim Bon (60) iz Pazina, ovaj put zbog postavljanja eksploziva 11. prosinca 2008. godine u pazinskom Boćarskom domu kako bi spriječio održavanje Thompsonovih koncerata najavljenih za 19., 20. i 21. prosinca. Bez sumnje, Vilim Bon je počinio teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi, imovine i prometa, prouzročivši materijalnu štetu od 446.384 kune, zbog čega mu je sud odredio 5,5-godišnju zatvorsku kaznu (maksimalna kazna za takva nedjela je 12 godina).

Optužnica tereti Vilima Bona da je zbog odbojnosti i mržnje prema Marku Perkoviću Thompsonu postavljanjem eksploziva htio spriječiti održavanje njegovih koncerata u pazinskom Boćarskom domu. Time je namjerno izazvao opasnost za imovinu većeg opsega prouzročio imovinsku štetu velikih razmjera, te izazvao uznemirenje građana Pazina, Istre i cijele Hrvatske. E sad, upitajmo se kome to smeta domoljub Thompson osim kriminalcu Viliju? Podsjetimo se, osumnjičeni bombaš Vilim Bon po kazivanju njegovog brata (o čemu postoji vjerodostojno bratovljevo pismo) napustio je HDZ nakon što su iz njega istupili  između ostalih i Stipe Mesić i Josip Manolić (još 1994. g.), čime je jasno dano do znanja čiji je Vilim Bon politički istomišljenik. Kolike su smiješne Kajinove tvrdnje da je Vilim Bon istovremeno i «Thompsonov fan» nije potrebno posebno isticati.

Prisjetimo se da su 'drugovi' Kajin i Mesić itekako dobro surađivali kad je trebalo zabraniti Thompsonov koncert tijekom ATP-a u Umagu. Mesićeva telefonska poruka Kajinu bila je jasna i nedvosmislena: «ili Thompson ili ja»!

S druge strane, pazinski slučaj bio je puno vatreniji, eksplozivni, pukom srećom bez ljudskih žrtava, ali, to ne abolira njenu zločinačku namjeru… Točnije, radilo se o više eksplozivnih naprava koje pukim slučajem nisu aktivirane. S neuspješne verbalne terapije u cilju ušutkavanja domoljuba Thompsona kao da se prešlo na onu drugu metodu iz Titova doba, figurativno rečeno: dok oružje (bombe) govori muze šute.

I ne zaboravimo još nešto. Nekoliko sati nakon pazinske eksplozije tu je vijest prva objavila pulska TV-Nova sa svojim, a priori, subjektivnim komentarom. Odmah zatim (honorarni suradnik TV-Nove!?) Damir Kajin je lažno izjavio kako je osumnjičeni bombaš Vilim Bon «Thompsonov fan» i njegov veliki obožavatelj te ispričao veoma precizne detalje o cijelom slučaju dodavši uz to kako napad ima za cilj destabilizaciju Istre, da bombaš nije radio na svoju ruku i da je bombaški napad bio naručen i najavljen.

Kajin je nakon obavijesnog razgovora na policiji, optužio čak i organe gonjenja da su se i oni urotili protiv njega. Dakle, i istarska policija po Kajinu postade, nećete vjerovati: «Thompsonov fan». Jasno, istarska policija je obustavila daljnju istragu o tomu tko bi mogao biti eventualni naručitelj ovog atentata a 'pravda' se zadovoljila time što je izvršitelja strpala iza rešetaka.

A sad usporedba slučaja Vilima Bona sa slučajem Mladena Šlogara. Iako je tijekom (Faberove) policijske istrage priznao zločin ubojstva Ivane Hodak, Mladen Šlogar je na samom suđenje zaprepastio(?) suca Ivana Turudića izjavom:

«Poštujem sud, no ne bih iznosio jesam li kriv ili ne. Ne želim se očitovati i tijekom cijelog postupka ne ću iznositi obranu.»

Očito je Šlogar dočuo da se za takav bezobziran zločin može dobiti zatvor u trajanju od 40 godina a njemu su možebitni 'mentori', valjda, nešto drugo obećali!? Neočekivano Šlogarovo izbjegavanje priznanja krivnje na sudu ponovno je otvorilo pitanja na koje hrvatska javnost do sada nije dobila jasne odgovore.

Iako je tijekom policijske istrage priznao ubojstvo, mnogi mu i dalje ne vjeruju da je na Ivanu naišao slučajno te da ju je ubio kako bi se osvetio njezinu ocu, kojeg je u istrazi krivio jer mu nije pomogao pronaći posao nakon što je '96. dobio otkaz u SC Mladosti, gdje je radio na održavanju teniskih terena. To, uostalom, poriče i otac ubijene djevojke. Dakle, njegovom priznanju ne vjeruje ni Zvonimir Hodak koji je bez sumnje 'stao na  žulj' mnogima.

Nije nikakva tajna da mnogi građani Hrvatske sumnjaju da je, ako je i povukao okidač, Mladen Šlogar bio samo neposredni izvršitelj. Uostalom, nitko pametan u ovoj zemlji i ne može vjerovati da je, kako se pisalo, bijedni skitnica Mladen Šlogar nakon izvršenog ubojstva pobjegao kroz stražnja vrata zgrade jer ista i ne postoje, niti itko može vjerovati da je ubojica pješice slijedio nesretnu Ivanu Hodak, jer je ona pred roditeljsku kuću (stan) stigla… autom. A da i ne govorimo o tome kako je pištolj marke Beretta kalibra 7,65 mm kojom je (navodno) ubijena Ivana Hodak, a koji je pronađen u skloništu Mladena Šlogara u Zaprešiću, prema policijskoj istrazi glasio na nekakvu Zdravku Aleksić, 71-godišnjakinju iz Pule. Njoj su se, naime, nakon pronalaska i identifikacije pištolja obratili istražitelji, a ona im je u šoku ispričala da je naslijedila taj pištolj od pokojnog muža još 1992. godine, te da ga se brzo riješila. Tvrdi da pištolj nije dala Mladenu Šlogaru, nego ga je poklonila nekom pripadniku Hrvatske vojske iz Zagreba, koji je desetak godina mlađi od Šlogara. Uistinu, vrlo neobični niz, pa je najbolje i zaustaviti se ovdje.

Damir Kalafatić