Individualni 'talent'

Kad čitatelju slučajno pod ruku dođe 'neovisni hrvatski' Jutarnji list i pročita Jergovićev domaći uradak o tome kako je 'Eduardo pao za Hrvatsku....' u prvi mah promisli da je to preslika iz znanog engleskog tabloida 'The Sun' ili požutjelog beogradskog 'Kurira'; ali ne, i mi svog 'konja za trku imamo'.

Netko će možda i posumnjati da je to govor mržnje, pa, da bi se svake sumnje riješio, i Miljenkovu mržnju u cijelosti apsolvirao, neka svakako pročita kako on piše(a) (p)o naturaliziranom Hrvatu, Eduardu da Silvi:

«Naime, dok je Eduardova golgeterska uspješnost stvar individualnog talenta, njegova sklonost varanju i odsustvo svakoga srama nakon što ga uhvate u prevari, stvar je odgoja, društvenog formiranja i formatiranja, kolektiva (dakle, koga drugo doli države Hrvatske!, nap.a.) koji je Eduarda stvorio.»

Možda je Eduardo i namjerno pao prisjetivši se sa strahom onoga što mu se nedavno dogodilo u 'slučajnom sudaru' s vrsnim kostolomcem Martinom Taylorom, a možda je i sudac utakmice zamijetio u očima vratara protivničke momčadi ubilačku namjeru, tradicionalno 'formiranu i formatiziranu' na britanskom (engleskom) Otoku, tko zna?

Dakle, očito da je po ovom ratnom prebjegu podrijetlom s Miljacke, Eduardo da Silva bio pošten mladić i 'fair-play' igrač sve dok nije 'uzeo' hrvatsko državljanstvo pa je onda postao hrvatskim nacionalistom što znači varalicom, lopovom i poput svih Hrvata, «iskusnih prevaranata, naglavce se bacio u protivničkom kaznenom prostoru, glumeći da ga je pogodilo Zvonimirovo prokletstvo».

Nema što, pravi izljev rijetko viđene mržnje!

Ali, izričaj je to i malignog uma, odsustvo je to svakog ljudskog stida. Čovjek se mora upitati zašto jedan takav, 'nadareni kolumnist' izlaže sebe opasnosti da se izjednači s kolektivom varalica, lopova i nacionalista, kolektivom u kojem ipak ugodno i lijepo živi i čiji kruh jede? Nastavljajući dalje u istom stilu Jergović svrstava i sebe, valjda, u rijetke, poštene građane ove zemlje mazohistički preuzimajući svekoliku, kolektivnu odgovornost za Eduardov lopovski odgoj, pa kaže:

«Paradoksalno, ali s Eduardovim božanskim darom mi (Hrvati!?, nap.a.) nemamo ništa, a za činjenicu da je varalica smo (mi)odgovorni, jer smo ga u velikoj mjeri (mi) takvim i učinili.»

«Tko smo to 'mi', a tko si to ti?

Otkud ti pravo blatiti zemlji čiju, doduše Judinu, pogaču jedeš?»

Pljuvati po Eduardu da Silvi kojeg su Englezi namjerno i teško povrijedili a Englezima 'gladiti perje'?

Međutim, Miljenko Jergović nije nikakav novinar-istraživač, on jednostavno i prosto pljuje po svemu što je 'hrvatsko' i za to dobiva pristojan honorar od jednakog mu poslodavca.

A evo o čemu bi jedan iole pošteni novinar trebao pisati kad je šport u pitanju:

Licemjerni i razvikani 'Fair-play' kod Engleza najbolje 'potvrđuju' namjerni prijelomi nogu upravo hrvatskih reprezentativaca: Baš Eduardu da Silvi, pred sam «EURO 2008», Martin Taylor je namjerno slomio nogu, a zatim i ovaj prijelom lisne kosti kod hrvatskog reprezentativca Luke Modrića vjerojatno nije nimalo slučajan jer se 'desio' pred našu utakmicu s Engleskom na londonskom stadionu 'Wembley', danas, zbog skupog PP-a zvanom 'Emirates'!?

Upitajmo se:

Zašto Englezi lome noge Hrvatima, ili naturaliziranim Hrvatima, odnosno hrvatskim reprezentativcima? Odgovor bi bio: «Jedna mala Hrvatska izbacila je bahate i prepotentne Engleze u kvalifikacijama za prošli 'EURO' održan u Austriji što se nikako po Englezima nije moglo prihvatiti. Time je Hrvatska povrijedila englesku nacionalnu sujetu i pobjedničku tradiciju, ali im je istovremeno izbila iz ruku i velika financijska sredstva što je poslovično škrtim Englezima bilo daleko teže 'progutati'. Jesu li lomovi nogu naših ponajboljih nogometnih reprezentativaca slučajnost, 'protestantska pragmatika' ili goli rasizam, o tome se eventualno može raspravljati? Ali, kazne kojima se zbog toga dobro istrenirani kostolomci (tobože) sankcioniraju preporuka su da se tako i dalje nastave obračunavati ('Fair-play'!) s bivšim, ali i budućim protivnicima na zelenom terenu».

To je taj, ali ne kako Jergović kaže-individualni nego, 'kolektivni talent' engleskih nogometaša, 'kostolomački formatiran' od sredine u kojoj žive! A evo kako izgledaju smiješne kazne počiniteljima: Kostolomac Eduardove noge, Martin Taylor dobio je umjesto strogog zatvora 'rigoroznu' kaznu od tri utakmice neigranja!? Na nedavnoj utakmici Tottenham-Birmingham igrač istoga kluba 'kostolomaca hrvatskih reprezentativaca', Lee Bowyer 'slučajno slama' potkoljenicu trenutno najboljem igraču Tottenhama Luki Modriću i udaljava ga s terena barem na tri mjeseca; upravo pred utakmicu s Englezima; slučajnost ili podla namjera!?

Taj isti igrač, Lee Bowyer, kažnjavan je zbog čestog drogiranja, zbog tuče sa suigračima, a zbog rasističkog, teškog premlaćivanja i životno opasnog ozljeđivanja jednoga Britanca pakistanskog podrijetla bio je, zamislite, čak i simbolički novčano kažnjen. Što na kraju zaključiti? Pa, ne bi bilo nikakvo čudo da 'časni Englezi'(ili jednako 'časna FIFA') kazne Dudua upravo toliko dugo dok ne 'prođe' utakmica Hrvatska-Engleska na londonskim 'Emiratima'.

A ako ga i ne kazne bit' će lijepo čuti 'Fair-play' navijanje engleskih 'ljubitelja športa' na predstojećem srazu s Hrvatskom!

Bizarno: Eduardo je dobio 2 utakmice neigranja za razliku od njegova kostolomca Martina Taylora koji je dobio tek jednu više a sudac utakmice Arsenal-Celtic nije ni opomenut a kamoli kažnjen (znači da nije ni pogriješio!); ma, bravo športskom pravorijeku….svejedno odakle dolazio!

Post scriptum: Zašto plaćeni kolumnist Jergović ne prihvati-novinarski pošteno-osvrnuti se na 'formalni i formativni' odgoj podivljalih otočkih huligana (jednako kao i njihovih športskih idola) koji cijelom svijetu pokazuju koliko je farizejski 'Fair-play' pustio svoje duboko korijenje zla upravo u 'kolijevci nogometa', (u nekad) gordom Albionu: «Engleska u šoku: Opet krv na ulicama!» Krvave tučnjave zakletih protivnika čije suparništvo traje već desetljećima počele su žestokim sukobima ispred Upton Parka još i prije utakmice između West Hama i Millwalla odigrane u 'demokratskom' Londonu u srijedu navečer, 26.kolovoza. Za uvod se ispred stadiona potuklo na stotine 'sportskih navijača' s obje strane, letjele su boce i kamenje u scenama koje već dugo nisu viđene na ulicama engleskih gradova, uz 'kanonadu gumenih metaka' engleske policije. Jedan je mladić proboden nožem u velikim neredima koji su se događali prije, za vrijeme i poslije utakmice između nogometaša West Hama i Millwalla. I za kraj još nešto: «Živa je šteta, moj Miljenko, što nisi u Sarajevu ostao braniti svoj Dom, kakav je takav je-tvoj je bio, mogao si za svoju virtualnu Domovinu hrabro i život dati pa bi te danas neki tvoji zahvalni 'zemljaci' i herojem slavili. Ovako si, pobjegavši od krvavog rata k nama u Hrvatsku, i formalno i formativno gledajući….običnim narodnim odmetnikom postao. Nu, ne sekiraj se zbog toga, za takve poput tebe uvijek prljavog posla ima, bilo je i bit' će ga, kakvog-takvog, zar ne?

Damir Kalafatić