Titovim stopama

Prilikom obilaska pogona pivovare 'BUP' u Kajinovu Buzetu, Mesić je potvrdio svoj državnički posjet nesvrstanoj Kubi; unatoč tome što je Hrvatska odnedavna 'blokovska zemlja', članica Kubi neprijateljskog NATO-a. Dakle, prilikom odlaska na redovnu sjednicu UN-a u New Yorku hrvatski 'globtrotter' ponovno će, usput, posjetiti i tu otočnu zemlju poznatu po šećernoj trsci, bijelom rumu 'Bacardi' i (Titovim!) cigarama marke 'Montecristo'! Odgovarajući na pitanje novinara kakve uopće koristi država Hrvatska ima od njegova posjeta toj rigidno - komunističkoj zemlji izoliranoj od demokratskog svijeta, Mesić je istaknuo da je «dovoljno pogledati sva ona vrata koja je on diljem svijeta otvorio» (prije bih rekao «poljubio»).

Netremice je još dodao i to kako je kroz ta 'otvorena vrata' «hrvatsko gospodarstvo ušlo na tržišta mnogih zemalja»…valjda, od Tadžikistana preko egzotične Mongolije sve do 'olimpijske' Kine!?

Uistinu, glede 'otvorenih vrata' ima on pravo, mogli bi ga slobodno nazvati portirom hrvatskog gospodarstva, jer on je otvaranjem vrata, poput voljenog mu druga Tita, pružio velike šanse hrvatskom izvozu, ali tek s bezbrojnim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i prigodnim, banketima po trivijalnim gospodarskim forumima.

A to što do nikakvog -iole značajnog - izvoza nije došlo, e, to nije njegov problem, za to je po njemu kriva ponajviše hrvatska Vlada.

Iako 'sukreator' vanjske i unutrašnje politike, osim što dašće premijerima za vrat, on nizašto nije odgovoran. Krivac je uvijek netko drugi: hrvatska Vlada, hrvatska 'dijaspora', ili, u posljednje vrijeme ...hrvatska katolička Crkva!

S druge strane on se s tugom prisjeća propalih industrijskih soc-mastodonata kao što su nekad bili 'Jedinstvo', 'Prvomajska', 'Jugo-turbina', 'Željezara'-Sisak (koju je on uvalio Rusima a Rusi ju i otpremili u stečaj!, nap.a.) i brojnih drugih, pa se normalan čovjek mora upitati zašto onda i dalje uporno i jalovo 'otvara vrata' kad nam je velika industrija u maloj 'mišjoj rupi'!?

Apsurda li, iako i sam dobro zna da mu 'zemlja' nema što izvoziti on i dalje zuji svijetom….figurativno rečeno: 'kao muha bez glave'!

Što će to Predsjednik, zajedno s probranom ekipom gospodarstvenika(?), i ponuditi sirotinjskoj Kubi? Tako to ide već desetu godinu njegova mandata, 'prodajom guste magle' kako svijetu tako i hrvatskim građanima….nikad kraja!

A u mojoj Hrvatskoj

Samo što nije 'pukla' seljačka buna kao u doba Matije Gupca.

I ratari i stočari blokadom prometnica traže svoj 'kruh svagdašnji', teški harač nametnula Vlada svim građanima ove zemlje zbog akutne recesije; radnici splitske 'željeznarije' čak i glađu štrajkaju. Moćna državna kompanija INA državi duguje silne milijarde-'dužna kao Grčka'-a; o HŽ-u ili HEP-u ne treba ni govoriti.

A sam Predsjednik zbog recesije udario i po 'hrvatskoj dijaspori' koja ne želi još jednom-kao u ratno doba-odriješiti svoju bogatu 'emigrantsku kesu', pa kaže-samo njemu svojstvenim sarkazmom:

«Kada se donose zakoni koji se primjenjuju na građane Hrvatske onda sudjeluju svi bez obzira gdje živjeli-od Australije do Aljaske, ali kada treba 'liječiti' financije ove zemlje onda su to samo građani ove zemlje!»

Eeeee, kad treba 'liječiti' financije onda uz djelatnike i dobar broj 'penzića' mora stegnuti remen (po zakonu do zadnje rupe!, nap.a.) ali zato njihov građanin-predsjednik to neće učiniti, jer je njegova 'dužnost' i dalje, uporno i bezuspješno tumarati svijetom i 'otvarati vrata' hrvatskom gospodarstvu makar iza tih vrata stajala jedna zemlja poput siromašne Kube u kojoj manjka koječega..Pa čujmo i ovo:

Ekonomska kriza koja je zahvatila svijet nikoga ne štedi, a zanimljiva se i pomalo smiješna stvar događa na komunističkoj Kubi.

Naime, dužnosnik iz državnog konglomerata 'Cimex' javno je priznao da bi u zemlji do kraja godine moglo nestati čak i toaletnog papira..Kako bi pomogli građanima u vrijeme ekonomske krize-recesije, kubanska vlada je smanjila cijene 24 esencijalna artikla, a jedna od mjera je i rezanje uvoza za 20 posto, što se već vidno osjeća u državnim trgovinama u kojima nedostaje osnovnih artikala, prenosi Reuters.

A sad jedan 'kroki' s Castrove komunističke Kube, napisala Sretna Marasović- 'Egzotična Kuba', kolovoz og.:

«Službena valuta na Kubi je CUC ili CUC$ (kubanski konvertibilni pesos, peso, kubanski dolar, peso CUbano Convertible). Ima i druga valuta a to je nacionalni pesos kojeg također nekada zovu i 'moneda nacional' ili jednostavno peso(s). Oznaka za konvertibilni pesos je CUC, a za nacionalni $. Za jedan CUC vam je potrebno 24 ili 25 $. Većinu toga ne možete platiti nacionalnim pesosom, morate imati CUC-love; pa sad se snađite!

Prosječna plaća na Kubi je oko 2 CUC-la, a jedne cipele koštaju oko 8 CUC-lova. Tečaj je 1 eur = 1,5 CUC, ali banka koja, eto, ne naplaćuje proviziju ipak uzima oko 15 do 20% i to u ime nestabilnosti valute pa se zbog lakšeg računanja može reći da su eur i CUC 1:1.

Nekad su, doduše, postojali dućani za domaće i dućani za strance, restorani, autobusi, sve je bilo odvojeno i bilo je zabranjeno strancima prodavati nacionalne pesose u bankama ili mjenjačnicama. 'Kvaka' je, međutim, u tome što su s vremenom sva mjesta počela naplaćivati u CUC-lovima, ostalo je jako malo trgovina gdje su Kubanci mogli jeftino kupovati, restorani i klubovi su im postali nedostupni, život im se pretvorio u današnje egzistiranje na rubu očaja».

Siguran sam da će naše ekspeditivno gospodarsko izaslanstvo na čelu s neumornim hrvatskim predsjednikom ugovoriti veće količine toaletnog papira za izvoz na Castrovu (zbog manjka WC-papira-) Kubu! A Hrvatska će umjesto konvertibilnih CUC-lova kroz kompenzaciju dobiti one, po drugu Titu čuvene 'Montecristo'-cigare, pa će ih hrvatski građani moći do mile volje CUC-lati u ovo doba svekolike recesije…

A ta recesija vrijedi za sve hrvatske građane-ma gdje god bili-osim za njenog prvog građanina; tko to njemu potpisuje putne naloge i kome on podnosi svoje putne izvještaje uz obračun nemalih troškova na račun poreskih obveznika?

Je li se to Predsjednik ove države (koja je u debeloj recesiji) ruga i radnicima splitske 'Željezare' koji i glađu štrajkaju a njihova sveukupna mjesečna plaća je svakako manja od ovog kubanskog TOUR-putešestvija (480 radnika je konačno primilo jednu plaću ukupnog iznosa 1,1 milijun kuna)?

Ili možda Mesić prkosi moćnoj Americi i NATO-Savezu pokrećući iznova već davno upokojene, Titove «Nesvrstane»?

Bilo kako bilo, za njega se može reći: «bolje srebrni golub na nebu nego recesijski vrabac na banana-zemlji!»

Ps:

Bilo bi već vrijeme da i on nekome položi račune za svoj desetgodišnji mandat, efekte kojeg je lucidni Vladimir Šeks, još davne 2005.godine, koncizno opisao kao: tabula rasa!

Damir Kalafatić