Labuđi pjev

'Sporni' Mesićev križ je upotrebljavan kao sveti, zaštitni i dekorativni simbol skoro u svim kulturama svijeta, još davno prije pojave kršćanstva.

Nalazimo ga u Kini i Africi, u brončano doba u Skandinaviji, u antičkoj Grčkoj, u pred-kolumbovoj Americi, te u srednje-istočnoj regiji 1500 g. prije Krista i dakako u staro-gipatskoj tradiciji (Ankh).

Idemo na aktualna zbivanja glede tog 'spornog' križa….

Marljiva Sutlićeva dalekovidnica prati svaku stopu kretanja i bilježi sve 'mudre riječi' našeg «barona Muenchausena».

Pa, poslušajmo njegovu 'lovačku priču' s ljetovanja ispričanu hvarskim težacima: «Znate, tijekom bezbrojnih putovanja diljem svijeta bio sam ja i u nekoj dalekoj zemlji, eto, ni ne sjećam se više kako se zove, gdje je kler uzeo vlast u ruke (poput talibana). Ali, dragi moji hvarski težaci, mogu vam reći nije to nikakva demokracija a ni građani te zemlje nisu baš zadovoljni vlašću klera!» Velika je to razlika u odnosu na svekoliku nirvanu naših građana i blagodati napredne demokracije koju nam je ostvario 'naš, hrvatski baron Muenchausen', dodao bih!

Skoro će deset godina kako slušamo njegove humoreske, profane viceve, bolje reći na izmaku je desetljeće njegovog, usudio bih se tako nazvati: komedijašenja …a dvadeset godina je prošlo od proglašenja prvog hrvatskog Ustava. U tom dugom periodu 'uzorne' demokracije Mesić ni pokušao nije obračunati se s «križevima po javnim ustanovama», ili s Ordenom hrvatskog križa (za teško ranjene iz Domovinskog rata).

Nije mu odveć smetalo što se križevi nalaze u uredima MORH-a i policije, a sam je obnašao i dužnost Vrhovnika HV-e. Eto, u njemu se odjednom probudila dosad duboko zatomljena svijest pa nakon skoro deset godina ljubavi s Crkvom-'kroz kamiš od lule', kreće on u odlučni križarski boj protiv 'katoličkih talibana', nekadašnjih mu klasnih neprijatelja.

Protiv križa, Crkve i njenih crno-mantijaša

Kakva je borba iz podnaslova bila u doba druga Tita najbolje bi mu bilo pročitati knjigu autentičnih sjećanja još živućeg don Ante Bakovića: «Batinama do oltara». Ali ni danas, kad za uklanjanje križa i raspela traži pomoć od Ustavnog suda - obraza tvrđeg od seoskog opanka - on licemjerno izjavljuje:

«Svima je potpuno jasno da nisam ni s kim u sukobu. Ja želim samo provoditi zakone Republike Hrvatske i poštivati naš Ustav. Za Hrvatsku bi bilo najopasnije da je zahvati, usudio bih se to nazvati, svojevrsna (klero-fašistička!?, nap.a.) talibanizacija» - rekao je tako Mesić za jedan 'neovisno sponzorirani' dnevnik koji ima sve potrebne kvalifikacije «medijskog talibanizma», kada smo već kod talibanizacije.

Predsjednik je dao intervju još jednom hrvatskom dnevniku, čudeći se izjavama svećenika da ga uspoređuju sa Staljinom. «Ne razumijem u čemu ja podsjećam na Staljina. On nije imao bradu kao ja, imao je samo brkove, i to puno gušće od mene», izvali naš, već legendarni vic-maher. i svi se grohotom nasmijaše. Ali nije to sve. Mesić dodaje da će, ako se nastavi 'politički terorizam' putem 'talibanskih napada' iz Crkve «biti potvrđeno da svećenstvo želi vladati državom» pa je samo njemu svojstvenom sprdnjom «predložio-svećenicima i glavnom uredniku Glasa Koncila-neka se kandidiraju na slijedećim izborima».

Podsjetimo se, Mesićev «Osama bin Laden» alias Ivan Miklenić je u prvom osvrtu objavljenom u 'Glasu Koncila', osim što je Predsjednika RH insinuirao veleizdajnikom (navodeći jasne činjenice glede te sumnje), napisao kasnije u drugom još i to da bi budući predsjednik trebao biti - što je sasvim logično - fizički zdrava i psihički uravnotežena osoba, sposobna okupiti nekompromitirane i kompetentne suradnike kako bi se zemlja izvukla iz gospodarske krize. A toj krizi je svojim skupim a besciljnim i beskorisnim obilascima Zemaljske kugle dijelom 'kumovao' i Predsjednik svih njenih građana. Makar to bilo i sasvim metaforički, usporediti Crkvu s talibanskim teroristima može samo čovjek koji je svoju dušu davno vragu prodao, gazeći i najveće svetinje hrvatskog naroda…ravan svom uzoru, Titu! A njegova odbojnost prema Crkvi eskalirala je upravo pred konačni istek dugogodišnjeg mu mandata ali poprima sve dramatičnije i jasnije oblike.

Međutim, Mesića ne smetaju toliko križevi, njega smeta štošta drugo, primjerice smeta ga i to što se je Andrija Hebrang jr. uopće i kandidirao za mogućeg mu nasljednika («jer njegova pobjeda bio bi moj osobni poraz»). Njega smeta i hrvatska Vlada zbog 'harača' i umjetne oplodnje (korištenja 'ilegalnih' jajnih stanica po receptu kućnog mu prijatelja Asima Kurjaka?). Njega smeta i Vladina ideja o smanjenju broja općina, smetaju ga hrvatski branitelji, generali i njihova odličja iz Domovinskog rata. Smetaju ga i 'pro-ustaške' i rodoljubne Thompsonove pjesme. Smetaju ga zvižduci s alkarskog trkališta kao i svečane mise za hrvatsku Domovinu, za Dan pobjede….

Razlog ovog, posljednjeg u nizu, sukoba s Katoličkom Crkvom nastao je upravo tada kad mu je 'taliban' Miklenić povrijedio praznu taštinu velikog državnika kao čuvara hrvatskog Ustava i lučonoše hrvatske demokracije. A križevi su tek, možda i posljednji u nizu Mesićevih pokušaja (zlo-)namjerno izazvati nemire i još više podjariti ionako radikalne suprotnosti u našoj lijepoj zemlji, a nakon toga potaknuti upravo po njemu objeručke podržanu: Balkanizaciju i neo-jugoslavizaciju Hrvatske…. To bi uistinu bila 'yu-talibanizacija' ove zemlje. Nije li to prava veleizdaja, jer se tako nešto apsolutno kosi s temeljnim principima zapisanim u hrvatskom Ustavu kojeg bi građanin-Predsjednik trebao sam i najviše braniti?

Rijetko koji Mesićev potez posljednjih godina nije bio protuustavan

No, kako imamo u 'vlastima' mahom političke oportuniste-sklone kompromisu, još nitko nema moralne snage prijaviti upravo Njega na Ustavni sud, pa, nek' na Sudu dokaže svoju «nevinost».

U svemu što radi prepoznatljiv je isti rukopis antihrvatske ekipe. Možda nimalo slučajno, ovaj zadnji 'talibanski napad' našeg Predsjednika na Katoličku crkvu događa upravo o blagdanu Velike Gospe odnosno dan poslije, o blagdanu velikog, ali i hrvatskog sveca, Svetog Roka. Za one koji to ne znaju, Sveti Roko je rođen 1295. godine u francuskom gradu Montpellieru, a u narodu se štuje kao zaštitnik od kuge i ostalih kužnih bolesti (kolere u 19. stoljeću), te kao zaštitnik kod bolesti nogu, ruku i rana na tijelu... a štuje se i kao zaštitnik pasa. Eto, tolerantna katolička Crkva preko svog sveca, Svetog Roka uzima u zaštitu i pse opraštajući im njihov ničim uzrokovani lavež; a oprostit' će Crkva i 'talibanske' uvrede i visoke tonove.

Sasvim metaforički, po A. G. Matošu rečeno: «psi laju a karavana prolazi», pa, stoički začepimo uha, proći će uskoro i Njegov mandat.

Damir Kalafatić