Tuđman disident

Tuđman disident

Tuđmanova djelatnost od osnutka Instituta se može okarakterizirati kao nacionalno-disidentska. Objavljivanjem po jugounitarističku čaršiju nepoćudnih radova navukao je gnjev raznih protuhrvatskih krugova, pa mu je djelovanje sve više ograničavano. Godine 1967., za Tuđmana presudne, bio je izbačen iz Komunističke partije, smijenjen s položaja direktora Instituta, a zabranjeno mu je i predavanje na Sveučilištu. Prisilno je umirovljen u 45 godini.

Dakle, može se slobodno reći da je Tuđman "otvorio" hrvatske nacionalne teme (nametanje kompleksa krivnje zbog postojanja NDH, centralizaciju Jugoslavije koja je marginalizirala i provincijalizirala Hrvatsku, Jasenovački mit kao stožer novovjeke velikosrpske ideologije, Jugoslaviju koja je, do 70-ih godina, imala dosta karakteristika Srboslavije, hrvatski podređeni položaj u višenacionalnoj zajednici) nekoliko godina prije izbijanja "Hrvatskoga proljeća" 1971. Tokom 1971., Tuđman je radikalizirao i još jasnije izrazio svoje stavove, što je uzrokovalo i osudu od strane hrvatskoga komunističkoga vodstva (Miko Tripalo, Savka Dabčević-Kučar).

To je dovelo 1972. do njegova zatvaranja i pokušaja insceniranja monstr-procesa u kojem je Tuđman trebao poslužiti žrtvenim jarcem kao "tvrdokorni nacionalist" koji održava veze s hrvatskom političkom emigracijom. No, zahvaljujući intervenciji Miroslava Krleže kod Josipa Broza Tita, izbjegao je višegodišnju robiju i osuđen je na "samo" 2 godine zatvora (što je kasnije smanjeno na 9 mjeseci). Poslije Titove smrti, 1981. godine osuđen je na tri godine zatvora i na zabranu bilo kakvog javnog djelovanja u razdoblju od pet godina, i to zbog toga što je dao intervjue za švedsku i njemačku televiziju te francuski radio, u kojima je govorio o svojim historijskim prosudbama, a u prilog pluralističke demokracije.

U zatvoru u Lepoglavi proveo je razdoblje od siječnja 1982. g. do veljače 1983. g., kad je bio pušten radi liječenja (liječio ga je tada moj dobar prijatelj, specijalista za endokrinologiju iz Vinogradske bolnice, inicijala K.B., kak bi ga zaštitio od progona!). U svibnju 1984. g. vraćen je u zatvor radi izdržavanja ostatka kazne, ali je u rujnu iste godine zbog pogoršanja zdravstvenog stanja uvjetno pušten iz zatvora. Dakle-do 1987., kada mu je vraćena putovnica (što je omogućilo uspostavu i intenziviranje kontakata s hrvatskim iseljeništvom), Tuđman je praktički 20 godina (od 1967. do 1987.) proveo kao proganjani disident, posvećen ponajviše proučavanju historije, ograničenom političkom aktivizmu i formuliranju općehrvatskoga nacionalnoga programa koji će pokušati ostvariti u za to povoljnija vremena.

Damir Kalafatić