Troroga kapa i krunica oko vrata

Dan državnosti u velikoj većini zemalja, ma kakvog ustroja bile, najveći je blagdan i bez sumnje najveći državni praznik. Je li tako bilo i u našoj lijepoj Domovini koja je upravo jučer s namirenih osamnaest godina, eto, i 'punoljetnom' postala? Pa, evo jednog pomalo bizarnog primjera glede (ne)štovanja tog blagdana: Imam stan u jednoj visokoj zgradi u našem 'malom mistu'-zgrada ima četiri ulaza, dva od njih imaju po osam katova, jedan ulaz ima šest a jedan deset katova, na svakom nivou-katu su po tri stana, sveukupno je to 96 stanova. Nevjerojatno, izbrojio sam ukupno, sramote li naše, tek tri hrvatska stijega na toj zgradurini: jedan je bio moj dvometarski, vihorio je ponosno na dugačkom drvenom dršku, a preostala dva bila su tek sramežljivo obješena na prozorima stanova. U devet sati na mjesnom groblju u nazočnosti lokalnih dužnosnika (iz raznih stranaka) i mjesnog župnika odana je dužna počast poginulim hrvatskim braniteljima iz našeg Domovinskog rata, a nakon toga u centru mjesta pred prelijepim Spomenikom domaćim, poginulim 'dečkima' župnik je izmolio 'Očenaš' i 'Pokoj im duši'.

Nas tridesetak nazočnih položili smo cvjetove u mali bazen pred Spomenikom na kojem su u bronci utisnuta imena mladića koji su, s krunicom i križem oko vrata, položili svoje mlade živote na Oltar naše Domovine. Skromno ali i lijepo; u nedjelju u osam sati ujutro u mjesnoj je crkvi održana i svečana Sveta misa za Domovinu, ekskluzivno za ratnu bojnu ovog 'malog mista' koja je zajedno s drugim hrvatskim bojnama i brigadama diljem Lijepe naše dala svoj značajan doprinos stvaranju neovisne hrvatske države. A kako je bilo u našoj prijestolnici, u bijelom Zagrebu? Ugođaj pravog ali ne i blagdanskog nego tipično neradnog dana: Vidjeli smo preko dalekovidnice mnoštvo hrvatskih trobojnica ali samo na Jelačić-placu kod postrojavanja hrvatske vojske….par stotina vojnika raznih rodova hrvatske vojske uz šareno odjevene NATO-ovce i približno isto toliko građana koji tog dana nisu koristili praznik u grotesknim robnim kućama nanovo blagdanom otvorenim……odlukom časnog Ustavnog suda RH.

Lijepo su pjevali momci klape 'Sveti Juraj'; promislih pakosno, koliko bi tek Zagrepčana došlo na bivši Trg Republike da je Lepa Brena zrakomlatom podno bana doletjela? Inače, po strogom državnom Protokolu najprije je održana zajednička sjednica Vlade u nazočnosti Predsjednika, koji (uz TV-prijenos) nije mogao zaobići 'antifašističke' temelje hrvatske države mrmljajući nešto o hrvatskom kvislingu Anti Paveliću koji je prodao Dalmaciju Italiji. Zaboravio on dodati da je nakon pada Italije ta 'prodana Dalmacija' zajedno s davno, 1920.g. po Karađorđevićima prodanom Istrom, ipak, 1943.g., Poglavnikovim proglasom pripojena matici zemlji, Nezavisnoj državi Hrvatskoj…kakva god da je bila! A zaboravio i Mesić kako je govorio 1992.g. pred «ustašama» u tuđini:

«Mi, Hrvati, dva puta smo u ratu pobijedili, mi se nemamo kome za što ispričavati, ustaše su bili oni koji su željeli hrvatsku državu, iskoristili su samo šansu, koju su im omogućile povijesne okolnosti da ostvare državu. Hrvati nisu bili fašisti, nego su htjeli svoju državu.»

E, a sad, po državnom Protokolu održana je i svečana misa zahvalnica u povijesnoj crkvi na Markovu trgu na čijem krovu već stoljećima stoji simbol hrvatske državnosti-hrvatski grb, takozvana šahovnica. Ali, naš 'antifašizmom' zadojeni Predsjednik u znak protesta apstinirao je tu ('protokolarnu') svečanu misu zbog moguće kritike nepoćudnog mu klera-'pripadnika posljednjeg ustaškog bastiona'(Ivan Fumić prošle godine na Jasenovcu!), ili, možda čovjek strahuje, kako to narod voli reći, da mu «crkveni luster ne padne na ateističku glavu!?» A kako je bilo na zagrebačkom Mirogoju? Predsjednici Hrvatskog sabora i Vlade Luka Bebić i Ivo Sanader sa saborskim izaslanstvom, ministrima i predstavnicima udruga proisteklih iz Domovinskog rata, te izaslanstvo Predsjednika Republike ali bez Mesića, položili su vijence i zapalili svijeće i na grob prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Izaslanstva predsjednika Republike (i opet bez Vrhovnika), Hrvatskog sabora i Vlade položila su vijence i zapalila svijeće i na zajedničku grobnicu za neidentificirane žrtve iz Domovinskog rata na Krematoriju; pa, zašto bi ih Stipe oplakivao kad im se ni imena ne zna!?

A da bi naglasio tko je to udario temelje ove države, sam Predsjednik (mimo Protokola!?)-za inat 'fašistoidnim revizionistima-'položio je vijenac na grobnicu Narodnih heroja koji su bez krunice oko vrata, ali, s trorogim kapama na glavi i crvenom zvijezdom na čelu, svoje živote položili na Oltar, ali ne naše Hrvatske nego jedne druge Otadžbine, Titove boljševičke Jugoslavije;…koju je i Mesić ali samo svojom (autobiografskom!?) knjigom (s)rušio! Ma, nije to nikakvo čudo, prevrtljivost je sustavni dio njegovog karaktera. Kad bi ga hrvatski narod još jednom za Predsjednika izabrao, što i ne bi bilo veliko iznenađenje, onda bi na svečanoj prisezi umjesto farizejskog 'tako mi Bog pomogao' trebao reći ono što misli i radi: Tako mi drug Tito pomogao! U neku ruku treba Predsjednika i shvatiti jer napustiše ga svi u njegovoj časnoj i predanoj borbi očuvanja nevinosti 'antifašizma' pa se, za dišpet narodu, naš rezolutni Stipe valjda i Boga i Crkve odrekao.

Damir Kalafatić

Dopuna članku:

U crkvi na Markovu trgu nazočio je 'velikodostojnik' s Pantovčaka tj. predstojnik Predsjednikova Ureda Amir Muha-remi, Budimira Lončara i Sašu Perkovića nismo uočili! 27.04.2008., nedjeljaMesićev iznuđeni uzmak iz Vijeća sigurnosti Nacional je pišući o imenovanju Amira Muharemija predstojnikom Mesićeva ureda objavio sliku Veselina Šljivančanina kao novoga šefa Stipinih savjetnika

Diplomatski skandal: Amir Muharemi povučen iz UN-a na zahtjev SAD-a?

Prema visokom izvoru iz Ministarstva vanjskih poslova, bivši veleposlanik u Stalnoj misiji Republike Hrvatske pri Ujedinjenim Narodima, povučen je iz UN-a na zahtjev SAD-a. Nakon što je Hrvatska postala nestalnom članicom Vijeća sigurnosti UN-a, te zauzela predsjedavajuće mjesto Odbora za borbu protiv terorizma, Amir Muharemi, nije dobio suglasnost SAD-a i UN-a za daljnji ostanak u Stalnoj misiji RH pri UN-u, tvrdi naš izvor. State Department je još sredinom 2007. godine, navodno, započeo provjeru diplomata u Stalnoj misiji Republike Hrvatske pri UN-u, te je diplomatskim kanalima već početkom 2008. godine ukazano Zagrebu na potrebu povlačenja Amira Muharemija sa njegove tadašnje pozicije veleposlanika u Stalnoj misiji RH pri UN-u. Nakon što je bio prisiljen na povlačenje svojeg štićenika iz New Yorka, Stjepan Mesić, morao je nekako prikriti ovaj diplomatski skandal i naglo, ali tajno, povlačenje Muharemija iz hrvatske misije pri Ujedinjenim Narodima. Kako bi se ovaj diplomatski skandal prikrio, a posebno kako bi se prikrili stvarni razlozi zbog kojih su SAD i UN smatrali da Muharemi mora napustiti svoju diplomatsku službu u New Yorku, Mesić je Amira Muharemija odlučio imenovati predstojnikom Ureda Predsjednika Republike Hrvatske, od 1. travnja 2008. godine(izvor: 'Necenzurirano').

Gdje ima dima i vatre ima?