«Vive de Gaulle, vive la Yougoslavie, vive le marechal Tito!»

Doduše, nisu to riječi koje je 'naš' Predsjednik doslovno izrekao pročitavši po savjetnicima dobro pripremljeni uradak na nedavnoj 'brezovačkoj fešti', ali, premda na francuskom jeziku, kratak su sublimat njegova izlaganja. Na spomen druga Tita i još jedan u nizu pokušaja verbalne amnestije tog poratnog zločinca, po Mesiću «najvećeg hrvatskog sina», razlijegao se i frenetičan aplauz koje stotine pokislih uzvanika i jednak broj AF-simpatizera od kojih je većina jedva čekala završetak teatra na otvorenom kako bi se prihvatila ozbiljnijeg posla: slasnog vojničkog graha s kobasicom.

No, da se vratimo na retoričke vratolomije našeg već pomalo 'pobješnjelog Maxa'-Predsjednika RH koji jednostavno i sam osjeća da mu se ruši njegova 'antifašistička kula' sazdana od povijesnih zabluda, laži odnosno (zlo)namjernih neistina, od kojih neke slobodno možemo nazvati i monstruoznim. Uspoređivati de Gaulla s Titom uistinu je nelogična besmislica, notorna glupost, u prvom redu stoga što je francuski Predsjednik odmah nakon rata spriječio poratno divljanje komunista iz Pokreta (ionako slabašnog, francuskog) otpora, i za razliku od zločinca Tita spriječio masovni pokolj 'kvislinga' nakon završetka rata. Što sa suđenjem, što bez suđenja pobijeno je tek nekoliko tisuća 'narodnih izdajica' u cijeloj Francuskoj - višekratno mnogoljudnijoj od Hrvatske.

Njihovi grobovi se znaju, nisu skriveni nego su obilježeni, čak ih i rodbina posjećuje. Nasuprot de Gaulleu, Mesićev idol Tito je dozvolio/naredio/nadgledao pokolj od barem dvije stotine tisuća obilježenih klasnih neprijatelja mahom 'njegovih' Hrvata bez obzira na dob, spol i konfesijsku pripadnost te je po pouzdanim 'međunarodnim kriterijima' zauzeo respektabilno mjesto među desetoricom najvećih poratnih ubojica. Njihovi grobovi se ne znaju ni danas jer su dugi niz godina skrivani od očiju javnosti, što je ujedno (bila) i najveća krivotvorina hrvatske povijesti…. Osim toga, Francuska je nakon kapitulacije, 1940. g., podijeljena na, po nacistima okupirani, i takozvani slobodni teritorij pod ingerencijom francuskog kvislinga maršala Philippe Petaina, heroja prvog svjetskog rata, kojega je sam Charles de Gaulle amnestirao smrtne kazne. Petain je tako umro 1951. g. u 95 godini života kao potpuno slobodan čovjek. To je mudri državnik, general de Gaulle, učinio samo zato kako bi izbjegao podijeljenost francuskog naroda….'zaboravivši se osvetiti' čak i nad kapitalnim izdajicom - maršalom Petainom, zar ne!

Upravo stoga ono što je Mesić rekao u Brezovici uspoređujući Tita i de Gaullea izvan svake je pameti, a rekao je doslovno:

«Zavidim predsjedniku Francuske i svim budućim predsjednicima jer nikad neće biti suočeni s potrebom da de Gaulle-a brane od optužbe da je bio krvnik francuskog naroda, makar je izvan svake sumnje da su pripadnici pokreta otpora likvidirali kolaboracioniste. Oni žive pomireni s time da se osveta dogodila, nikad ne zaboravljajući što je prethodilo osveti».

Za razliku od Francuske, komunistička osveta u Hrvatskoj, ili izvan granica Hrvatske nema svršeni glagolski oblik 'prestati', ta osveta je trajala dugo, dugo po završetku rata, sjetimo se samo nekih drastičnih primjera kao što su bili politička ubojstva Branka Jelića 1972. u Njemačkoj (višekratnim trovanjem!), Bruna Bušića 1979. u Parizu, pa i nakon Titove smrti, zvjersko ubojstvo Stjepana Đurekovića 1983. u Njemačkoj, a nalogodavci tog zadnjeg ubojstva i danas su na slobodi uživajući patronat upravo čovjeka koji se ni danas ne može pomiriti s malignom komunističkom istinom.

Hvaliti pak engleskog/britanskog poratnog premijera ili britansku vladu i njenog 'krvavog ministra', ili britanske vojne zapovjednike, može samo čovjek koji nema pojma o povijesti, ili, koji hoće krivotvoriti povijest, te smatra opravdanim britanski postupak sa zarobljenim Hrvatima (razoružanom vojskom odnosno civilima, ženama i djecom) kod Bleiburga. Evo i zašto. U emisiji britanskog BBC-a iz siječnja 1984. g., televizijski komentator John Tusa, osvrćući se na pisanje grofa Nikolaya Tolstoya, između ostalog rekao je i ovo:

«Našim istraživanjem do sada nepregledanih dokumenata i izjava očevidaca utvrđeno je da je do predaje na Bleiburgu uistinu došlo, i to protivno naredbama britanske Vlade u Londonu (engleski lukavo, perfidno rečeno?, nap. a.), a kao rezultat naloga koje su dali feldmaršal Alexander (u Caserti, Italija), vrhovni zapovjednik savezničkih snaga na Sredozemlju, i 'krvavi ministar' - Harold MacMillan, njegov politički savjetnik. Ustanovilo se i to, da je britanskim časnicima naređeno da 'Jugoslavenima' lažu o njihovom odredištu!»

Upitajmo se stoga ovdje, zagovara li to 'naš' Predsjednik, na odlasku u ropotarnicu povijesti, rehabilitaciju komunizma, pokušavajući amnestirati zločince, ne samo one ratne nego i ove poratne, živuće i na slobodi, suprotstavljajući se čak i Međunarodnoj pravdi? Besmislica 'pravedne osvete' u pobjedničkoj euforiji tim je veća jer, ako je osveta pravedna zašto su 'pravedni drugovi' skrivali svoje žrtve kao što guja-otrovnica svoje noge skriva, čega su se ti 'pravednici' bojali. Boga sigurno nisu, jer su na glavama imali 'kape sa tri roga, borimo se protiv Boga' a dugo, dugo nakon propasti (jedinog) talijanskog fašizma, rujna 1943., potpisivali su službene dokumente, pa i one o likvidacijama: 'Smrt fašizmu - sloboda narodu' - u ime smrti kojeg to fašizma i u ime slobode kojeg to naroda!? A na pitanje tko je izvršitelj masovnih egzekucija, jesu li to bili 'dobri antifašisti' ili 'zločesti komunisti' odgovor smo kao i uvijek do sada, eto, dobili od 'hrvatskog povjesničara' Slavka Goldsteina u prigodnoj televizijskoj emisiji 'Otvoreno', iz kojeg možemo zaključiti slijedeće:

'Dobri antifašisti' su bili bez grijeha sve do 9.svibnja 1945., oni do tada 'ni mrava ne bi zgazili' i onda se veliki dio njih nakon primirja u Europi odjednom povampirio transformiravši se u 'zločeste komuniste', narasli im dugački očnjaci pa su žedni krvi počeli klanjem 'od Triglava sve do Vardara'. Iskopaše oni i više od tisuću jama, što u Sloveniji, što u Hrvatskoj, kako bi brižno skrili žrtve svog 'pravednog' vampirskog divljanja!? Evo što o 'antifašizmu' kaže štovani gospodin Mile Prpa: «I najvećim prevarantima u povijesti (krivotvoriteljima, nap. a.), okrutnim vukovima, najdraža je bila janjeća koža, ne za to da bi je pojeli već zato da bi se u nju obukli, i da bi tako djelovali privlačno, plemenito, bezopasno. A zar ima išta ljepše i korisnije nego diktatora obući u kožu-antifašista! A antifašizam kao svjetski pokret je pokret života, a ne pokret smrti. Ali je nesreća što uz antifašizam kao svjetonazor, postoji i onaj 'antifašizam' u praksi, koji s antifašizmom kao svjetonazorom nije imao nikakve veze, a ponajmanje na našim prostorima».

Ali, ima i nešto monstruoznog u krivotvorenju povijesti. Na isti dan kada je bila proslava u Brezovici, u jednom zaseoku Dalmatinske Zagore, Čikeši kod Šestanovca (Žeževica) održana je svečanost dovršenja vodovoda, ali, i komemoracija nevinim žrtvama, 54 ubijenih mještana početkom lipnja 1944. g. Prema pisanju 'Slobodne Dalmacije', dogodilo se slijedeće:

«U jutro 9. lipnja 1944. zločinačka okupatorska vojska (koja je to vojska bila?) opkolila je selo, a zatečeno stanovništvo okupila u središte mjesta pod izgovorom da će im održati govor. No, umjesto govora, ugurali su ih u obližnju kuću, zasuli strojničkom vatrom, a potom onako ranjene i polužive zapalili», itd…

Prema pisanju kapetana duge plovidbe Josipa Kljakovića-Šantića stoji zapisano; «Otkrio sam da su imena pobijenih od četničke(!) i njemačke ruke u Žeževici (zaseoci Čikeši i Radići) stavljena na popis JRI-New York kao da su žrtve Jasenovca»; monstruozno! Dakako, ostaje pitanje: tko je to namjerno krivotvorio popis žrtava Jasenovca, tko je uistinu morbidno ubijao iste ljude dva puta, u svrhu čije propagande je to učinjeno: antifašističke, komunističke, srbo-četničke, partizanske, odnosno Titove-jugoslavenske?

'Čikeši' su tek jedan u nizu primjera opskurnog krivotvorenja povijesti, ali unatoč tomu Stjapn Mesić je u svom govoru u Brezovici napomenuo kako zavidi predsjednicima Njemačke, Velike Britanije i Francuske, prošlim i budućim, koji ne moraju 'voditi borbu s krivotvoriteljima povijesti', čije su države jasno raščistile s nacizmom i fašizmom i njihovim naslijeđem, kao i s pokušajima revizionizma, jer 'država reagira trenutačno, dosljedno i odlučno'. Dakle, njemu ne smetaju ove monstruozne krivotvorine jasenovačkih žrtava, za njega je iskapanje komunističkih stratišta revizija nacizma i fašizma. On se drugim riječima boji istine, jer ga 'smetaju' pronađene kosti, primjerice iz 'Barbarina rova' kod Hude jame o čemu pišu tek slovenski mediji: "Huda jama/Barbarin rov - ljudski rod ne pamti ovakvo zlodjelo!" U Barbarinom Rovu završava se sondaža prvoga okna, nalog za sondažu drugog već je napisan. Već u prvom oknu lako bi moglo biti tri do četiri tisuće žrtava. Među njima je veliki broj žena koje nisu bile pripadnice nikakvih vojnih postrojbi. Sudac-istražitelj šuti do konca istrage tako da je i nemoguće provjeriti brojne šokantne novosti…(SiOL.net|Slovenija|Novice, svibanj 2009.g.)

Damir Kalafatić