Mesić: Na moje mjesto može doći samo antifašista

Zanimljivo je bilo vidjeti kako SDP-ov šef, Zoran Milanović teatralno predstavlja svoje pulene-kandidate za skorašnje upražnjeno mjesto 'starog' Predsjednika koji silom Ustava mora otići u 'političku mirovinu'. Hoće li to biti ravnopravna borba između vrsnog muzikologa i pravnika Ive Josipovića i uglednog ekonomiste Ljube Jurčića? u međuvremenu, 'stari' je Predsjednik-Mesić već prije nekoliko dana, govoreći o svom nasljedniku, dao prave smjernice (imperativno) prejudiciravši 'antifašizam' kao neizbježnu kvalifikaciju budućeg gazde na Pantovčaku. I gle čuda velikoga, prof. dr. sc. Ivo Josipović odmah otpoče s trkom za kandidaturu, i to na pravom mjestu kako bi se, valjda, čim više dodvorio 'starom' Predsjedniku: ispred Džamonjina spomenika antifašističkim borcima u Podgariću. Simptomatično, Josipović počinje s intenzivnom predsjedničkom promidžbom upravo uoči 22.lipnja, dana, kada je prije 68 godina Hitler ratnom operacijom 'Barbarossa' napao zemlju koja je bila ideološki uzor hrvatskim-jugoslavenskim komunistima - boljševički Sovjetski Savez.

Nije na odmet, stoga, čuti Josipovićeve riječi na tom povijesnom mjestu iz NOB-a, u dlaku jednake mnogobrojnim Mesićevim "af" ispadima:

«Znamo da udžbenici ne govore uvijek što bi trebalo o NOB-i (treba li govoriti isključivo 'svijetlo' kao što je bilo kroz 45 godina komunističkog 'mraka'?; nap. a.). Znamo da su antifašistički borci zakinuti za neka prava koja bi trebali imati kao i borci Domovinskog rata. Znamo da se često pokušava revidirati povijest i ja sam uvjeren da Hrvatska neće dozvoliti da ju netko otkine od one pobjedničke antifašističke koalicije koja je danas temelj moderne Europe!»

Nije li to notorni plagijat - preslik brojnih govora koje smo već mnogo puta čuli od 'starog' Predsjednika, manjkalo je samo da kao vrstan muzičar odsvira onu, Mesićevu klasiku: Po šumama i gorama! Čudnovato je to da jedan prof. dr. sc. Ivo Josipović - s katedre za kazneno procesno pravo - olako prelazi preko pojma «(po)ratnog zločina koji nikad ne zastarijeva», jer ono što su hrvatski komunisti pod farizejskom krinkom antifašizma nakon rata počinili ne spada niukom slučaju u temelje moderne Europe. Ti zločini su bili apsolutno 'fašistoidni', i još gore od toga, a za njih ne samo što nitko nije kazneno-pravno procesuiran, nego nitko se za njih nije rodbini žrtava ni ispričao, niti se je barem pokajao.

Ivo Josipović, jednako Mesiću, kao da zaboravlja ili hoće prešutjeti sve strahote počinjene od strane takozvanih antifašista, ali nakon rata, premda mnoštvo jezivih stratišta otkrivenih u posljednje vrijeme u cijelosti demantira njegovu 'antifašističku' euforiju. Nu, suvišno je nabrajati sva ta šokantna 'otkrića', kosti nevino pobijenih dovoljno govore o čemu se radi. Ali, ipak bih naveo nešto što se može pročitati upravo na blagdan Srca Isusova (19. lipnja). Naime, Ika u naslovu vijesti piše: Današnji antifašisti nemaju ništa s izvornim antifašizmom!

Uz početak Svećeničke godine u Porečkoj i Pulskoj biskupiji predstavljena je knjiga mons. Ivana Graha 'Udarit ću pastira' koja donosi popis svećenika i bogoslova žrtava Drugog svjetskog rata i još više poraća te progone, zatvaranja i osude svećenika, kao i nekih vjernika laika od strane bezbožnog komunističkog režima. Knjigu su predstavili mr. Ilija Jakovljević, koji je ujedno i urednik knjige. Mr. Jakovljević je istaknuo da ta knjiga želi ukazati na progone i ubijanja svećenika, redovnika i vjernika laika od strane komunističkog režima te potaknuti povjesničare na istraživanje žrtava komunističkog režima. Autor knjige, mons. Grah istaknuo je da ova knjiga nije znanstveni rad, već popis onih koji su bili ubijeni i progonjeni zato što su svećenici ili vjernici bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Autor je naglasio da su komunisti u Istri pobili nakon Drugog svjetskog rata one prave antifašiste, te su sebe danas prozvali antifašistima. Današnji antifašisti u Istri nemaju ništa s onim izvornim antifašizmom, već imaju veze sa zločinačkim komunizmom. Oni su krivi za progonstva i ubojstva mnogih svećenika, redovnika i laika.

Dakle, samozvani antifašisti su upravo 'fašistoidnim' metodama ubijali nevine ljude, većinu njih nakon rata, obilježivši ih kao klero-fašiste a za počinjene zločine nikad nikomu nisu odgovarali što je itekako u suprotnosti s logikom Josipovićevog kazneno-procesnog prava, zar ne! A ova knjiga je pravi prilog popuni udžbenika o istini u NOB-u i nakon njega. Kakvi su izgledi drugog Milanovićeva favorita, prof. dr. sci. Ljube Jurčića, uglednog ekonomiste? Obzirom da je njegov konkurent Ivo Josipović sasvim jasno iznio svoj čvrsti antifašistički stav slijedeći antifašističke upute 'starog' Predsjednika, šanse Ljube Jurčića su uistinu minimalne obzirom na njegovo genealoško stablo kontaminirano natruhama 'klero-fašizma'. Evo razloga:

Na splitskoj Patologiji 9. lipnja ove godine dovršena je identifikacija posmrtnih ostataka fra Maksimilijana (Ljube) Jurčića(ujaka Ljube Jurčića), kojega su partizani (dali i 'antifašisti'?) brutalno likvidirali te s još petoricom, najvjerojatnije civila, zakopali u blizini Vrgorca. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u listopadu istom prošle godine prilikom iskapanja dviju škrapa na lokaciji Belića-gumno pokraj Vrgorca. Predsjednički kandidat Ljubo Jurčić kazao je kako mu je iznimno drago da je cijeli taj proces napokon završen, ponajviše zbog svoje majke, sestre ubijenog franjevca Milke Jurčić, koja je jako teško proživljavala ponovno otvaranje slučaja. «Kada se konačno otkrila jama u Vrgorcu, morao sam od majke kriti novine jer bi je sigurno jako pogodilo da čita o tim strahotama, o tome kako su bili vezani, mučeni i ubijani», rekao je emotivni SDP-ovac Ljubo Jurčić. Posmrtni ostaci njegova ujaka bit će pokopani u crkvi u Širokom Brijegu, gdje su pokopani i ostali, zvjerski ubijeni hercegovački franjevci; da se ne bi zaboravilo treba reći da su najprije mučeni, zatim ustrijeljeni pa poliveni benzinom i zapaljeni.

I sve to u ime 'antifašizma' i borbe protiv klasnog neprijatelja, u ovom slučaju žrtve su bili, eto - 'klerofašisti'. Uzgred, nakon 'oslobođenja' Širokom Brijegu 'antifašisti' su i naziv promijenili u Lišticu prema istoimenoj rijeci, kako bi ne samo stratište nego i ime zločina zatrli. I na kraju, zar nije totalni apsurd činjenica da se istog dana veliča takozvani antifašizam, «kojeg se nitko ne treba stidjeti» (citiram Mesića) i održava komemoracija 'Dan Jazovke', jame u koju su bačeni i živi ljudi-ranjenici iz zagrebačkih bolnica - u ime pravedne antifašističke borbe.

Damir Kalafatić