Ponovno drske manipulacije žrtvama, ovaj puta na hrvatskome Velebitu

U Jadovnu nitko ni danas ne iskapa, niti je ikada u proteklih 68 godina itko iskapao kosti ubijenih žrtava. Niti je uzet identifikacijski DNA ubijenih. Niti je njihov broj ikada utvrđen. Bio je to valjda neviđeni nemar komunističkih forenzičara, povjesničara i političara nakon 'oslobođenja' 1945. godine. Zašto?

Zato jer žrtava nema u tolikom broju koji se danas paušalno navodi - pa, nisu valjda i kosti tih žrtava potpuno iščezle? U ovo posljednje teško je vjerovati kao što je jednako teško povjerovati da u Hrvatskoj 'ima još uvijek ljudi koji ne vjeruju' (parafrazirajmo Mesića) u silne gomile posmrtnih ostataka pronađenih u 'Hudoj Jami', i drugdje… U strogo ideološkim, partizanskim školama nakon 'oslobođenja' o navodnom strašnom Holokaustu -'početku pokolja srpskog naroda na Velebitu' (cit.: Mesić, nap.a.) - malo se je naučavalo; skoro pa ništa! Odjednom, i to tek 19 godina po uspostavi hrvatske države, održava se prva komemoracija žrtvama ustaškog logora Jadovno.

Naš popularni 'forenzičar s Pantovčaka' tom prigodom kaže, parafraziram: «Nama koji nismo posvećeni otkapanju jama i grobnica ne pada na pamet da prebrojavamo te nedužne žrtve…mi i bez pronađenih zemnih ostataka približno znamo koliko ih je bilo a bilo ih je na tisuće, na desetke tisuća, na stotine tisuća, bio je to najveći zločin u Europi, skoro pa drugi Jasenovac». Potvrdio je to odmah i njegov odani 'hrvatski povjesničar', Slavko Goldstein, ali zadovoljivši se brojem od 28.400 ljudi. Taj isti Slavko Goldstein je prije nešto manje od godinu dana temeljem isto, valjda, vlastite povijesne analize smatrao da je u logoru Jadovno i obližnjim jamama ubijeno znatno manje ljudi, oko 12.000 uglavnom Srba i Židova; vidi Novi list, 27. rujna 2008.g..

Je li to veleumni povjesničar (zlo)namjerno manipulira brojem žrtava ili je kroz proteklih devet mjeseci odjednom novopronašao po Velebitu dodatnih 16.400 posmrtnih ostataka. Uistinu i od ovog 'uglednog hrvatskog povjesničara' previše je previše. Ovo novo istraživanje je zacijelo još jedan kripto-povijesni prilog za sljedeće izdanje knjige: «1941. Godina koja se vraća». Upitajmo se na ovom mjestu, ipak, komu je u interesu ustaške zločine, koje nitko ne poriče, prikazati još daleko većima nego što su bili, odnosno, tko to hrvatski narod čini taocem (imputiranog genocida), uporno i uporno, zlonamjerno krivotvoreći nedavnu povijest? Teško je povjerovati da su takve sramotne laži u interesu građana koje predstavlja 'istinoljubivi' nam Predsjednik ove države, ili…?

U logoru je Jadovno, dakle, u dva mjeseca 1941. navodno ubijeno 30.000 ljudi, što je i na prvi pogled nebulozna brojka. Doduše, imena žrtava nisu navedena kao što je slučaj u Jasenovcu, valjda zato što je iscrpljena monstruozna lista 'nestalih' iz Siverića, Solina, Podgore, Hrvatskog Primorja, Istre, El Shata i mnogih drugih mjesta, 'slučajnom zabunom' upisanih kao jasenovačke žrtve. Evo jednog nedavnog primjera kako to danas samozvani povjesničari proizvoljno i morbidno manipuliraju žrtvama, ubijajući ljude po drugi puta:

'Prema čvrstim saznanjima nas Siverćana - iz mjesta Siverić niti jedna jedina osoba, bez obzira da li hrvatske ili srpske nacionalnosti, nije nastradala u Jasenovcu, jer beziznimno za svaku žrtvu sa sto postotnom sigurnošću znamo gdje je poginula, od čije je ruke poginula i kada je poginula. To u našem Siveriću nikada nije niti najmanje bilo sporno. Uvrštenje naših siverićkih žrtava na Jasenovačku listu nas mještane Siverića naprosto je šokiralo! Da bismo nastalu situaciju umirili, kao istinoljubivim ljudima, pismom kojeg smo Vam poslali preporučenom poštom 3. 1. 2009. g. molili smo Vas da nam dadete sljedeće informacije’(Mile Prpa).

Naime, trenutno postoje barem dva popisa jasenovačkih žrtava, a Mile Prpa reagira na onaj američkog Jasenovačkog istraživačkog instituta, s kojim u svezi nitko iz Hrvatske, uključujući Javnu ustanovu Spomen-područje Jasenovac kojoj je gornji dopis poslan, nije ništa poduzeo budući da je popis s više od 600.000 imena još uvijek na Internetu. Na gornje pismo, jasno, nitko se od bestidnih krivotvoritelja popisa nije isto tako javio. Također,  ni ‘ugledni hrvatski povjesničari’, poput Slavka Goldsteina, nisu ponudili svoje ‘stručno’ mišljenje.

A radi povijesne istine o 1941. godini treba znati kako su se ustanci u Hrvatskoj i BiH za vrijeme komunističke Jugoslavije slavili na isti dan, s istih četničkih pozicija, s tim da ustanak u Hrvatskoj označava napad na nekolicinu Hrvata u mjestu Srb i okrutno ubojstvo župnika, a onaj u BiH označava dan masovnog pokolja hrvatskih hodočasnika:

«Dovoljno je istaći napad ustanika 27. srpnja 1941. u Trubaru na više od 200 Hrvata koji su se na čelu sa svojim župnikom Waldemarom Maximillianom Nestorom šumskim vlakom vraćali iz Knina s proslave sv. Ane u Drvar. Većinom su pobijeni, uključujući i župnika, kojemu su odsjekli glavu i nosili na kolcu, a da uopće nisu bili krivi. Zločinci za to nedjelo nikada nisu odgovarali... Ovaj napad na nenaoružane hodočasnike od 1945. do 1990. slavio se u BiH kao državni praznik Dan ustanka naroda BiH!»(Vjesnik, 1999.)

Dakle, ubijeni su samo zato jer su bili Hrvati. I to nam se prikazivalo, a prikazuje neometano još i danas, kao junačko djelo i ustanak naroda i narodnosti Hrvatske i Bosne i Hercegovine; protuustavno i protuzakonito, uz farizejsku toleranciju hrvatskog Sabora (i prešutnu ali nedvojbenu podršku najviše državne institucije - njenog antifašističkog Predsjednika, nap. a.). A tako su poklali i sve Hrvate od Kulen Vakufa, Krnjeuše, Petrovca, Mrkonjića do Bosanskog Grahova, preko 'Žeželjeva' Boričevca i (č)etnički potpuno očišćene Udbine, sve do Vrlike tih srpanjskih dana 1941. godine. Klalo se i ubijalo sve tamo do Blajburga i Kočevskog Roga Sime Dubajića. A zločina kakav je 'otkriven' u Barbarinom rovu ni Europa ni svijet ne pamte, tako nešto ni najgore zvijeri ne bi uradile...Treba li još nešto reći?

Damir Kalafatić