'Hrvatski konzul' Keler jamio namještaj, cigarete i vino

'Hrvatski konzul' iz Sidneya otuđio je namještaj vrijedan 10 tisuća eura, piše jedan naš dnevnik. Goroslav Keler je priznao da je ponio namještaj koji mu ne pripada uz tumačenje kako je namjeravao taj namještaj otkupiti. U MVP-u, međutim, tvrde da je sporni namještaj ukrcan u kontejner 4. prosinca a da je Keler 'podnio zahtjev za otkup' tog namještaja tek 6. siječnja, skoro mjesec dana kasnije. Takav postupak smatra se krađom na teret poreznih obveznika, a odnošenje službene dokumentacije kvalificira se kao kazneno djelo; lijepo od našeg 'hrvatskog konzula' i još k' tomu sveučilišnog profesora! Tim se slučajem danas bavi krim-policija pošto je kontejner ovaj tjedan stigao u Hrvatsku, te ga je policija u noći na petak otvorila. Uz namještaj je pronađeno 15 kutija sa službenim dokumentima iz konzulata, od kojih neki imaju oznaku tajnosti, bilo puno uredskog materijala, a uz to još i 50 šteka cigareta, oko 200 butelja vina...bizarno. Država je taj transport platila oko 10 tisuća dolara.

Međutim, nije to nikakvo čudo od gospodina konzula Kelera, evo što je moja malenkost o njemu pisala još 7. siječnja 2007.g.: 'Hrvatskom konzulu', prof. i dr.-u Goroslavu Keleru hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova plaća mjesečno 10.500 australskih dolara (ca. 65.000 hrvatskih kunića.) za njegovu konzularnu rezidenciju, u okviru koje je i njegovo mjesto stanovanja u Sydneyu; i to u elitnom kvartu tog velegrada tik uz more na plaži zvanoj Bonday-Beach. Tamo žive pretežno australski milijunaši pa zašto ne bi onda i jedan diplomirani politolog educiran u duhu (-kako kažu naši pouzdani australski izvori-) 'marksističko-lenjinističkog titoizma' i još k' tomu doktor ekonomskih znanosti zagrebačkog Sveučilišta?

Od lipnja 2003. g. pa do početka 2007. g. konzulat je napustilo prije isteka mandata osam djelatnika jer im je bio 'pun kufer' Goro-padne arogancije; posljednji koji je napustio taj konzulat bio je Boris Golubić, konzul III. razreda. Evo što priča Golubić. Sve što dobije od MVPEU-a konzul prisvaja sebi, kao što je bio zadnji slučaj kad je iz Zagreba dobio u svrhu konzularne reprezentacije: vino, kalendare, žestoka alkoholna pića i druge lipe stvar... sve je to prisvojio i ništa nije ostavio u konzulatu. Može se slobodno reći 'naš Goro' je u stvarnosti privatizirao konzulat a djelatnicima je sasvim uskratio osnovna ljudska i radna prava. Svoju 'diplomaciju' je veoma dobro usavršio kroz petnaestak godina prakse kao počasni konzul Australije u Beogradu (?), i to sve do 1990. godine, što znači da je njegovo 'konzularenje' u Sidneyu najobičnije kršenje Ustava i Zakona RH o diplomatskim odnosima ili drugim riječima: po važećim zakonskim kriterijima Goroslav Keler ne bi smio ni obnašati sadašnju dužnost.

Nije stoga nikakvo čudo što taj dobro 'kvalifikovani' Goroslav ne posjećuje brojne hrvatske domove u Sydneyu i ne želi ovjeriti službenim pečatom gotove punomoći što ih donose australski Hrvati na službeni potpis u njegov konzulat. To, međutim, 'hrvatski' konzul čini iz razloga vlastite gramzljivosti jer izričito zahtjeva da konzulat (a to je on, Goro) napiše punomoć kako bi tada naplatio pristojbu od 28 australskih dolara, dok ovjera iste te punomoći ako ju sastavi i napiše stranka stoji 19 australskih dolara. Prostorije konzulata su u očajnom stanju potpune devastacije, nisu zadovoljeni ni najnužniji higijenski uvjeti. Naime, konzul nema ni zaposlenu čistačicu - što je i razlog takovoga stanja - a sve radi toga kako bi 'uštedio' novac za plaćanje svoje skupe mjesečne stanarine od 10.500 australskih dolara. Bilo je pokušaja da ga se makne iz konzulata i opozove natrag u Zagreb ali bez uspjeha; izgleda da ima jako dobrog 'mentora' na Pantovčaku(?) koji ga drži na tom zahtjevnom položaju u Sidneyu. Sve navedeno je dobro poznato i mnogobrojnim iseljenim Hrvatima koji žive u tom velegradu.

U vrijeme bivše jugovine, potkraj osamdesetih, Hrvati iz Australije unajmili su kuću u Canberri proglasivši je Hrvatskim Veleposlanstvom. Kroz tri mjeseca to neslužbeno Veleposlanstvo polučilo je evidentan promidžbeni uspjeh bitan za stvaranje buduće hrvatske države - kroz aktivne rasprave u australskom parlamentu. Uspostavilo je i uspješnu komunikaciju sa sredstvima javnog priopćavanja u Australiji. Uspostavom države Hrvatske, australski Hrvati dragovoljno su, vlastitim trudom i sredstvima, upravo u Canberri izgradili reprezentativno i lijepo hrvatsko Veleposlanstvo, koje je otvorio sam predsjednik Franjo Tuđman prilikom njegove posjete Australiji, 21. lipnja 1995. godine  Tom prilikom je pred više od 2,5 tisuće okupljenih hrvatskih iseljenika iz čitave Australije Franjo Tuđman istaknuo kako je 'izgradnja tog velebnog Veleposlanstva dokaz i znak preporoda hrvatskog naroda i uskrsnuća slobodne i samostalne hrvatske države kakvu smo imali od 7. do 12. stoljeća, a koja je kasnije potisnuta u životu hrvatskog naroda u drugim državnim zajednicama kakva je bila Habsburška monarhija i bivša Jugoslavija'.

Danas u tome prelijepom Veleposlanstvu nema hrvatskog Veleposlanika pa se moramo upitati: zar nije bijedno i sramotno da taj ex-australski ambasador u Beogradu plaća, i to skupo, ekstravagantnu elitnu rezidenciju u Sidneyu i uz to 'zastupa interese velikog broja hrvatskih iseljenika.?' Tu neviđenu diplomatsku glupost i opasnu aroganciju plaća hrvatski narod jednako kao što plaća i one prikrivene mentore iz vrha vlasti koji 'takvu glupost' bezočno a vjerojatno i namjerno podržavaju. Pokojni Tuđman je općim hrvatskim preporodom i stvorio hrvatsku državu a danas ju izgleda netko iznutra svim snagama pokušava urušiti.? Možda je ovo jedan, naoko sasvim marginalan primjer površnosti naše diplomacije ali je veoma indikativan ako ništa drugo onda zbog usporedbe s nekim drugim tranzicijskim zemljama, a evo i zašto.

Konkretno, Poljska vrši hitnu i temeljitu lustraciju svih svojih diplomatskih predstavništava, konzulata i Veleposlanstava, kako bi dosljedno provela Deklaraciju Vijeća Europe vezanu uz osudu svih totalitarizama pa time i komunizma kao jednog od najvećih zala dvadesetog stoljeća (od nedavno to čini čak i Albanija, nap. a.). Nasuprot tomu netko (-krivokletnici i izdajice hrvatskog naroda-) u Hrvatskoj očito nastoji od preporoda kojeg je započeo Franjo Tuđman napraviti 'retardaciju' u neka davno izgubljena, mračna vremena a umjesto opće lustracije namjerno se vrši 'kontaminacija' provjerenim jugo-udbaškim kadrovima(?) čak i u diplomaciji neobično važnoj za ugled Hrvatske u svijetu; a u tomu je Australija itekako važna. Ne treba se tomu odveć ni čuditi kad znamo da u Uredu na Pantovčaku jedan takav 'komunističko-oznaški kadrovik' obnaša dužnost specijalnog savjetnika Predsjednika; čovjek za sva vremena i za sve opcije, tipičan izdanak politike poznatije pod imenom 'sette bandiere', Budimir-Budo Lončar.

Damir Kalafatić